Tko nas to uvjerava da jos nismo za EU?

Vecernji list, Jadranka Juresko-Kero, 03.05.2007. http://www.vecernji-list.hr/

Amerikanci nikad ne bi dopustili da se njihovu generalu sudi na medjunarodnom sudu, niti bi ad hoc sudovima dostavili povjerljive dokumente iz Bijele kuce kako bi pomogli tuziteljstvu da podigne optuznicu protiv njih samih. Te su cinjenice dobro poznate i hrvatskom iseljeniku druge generacije Jack Baricu koji za americku publiku priprema dokumentarac o generalu Gotovini.

Baric se rodio u San Pedru, u Kaliforniji, ali s ponosom naglasava da mu je otac podrijetlom s Ugljana, a majka s Dugog otoka. Upravo ta kombinacija hrvatske emocionalnosti, iseljenickog odgoja protkana zeljom da domovina njegovih roditelja bude samostalna i americke realnosti koju posjeduje Baric garancija su da ce dokumentarac biti uspjesan. On ce znati kako ispricati pricu koja ce Amerikancu biti razumljiva i pokrenuti emocije jer u Hrvatskoj se cesto prebrzo zakljucuje kako "mi to znamo bolje" napraviti, a na kraju niti snimamo filmove o herojima Domovinskog rata niti zelimo imati heroje.

Oni koji o tome odlucuju misle da se njima treba diviti, da su politicari nasi istinski heroji. A iste te salonske junake trebalo bi upozoriti da je zabrinjavajuce za identitet hrvatske politike da se u Americi pocelo govoriti ljepse i bolje o nama i nasim uspjesnim ljudima nego u domovini. U to sam se uvjerila i pocetkom tjedna slusajuci jordansku kraljicu Noor i Heidi Kuhn, predsjednicu humanitarne organizacije Roots for Peace.

Dvije dame divile su se ljepotama Hrvatske i naporima ulozenima u razminiranje najavljujuci ljetovanje u nasoj zemlji. Na svecanom rucku organiziranom na brodu Queen Mary 2  nekoliko se sati moglo slusati kako je Hrvatska oaza na Mediteranu i kako u toj maloj, ali prelijepoj zemlji zive divni, gostoljubivi ljudi. Iz takve sredine je, naglasile su, potekao i Miljenko Grgich, kalifornijski vinar koji je prije cetrdesetak godina na bocu svog vina stavio hrvatski grb. I nije ga skinuo ni kad mu je, kako mi je ispricao, prijetila i jugoslavenska diplomacija.

U okruzju onih koji iskreno vole nasu zemlju i uvjeravaju nas da tako kvalitetan sir ili janjetinu nisu nigdje u svijetu jeli, da je more cisto, a mirisi polja na Korculi, Bracu ili Hvaru bozanstveni te da nisu dozivjeli da starica u tradicionalnoj odjeci u Konavlima poziva goste u kucu na domacu rakiju te odbija novac, moze se s tugom zakljuciti kako je Hrvatska u ocima stranca ljepsa nego u nasima. Mi stalno trazimo mane misleci da se trebamo prilagodjavati svijetu da bi nas drugi prihvatili, a jedino sto trebamo mijenjati jest neke od nesposobnih i korumpiranih politicara. Kad slusam kako Hrvatsku hvale u Americi, pitam se tko nas to onda uvjerava da mi nismo spremni za europske integracije, da jos trebamo cekati za ulazak u "drustvo velikih"? Hrvatima se stalno namecu kompleksi i krivnja kako bi nas se lakse kontroliralo. Najgore je ako im povjerujemo!