02 Veterani Hajduka - Branka Bezić Filipović
UVOD
Svi oni koji se prestanu profesionalno baviti nekim športom postanu veterani. Prije 35 godina, u veljači 1977. godine, osnovani su Veterani Hajduka kao organizirana skupina bivših igrača prva na području nekadašnje države. Okupili su se zbog druženja, zbog ljubavi prema klubu u kojem su igrali te iz čistog entuzijazma. Od samog početka su odlazili igrati u sva mjesta u koja su bili pozivani u Hrvatskoj, da bi kasnije izašli i izvan granica domovine, među hrvatsko iseljeništvo. Takvi susreti su prerasli u nešto veće od samog nogometa. Vidjelo se da je njihovo značenje za održavanje nacionalnog identiteta Hrvata izvan domovine bilo veće nego što se mislilo.
Osnivači prvog društva nogometnih veterana na području SFR Jugoslavije, Veterani Hajduka, nisu ni znali da su to isto odavno bili učinili njihovi prethodnici za vrijeme stare Jugoslavije. U Novom Dobu može se naći članak u kojem piše kako su se Hajdukovi veterani okupili 1936. godine. Predsjednik im je bio Janko Rodin, a tajnik Šime Poduje. Djelovali su neko vrijeme i izgleda da su se ugasili početkom II. svjetskog rata. Donja fotografija snimljena je na utakmici koja je odigrana povodom proslave 50. obljetnice kluba. Veterani su se skupili samo za tu prigodu, ali i po tome se vidjela potreba za organiziranim okupljanjem.[1]
Priča iz 1977. godine započela je na Starom placu pokraj Plinare. Postojao je jedan teren iza istočnih tribina gdje su se okupljali bivši igrači i pomalo trenirali. S vremenom je nekolicina njih, poput Slavka Luštice, Siniše Fulgosija, Joška Vidoševića i Vinka Cuzzija, došla na ideju da se okupe organizirano kao veterani, kao Hajdukova službena sekcija. Prvi zapisnik vodio je Ante Ivković Zonzi koji je u to vrijeme bio zaposlen u Hajdukovoj propagandi i tada je bio izabran za tajnika Veterana. Na ovoj dužnosti ostao je do danas.
Započelo je druženje u kojem su, uz inicijatore, od početka sudjelovali braća Ivo i Zvonko Bego, Stanko Mrduljaš Babo, Miro Ferić, Ante Žaja, Ferante Colnago, Lenko Grčić, Dragan Slišković, Radomir Vukčević, Marino Lemešić, Bernard Vukas, Bogdan Kragić, Petar Nadoveza, Zlatko Papec i drugi.
Sastajali su se ponedjeljkom i četvrtkom, a Zonzi bi ih nazivao da im napomene da dođu na trening. Kada bi nazvao Ivu Begu i rekao: Dobar dan, mogu li dobiti Ivu? njegova bi majka odgovorila: Nema ga doma. Zatim bi on dodao: Šjora Kate, Zonzi je. I ona bi odmah kao iz topa viknula: Ivo, probudi se, Zonzi je.
S lijeva na desno su Geza Šenauer, Ante Ivković Zonzi, Marin Kovačić i Ivo Bego 1977. godine
Inicijatori osnivanja Veterana Hajduka Slavko Luštica i Joško Vidošević
i dolje Siniša Fulgosi i Vinko Cuzzi
Tajnik Veterana Ante Ivković Zonzi
Mi smo živili za to. Bili smo jedno tako dobro društvo. Jedva smo čekali ta popodneva za nać se. Uvik je bilo pisme i zezancije. Ivo Bego je tu bija jak ali i Vukas na svoj način. - prisjetio se tih dana Ante Ivković Zonzi.
Sačuvan je i zapisnik sa sastanka Veterana 13. ožujka 1978. godine što ga je vodio Ante Žaja, a u kojem je rukom zapisano:
U prostorijama doma Hajduka sastali su se sljedeći bivši igrači NK Hajduk: Frane, Jole, Bego I i II, Papec, Anković, Nadoveza, Kovačić, Žaja, Colnago, Fulgosi, Ivković. Tu je iznesen prijedlog 5 članova koji će ući u Konferenciju kluba NK Hajduk.
Osim toga potaknuto je pitanje inicijative za osnivanje aktiva veterana kluba. Svi su to jednoglasno prihvatili jer svima je to i bilo pri srcu. Naime, došlo se do zaključka kako je neophodno da se svi veterani ponekad sastanu i rekreiraju te zajedno popričaju o problemima. Odlučeno je da u klub veterana može da uđe svaki onaj bivši igrač koji je proveo 4 godine u Hajduku. Formiran je i inicijativni odbor u sastavu: 1. Jole, 2. Zonzi – tajnik, 3. Frane.
Osim toga svi oni bivši igrači koji nisu bili, bit će obaviješteni o ovoj ideji, tako da se i oni ukoliko žele mogu uključiti. Prihvaćen je prijedlog da u Konferenciju kluba uđu sljedeći drugovi: Luštica, Vidošević, Zvonko Bego, Colnago, Fulgosi.
Susret Veterana, 29.07.1978.
Zlatko Papec, Bernard Vukas i Miro Ferić
Bogdan Kragić
Ivo Bego, Zvonko Bego, Ante Žaja, Radomir Vukčević i Ivan Pavlica
Ferante Colnago, Dragan Slišković, Lenko Grčić i Davor Grčić
Deset godina nakon prvog okupljanja Ante Ivković Zonzi govorio je o Veteranima Hajduka za Nedjeljnu Dalmaciju, 1987. godine:
Prošle godine ušli smo kao službena sekcija u statut klubova. Važno je kazati da, kada smo započinjali s radom, bilo nas je 5-6 da bi se postepenim vraćanjem igrača iz inozemstva (Šurjak, Đoni, Holcer, Buljan, Luketin, Katalinić) brojčano osnažili i počeli s odigravanjem utakmica i izvan Splita. Neka se zna da smo na pozive odlazili i u vrlo mala mjesta, ‘’neatraktivna’’. A sve to radi druženja i kontakata s društvima prijatelja Hajduka. Često smo znali ‘’zamijeniti’’ prvu momčad Hajduka koja zbog raznih obaveza nije imala vremena nastupiti u tim mjestima. I da ne bi bilo nesporazuma, sve je to bilo u službi Hajduka i uz punu suglasnost uprave.[2]
Uprava Hajduka je od osnutka podupirala Veterane. Radilo se ponajprije o moralnoj potpori, jer su se Veterani sami snalazili na razne načine oko osiguravanja sredstava za turneje. Budući da su učinili puno na promicanju Hajdukova imena iako više nisu nosili dres prvotimaca, klub je Veteranima povremeno pomagao u nekom manjem dijelu ako je bilo potrebno. Kasnijih godina, kod organizacije velikih turneja, nije izostala ni pomoć Vatrenih, među kojima treba istaknuti Aljošu Asanovića, Zlatka Vujovića, Gorana Vučevića, Roberta Jarnija, Slavena Bilića, Zorana Vulića i Igora Štimca. S druge strane, Veterani Hajduka nikada nisu igrali za novac. Jedan jedini put su u početku uzeli honorar za odigranu utakmicu u Drnišu, sve potrošili u gostionici i iste večeri odlučili da novac više nikada ne će uzeti. Time su postali iznimka jer tako nisu postupali i ostali hrvatski klubovi.
Pero Nadoveza, lijevo, rukuje se s igračem protivničke momčadi
Jole Vidošević Bernard Vukas
Nedo Petranić Kanta, organizator Bilih noći i kreator Hajdukovih suvenira, u razgovoru s Radomirom Vukčevićem, desno je Ante Žaja
Dragan Holcer, Šime Luketin i Nikica Cukrov
Hajduk je neko vrijeme djelovao kao Udruga građana i tada su Veterani u Skupštini Hajduka imali svoja tri predstavnika koje su birali, najčešće, tajnim glasanjem. Najbrže su to učinili 1996. godine kada su u niti četvrt sata izabrali Dražena Mužinića, Ivicu Šurjaka i Šimu Luketina. Njih trojica zamijenili su kolege Vinka Cuzzija, Zlatka Papeca i Joška Gluića.
Ivica Hlevnjak Bukle
Vrata za ulazak u Veterane svima su uvijek bila podjednako otvorena i svi su bili tretirani na isti način. Iako je Hajduk imao veliki broj slavnih imena, nije se gledalo tko je bio veća zvijezda. Hijerarhija je bila postavljena s poštovanjem prema starijima. Najstariji igrač na terenu bio je kapetan i svi su se s tim slagali. Kapetan bi, bez obzira na godine, izlazio na teren i odigrao makar jednu minutu igre. Trener Veterana godinama je bio Lenko Grčić Gaga, a nakon njega palicu je preuzeo Dragan Holcer.
Lijevo u bijelom dresu je Bernard Vukas, a desno je Pero Nadoveza