Carla del Ponte zaustavila je optuznicu protiv jugo-vrhuske

 

    Slobodna Dalmacija, Ines Sabalic, 1. travnja 2007. http://www.slobodnadalmacija.hr/

 

INSIDER POVJESNICAR

 

MARKO ATTILA HOARE ISTRAZIVAO JE RAD MEDJUNARODNOG TRIBUNALA U HAAGU

 

 

Optuznica se odnosila na zlocinacko udruzivanje, a na njoj su bili Jovic, Kadijevic, Hadzic, Bulatovic, Kostic... Ideja je bila da su svi krivi osobno i za zlocinacko udruzivanje. No, taj nacrt optuznice nije odobrila glavna tuziteljica

 

 

Ugledni Londoncani

 

 

Marko Hoare radi na Sveucilistu Kingstone, a doktorirao je na Yaleu, kod Ive Banca, kamo je otisao nakon zavrsenog studija povijesti na Cambridgeu. Dr. Hoare autor je tri knjige o Bosni, te brojnih polemickih tekstova oko tema vezanih za devedesete u bivsoj Jugoslaviji. Marko je napola Splicanin, i to po majci, Branki Magas, koja je takodjer povjesnicarka, a po ocu, Quintinu Hoareu politicki angaziranom publicistu, potomak je stare i ugledne londonske bankarske obitelji.

 

 

Povjesnicar Marko Attila Hoare, specijalist za noviju balkansku povijest, te rat u Hrvatskoj i Bosni, kao i krizu koja im je prethodila, osam mjeseci je, kao istrazivac radio u Tuziteljstvu Tribunala, na optuznici za Slobodana Milosevica. Po zavrsetku angazmana, objavio je vrlo upucenu i argumentiranu analizu rada u Tuzilastvu koja je, na zalost, vrlo negativna. Nacin rada i donesene odluke u Tuzilastvu imaju dalekosezne i ozbiljne posljedice, pa je njegova analiza i sinteza, kao prvog insidera koji posve otvoreno govori o ovome problemu, nezaobilazna.

 

 

Tribunal u Haagu opet je, zbog sudjenja trojici hrvatskih generala, u sredistu paznje, a ipak, svi su svjesni da taj Sud ide svom kraju. Vi ste iznijeli vrlo ozbiljnu kritiku Suda, mozete li reci nesto pozitivno?

 

- Ne moze se o Tribunalu govoriti samo dobro ili samo lose. Sama cinjenica da su optuzeni dosli na Tribunal pozitivna je. Tribunal je izvrsio dvije vazne funkcije. Prvo, maknuo je mnoge negativne elemente iz Bosne i Hercegovine, i neke iz Hrvatske i Srbije. Do neke mjere prisilo je drustva na to da dodju do praga suocavanja s istinom. To jos nije suocavanje s istinom, ali je makar pod prisilom, priznanje zlocina. To je vazan prvi korak. Doduse, mozda ostane i zadnji. Prisila da se optuzeni posalju u Haag, dovela je do toga da su neki, kao Vojislav Kostunica, ipak, donekle, poklekli. Kostunica sigurno ne zali za zrtvama, ali barem se pretvara, pa je obuzdavanje trijumfalizma, kad su u pitanju zrtve druge strane, postao javni diskurs. To jest neko postignuce.

 

Je li Tribunal izvrsio svoju ulogu?

 

- Najgori zlocinci nisu osudjeni. Milosevic nije osudjen. Nitko od vodecih odgovornih osoba nije osudjen za Vukovar, nego samo srednje rangirani casnici JNA. Nitko nije osudjen za napad na Bosnu i Hercegovinu 1992. Vojislav Seselj, koji jest u Haagu, bio je samo vodja paravojnih formacija, a ne znacajna figura u srpskoj zapovjednoj strukturi. Jovica Stanisic je prilicno vazan i znacajan. Sa sudjenja za Vukovar, i iz osude za Vukovar, izostali su, medjutim, organizatori Borisav Jovic i Bosko Kostic, vodece osobe u jugoslavenskom pedsjednistvu za vrijeme napada na Hrvatsku i Bosnu. Isto se odnosi i na ministra obrane Veljka Kadijevica, kao i na Blagoja Adzica, nacelnika glavnog stozera Jugoslavenske narodne armije, te njihovih zamjenika, Staneta Broveta i Zivote Panica. Neobjasnjivo je kako nisu osudjeni. Janko Bobetko bio je optuzen za Medacki dzep jer je to bila njegova odgovornost. Ali, nema isprike zasto ista logika nije primijenjena na Kadijevica i ostale. Ne volim se slagati s HDZ-om, ali nije logicno da je optuzen Ante Gotovina, no ne i oni koji su prvotno okupirali Krajinu.

 

 

Srba najvise

 

 

U Beogradu, medjutim, kazu, da su poslali mnogo svojih ljudi u Haag, razmjerno najvise prema drugima?

 

- Beograd je izvrsio agresiju na Hrvatsku i Bosnu, a politicki i vojni vrh koji je za to u cijelosti odgovoran, nije odgovarao. Vratit cu se na primjer Vukovara. Veselin Sljivancanin je bio samo major JNA. Dokmanovic je bio mali lokalni politicar. Mrsic i Radic, clanovi “vukovarske trojke” su takodjer sitne ribe. Tko je zapovjedio napad i rusenje Vukovara? To sigurno nisu bili oni, zapovijed je dosla iz Beograda, iz vojnog i politickog vrha koji se, sto se tice Tribunala, izvukao.

 

 

Vi tvrdite, dakle, da zapovjedna odgovornost nije bila dovoljno postovan princip u Haagu?

 

- Upravo to, zapovjedna odgovornost nije bila dovoljno i dosljedno provodjeno nacelo. Tribunal nije osudio Vrhovni stab Jugoslavenske narodne armije, niti Predsjednistvo Federalne Republike Jugoslavije, a trebao je. Trebali su biti osudjeni i ako je moguce, izvedeni pred Sud. To znaci da se nije provodilo nacelo zapovjedne odgovornosti, odnosno ono se provodilo arbitrarno. Tuzilastvo nije bilo dosljedno.

 

 

Zasto je tako?

 

- O tome mogu samo spekulirati, to ne mogu tocno znati. Kad sam, kao istrazitelj, radio u Tuzilastvu, postojao je nacrt optuznice protiv svih glavnih, objektivno odgovornih osoba koje sam vam naveo. Optuznica se odnosila na zlocinacko udruzivanje i na njoj su bili Jovic, Kadijevic, Hadzic, Momir Bulatovic, a mislim takodjer i Kostic. Ideja je bila da su svi oni krivi osobno i da su svi krivi za zlocinacko udruzivanje. No, taj nacrt optuznice nije odobrila glavna tuziteljica Carla del Ponte.

 

 

Zongliranje tuzilastva

 

 

Zasto?

 

- Uistinu ne znam. To sigurno nije bilo zbog nedostatka dokaza. Nagadjam da je dijelom zeljela stvar koncentrirati na Milosevica, kako bi se mogla s njim konfrontirati i pobijediti, dakle to je bila stvar prestiza. Mozda je vjerovala da mora zonglirati izmedju Hrvatske, Bosne i Srbije, kako ne bi bila optuzena za pristranost. To je bilo pogresno, jer Milosevic je bio samo vodja jedne zlocinacke organizacije u kojoj i drugi clanovi snose veliku odgovornost. Drugi su pobjegli, a osim toga, optuznica je - zato jer nije bilo drugih optuzenih - patila od slabosti kad je trebalo dokazati Milosevicevu upletenost u sukobe u Hrvatskoj i Bosni.

 

 

Mnogi se pitaju je li Sud bio vodjen ili se vodi odredjenom politikom ili ideologijom?

 

- Tribunal je istinski zelio provesti pravdu, ali su se u odredjenim situacijama ugibali pod pritiscima zemalja s kojima je Carla del Ponte pregovarala o suradnji. Po mom sudu, Hrvatska je trebala jace lobirati kod Tuzilastva da se osudi srpski vojni i politicki vrh, od Veljka Kadijevica do Borisava Jovica. Umjesto toga, bilo im je stalo do toga da pravdi izbjegnu njihovi, hrvatski, zlocinci. To je istina i kad govorimo o Ivici Racanu i kad govorimo o Ivi Sanaderu i Stipi Mesicu, koji su vjerojatno bili prestraseni jacinom nacionalisticke opozicije.

 

 

Fantasticni i nesposobni

 

 

Vrlo ste kriticni prema Carli del Ponte.

 

- Glavna tuziteljica imala je i vrlo dobre osobine. Bila je iskreno predana svom poslu, jako se trudila. Nerado je radila ustupke, bila je vrlo energicna. Ali, napravila je veliku, kljucnu pogresku oko optuznica.

 

 

Kako su radili timovi istrazitelja?

 

- Dakle, svaki tim, ako je htio opravdati svoje postojanje, morao je naci svog krivca. U timovima je bilo raznih ljudi, neki su bili fantasticni, a neki nesposobni. Po nekim ocjenama, oko jedna trecina svih ljudi zaposlenih u Tribunalu bili su obicni aparatcici. To su bili ljudi koji su prije svega cuvali svoj ugodan nacin zivota, pravi UN-ovi birokrati. Zato je doslo do osude Sefera Halilovica, iako se unutar tima istrazitelja govorilo da mu je smjestio netko iz bosanskih vlasti. Ali, trebali su pokazati rezultate. Tako je osudjen i Janko Bobetko, koji je bio samo tehnicki kriv. Pitao sam jednoga kolegu koji je radio na hrvatskim slucajevima moze li se optuziti Bobetka. Rekao mi je da tehnicki moze, ali da ne vidi mnogo smisla u tome.

 

 

Zasto nije bilo na visim pozicijama u Sudu gradjana bivse drzave; suci, tuzitelji?

 

- Navodno, ljudi iz regije nisu mogli biti objektivni, dok su zapadno drzavljanstvo i kvalifikacije, opet navodno, garantirali objektivnost. Smatram to sovinistickim, neokolonijalnim i posve neutemeljenim. To je bila vrlo losa odluka, i za to se platila cijena u tome da Tribnal nije stekao ugled i znacaj, koji je trebao. Ali, takva je priroda UN-a kao organizacije. Sud je, ionako, bio osnovan zato da bi administracija Georgea Busha starijeg, izisla s Balkana s malo boljim rezultatima. Nakon dolaska Blaira i Chiraca, Tribunal je dobio posve neocekivan zamah. Ali, i dalje ga je vodio UN, na zalost.

 

 

Tudjman je trebao na sud

 

Mislite da se Tudjman trebao pojaviti kao optuzeni?

 

- Naravno. Zbog Bosne.

 

Sto mislite o optuznici protiv trojice hrvatskih generala za zlocine za vrijeme ili poslije Oluje u kojem se, medju ostalim, spominje i zlocinacko udruzivanje “mnogih drugih”?

 

- Vrlo sam nesretan sto su najvisi hrvatski zapovjednici optuzeni za ratne zlocine, a ne i odgovarajuce osobe na srpskoj strani. To je travestija pravde i ostat ce na nama, povjesnicarima, da to ispravimo, najbolje sto mozemo. Svejedno, ne mislim da ce biti negativnih posljedica u praksi, za Hrvatsku, jer se sudi samo pojedincima, a ne drzavi.

 

 

Ugledni Londoncani

 

Marko Hoare radi na Sveucilistu Kingstone, a doktorirao je na Yaleu, kod Ive Banca, kamo je otisao nakon zavrsenog studija povijesti na Cambridgeu. Dr. Hoare autor je tri knjige o Bosni, te brojnih polemickih tekstova oko tema vezanih za devedesete u bivsoj Jugoslaviji. Marko je napola Splicanin, i to po majci, Branki Magas, koja je takodjer povjesnicarka, a po ocu, Quintinu Hoareu politicki angaziranom publicistu, potomak je stare i ugledne londonske bankarske obitelji.

 

 

Croatian World Congress H.S.K.

 

NGO Member of the United Nations

Sunday, April 01, 2007