Slobodna Dalmacija, Ines Sabalic, 1. travnja 2007. http://www.slobodnadalmacija.hr/
INSIDER POVJESNICAR
MARKO ATTILA HOARE ISTRAZIVAO JE
RAD MEDJUNARODNOG TRIBUNALA U HAAGU
Optuznica se odnosila na
zlocinacko udruzivanje, a na njoj su bili Jovic, Kadijevic, Hadzic, Bulatovic,
Kostic... Ideja je bila da su svi krivi osobno i za zlocinacko udruzivanje. No,
taj nacrt optuznice nije odobrila glavna tuziteljica
Marko Hoare radi na Sveucilistu
Kingstone, a doktorirao je na Yaleu, kod Ive Banca, kamo je otisao nakon
zavrsenog studija povijesti na Cambridgeu. Dr. Hoare autor je tri knjige o
Bosni, te brojnih polemickih tekstova oko tema vezanih za devedesete u bivsoj
Jugoslaviji. Marko je napola Splicanin, i to po majci, Branki Magas, koja je
takodjer povjesnicarka, a po ocu, Quintinu Hoareu politicki angaziranom
publicistu, potomak je stare i ugledne londonske bankarske obitelji.
Povjesnicar Marko Attila Hoare,
specijalist za noviju balkansku povijest, te rat u Hrvatskoj i Bosni, kao i
krizu koja im je prethodila, osam mjeseci je, kao istrazivac radio u
Tuziteljstvu Tribunala, na optuznici za Slobodana Milosevica. Po zavrsetku
angazmana, objavio je vrlo upucenu i argumentiranu analizu rada u Tuzilastvu
koja je, na zalost, vrlo negativna. Nacin rada i donesene odluke u Tuzilastvu
imaju dalekosezne i ozbiljne posljedice, pa je njegova analiza i sinteza, kao
prvog insidera koji posve otvoreno govori o ovome problemu, nezaobilazna.
Tribunal u Haagu opet je, zbog
sudjenja trojici hrvatskih generala, u sredistu paznje, a ipak, svi su svjesni
da taj Sud ide svom kraju. Vi ste iznijeli vrlo ozbiljnu kritiku Suda, mozete
li reci nesto pozitivno?
- Ne moze se o Tribunalu govoriti
samo dobro ili samo lose. Sama cinjenica da su optuzeni dosli na Tribunal
pozitivna je. Tribunal je izvrsio dvije vazne funkcije. Prvo, maknuo je mnoge
negativne elemente iz Bosne i Hercegovine, i neke iz Hrvatske i Srbije. Do neke
mjere prisilo je drustva na to da dodju do praga suocavanja s istinom. To jos
nije suocavanje s istinom, ali je makar pod prisilom, priznanje zlocina. To je
vazan prvi korak. Doduse, mozda ostane i zadnji. Prisila da se optuzeni posalju
u Haag, dovela je do toga da su neki, kao Vojislav Kostunica, ipak, donekle,
poklekli. Kostunica sigurno ne zali za zrtvama, ali barem se pretvara, pa je
obuzdavanje trijumfalizma, kad su u pitanju zrtve druge strane, postao javni
diskurs. To jest neko postignuce.
Je li Tribunal izvrsio svoju
ulogu?
- Najgori zlocinci nisu osudjeni.
Milosevic nije osudjen. Nitko od vodecih odgovornih osoba nije osudjen za
Vukovar, nego samo srednje rangirani casnici JNA. Nitko nije osudjen za napad
na Bosnu i Hercegovinu 1992. Vojislav Seselj, koji jest u Haagu, bio je samo
vodja paravojnih formacija, a ne znacajna figura u srpskoj zapovjednoj
strukturi. Jovica Stanisic je prilicno vazan i znacajan. Sa sudjenja za
Vukovar, i iz osude za Vukovar, izostali su, medjutim, organizatori Borisav
Jovic i Bosko Kostic, vodece osobe u jugoslavenskom pedsjednistvu za vrijeme
napada na Hrvatsku i Bosnu. Isto se odnosi i na ministra obrane Veljka
Kadijevica, kao i na Blagoja Adzica, nacelnika glavnog stozera Jugoslavenske
narodne armije, te njihovih zamjenika, Staneta Broveta i Zivote Panica.
Neobjasnjivo je kako nisu osudjeni. Janko Bobetko bio je optuzen za Medacki
dzep jer je to bila njegova odgovornost. Ali, nema isprike zasto ista logika
nije primijenjena na Kadijevica i ostale. Ne volim se slagati s HDZ-om, ali
nije logicno da je optuzen Ante Gotovina, no ne i oni koji su prvotno okupirali
Krajinu.
U Beogradu, medjutim, kazu, da su
poslali mnogo svojih ljudi u Haag, razmjerno najvise prema drugima?
- Beograd je izvrsio agresiju na
Hrvatsku i Bosnu, a politicki i vojni vrh koji je za to u cijelosti odgovoran,
nije odgovarao. Vratit cu se na primjer Vukovara. Veselin Sljivancanin je bio
samo major JNA. Dokmanovic je bio mali lokalni politicar. Mrsic i Radic,
clanovi “vukovarske trojke” su takodjer sitne ribe. Tko je zapovjedio napad i
rusenje Vukovara? To sigurno nisu bili oni, zapovijed je dosla iz Beograda, iz
vojnog i politickog vrha koji se, sto se tice Tribunala, izvukao.
Vi tvrdite, dakle, da zapovjedna
odgovornost nije bila dovoljno postovan princip u Haagu?
- Upravo to, zapovjedna
odgovornost nije bila dovoljno i dosljedno provodjeno nacelo. Tribunal nije
osudio Vrhovni stab Jugoslavenske narodne armije, niti Predsjednistvo Federalne
Republike Jugoslavije, a trebao je. Trebali su biti osudjeni i ako je moguce,
izvedeni pred Sud. To znaci da se nije provodilo nacelo zapovjedne
odgovornosti, odnosno ono se provodilo arbitrarno. Tuzilastvo nije bilo
dosljedno.
Zasto je tako?
- O tome mogu samo spekulirati, to
ne mogu tocno znati. Kad sam, kao istrazitelj, radio u Tuzilastvu, postojao je
nacrt optuznice protiv svih glavnih, objektivno odgovornih osoba koje sam vam
naveo. Optuznica se odnosila na zlocinacko udruzivanje i na njoj su bili Jovic,
Kadijevic, Hadzic, Momir Bulatovic, a mislim takodjer i Kostic. Ideja je bila
da su svi oni krivi osobno i da su svi krivi za zlocinacko udruzivanje. No, taj
nacrt optuznice nije odobrila glavna tuziteljica Carla del Ponte.
Zasto?
- Uistinu ne znam. To sigurno nije
bilo zbog nedostatka dokaza. Nagadjam da je dijelom zeljela stvar koncentrirati
na Milosevica, kako bi se mogla s njim konfrontirati i pobijediti, dakle to je
bila stvar prestiza. Mozda je vjerovala da mora zonglirati izmedju Hrvatske,
Bosne i Srbije, kako ne bi bila optuzena za pristranost. To je bilo pogresno,
jer Milosevic je bio samo vodja jedne zlocinacke organizacije u kojoj i drugi
clanovi snose veliku odgovornost. Drugi su pobjegli, a osim toga, optuznica je
- zato jer nije bilo drugih optuzenih - patila od slabosti kad je trebalo
dokazati Milosevicevu upletenost u sukobe u Hrvatskoj i Bosni.
Mnogi se pitaju je li Sud bio
vodjen ili se vodi odredjenom politikom ili ideologijom?
- Tribunal je istinski zelio provesti
pravdu, ali su se u odredjenim situacijama ugibali pod pritiscima zemalja s
kojima je Carla del Ponte pregovarala o suradnji. Po mom sudu, Hrvatska je
trebala jace lobirati kod Tuzilastva da se osudi srpski vojni i politicki vrh,
od Veljka Kadijevica do Borisava Jovica. Umjesto toga, bilo im je stalo do toga
da pravdi izbjegnu njihovi, hrvatski, zlocinci. To je istina i kad govorimo o
Ivici Racanu i kad govorimo o Ivi Sanaderu i Stipi Mesicu, koji su vjerojatno
bili prestraseni jacinom nacionalisticke opozicije.
Vrlo ste kriticni prema Carli del
Ponte.
- Glavna tuziteljica imala je i
vrlo dobre osobine. Bila je iskreno predana svom poslu, jako se trudila. Nerado
je radila ustupke, bila je vrlo energicna. Ali, napravila je veliku, kljucnu
pogresku oko optuznica.
Kako su radili timovi
istrazitelja?
- Dakle, svaki tim, ako je htio
opravdati svoje postojanje, morao je naci svog krivca. U timovima je bilo
raznih ljudi, neki su bili fantasticni, a neki nesposobni. Po nekim ocjenama,
oko jedna trecina svih ljudi zaposlenih u Tribunalu bili su obicni aparatcici.
To su bili ljudi koji su prije svega cuvali svoj ugodan nacin zivota, pravi
UN-ovi birokrati. Zato je doslo do osude Sefera Halilovica, iako se unutar tima
istrazitelja govorilo da mu je smjestio netko iz bosanskih vlasti. Ali, trebali
su pokazati rezultate. Tako je osudjen i Janko Bobetko, koji je bio samo
tehnicki kriv. Pitao sam jednoga kolegu koji je radio na hrvatskim slucajevima
moze li se optuziti Bobetka. Rekao mi je da tehnicki moze, ali da ne vidi mnogo
smisla u tome.
Zasto nije bilo na visim
pozicijama u Sudu gradjana bivse drzave; suci, tuzitelji?
- Navodno, ljudi iz regije nisu
mogli biti objektivni, dok su zapadno drzavljanstvo i kvalifikacije, opet
navodno, garantirali objektivnost. Smatram to sovinistickim, neokolonijalnim i
posve neutemeljenim. To je bila vrlo losa odluka, i za to se platila cijena u
tome da Tribnal nije stekao ugled i znacaj, koji je trebao. Ali, takva je
priroda UN-a kao organizacije. Sud je, ionako, bio osnovan zato da bi
administracija Georgea Busha starijeg, izisla s Balkana s malo boljim
rezultatima. Nakon dolaska Blaira i Chiraca, Tribunal je dobio posve neocekivan
zamah. Ali, i dalje ga je vodio UN, na zalost.
Mislite da se Tudjman trebao
pojaviti kao optuzeni?
- Naravno. Zbog Bosne.
Sto mislite o optuznici protiv
trojice hrvatskih generala za zlocine za vrijeme ili poslije Oluje u kojem se,
medju ostalim, spominje i zlocinacko udruzivanje “mnogih drugih”?
- Vrlo sam nesretan sto su najvisi
hrvatski zapovjednici optuzeni za ratne zlocine, a ne i odgovarajuce osobe na
srpskoj strani. To je travestija pravde i ostat ce na nama, povjesnicarima, da
to ispravimo, najbolje sto mozemo. Svejedno, ne mislim da ce biti negativnih
posljedica u praksi, za Hrvatsku, jer se sudi samo pojedincima, a ne drzavi.
Marko Hoare radi na Sveucilistu
Kingstone, a doktorirao je na Yaleu, kod Ive Banca, kamo je otisao nakon
zavrsenog studija povijesti na Cambridgeu. Dr. Hoare autor je tri knjige o
Bosni, te brojnih polemickih tekstova oko tema vezanih za devedesete u bivsoj
Jugoslaviji. Marko je napola Splicanin, i to po majci, Branki Magas, koja je
takodjer povjesnicarka, a po ocu, Quintinu Hoareu politicki angaziranom
publicistu, potomak je stare i ugledne londonske bankarske obitelji.
Croatian World Congress H.S.K.
NGO Member of the United Nations
Sunday, April 01, 2007