PRIMANJE KOD PREDSJEDNIKA TUĐMANA U ZAGREBU

Imao sam dojam, da se u toj "odsutnosti" kriju neki posebni razlozi. Smatrao sam da moram, kao predsjednik sabora, pokušati da dr. Tuđman primi bar mene osobno, kako bih mogao razjasniti, što se krije iza te "odsutnosti", a ujedno i obavijestiti Predsjednika o našem Izvanrednom Saboru zaključenom u Zagrebu.

Nazvao sam njegovu tajnicu Zdravku Bušić, koja je uvijek srdačno primala moje telefonske pozive, i zamolio je, da organizira jedan moj posjet predsjedniku Tuđmanu. Kazala mi je, da će sve učiniti što joj je moguće.

Prošlo je nekoloko dana, kad me iznenada nazove, pitajući me bih li mogao toga poslijepodneva doći Predsjedniku?

Odmah sam se uputio na Markov trg (danas Trg Stjepana Radića) i oko 18.30 bio već u uredu Predsjednika.

Sjećajući se našega srdačnoga susreta u Torontu, lipnja 1988., začudio me je hladni prijam predsjednika Tuđmana ovoga 3. rujna 1990. u Zagrebu.

Razgovor je započeo prigovorom: "Zašto ste izabrali Meštrovića? Ja sam bio poručio da ga ne birate!"

Na moje izlaganje, odgovorio je, da ne možemo imati povjerenje u dra. Meštrovića, jer on radi za Sjevernu Ameriku i protiv HDZ-a. U tom času sjetio sam se pisma dra. Meštrovića Anti Belji, fotokopiju kojega mi je poslao (kao obično), u kojem javlja Belji: "... razgovarao sam s nekim visokim predstavnicima State Departmenta, kazano mi je izmedju ostaloga i slijedeće: Politika HDZ-a je neprihvatljiva za State Department i oni ne će da imaju bilo kakve kontakte niti sa dr Tuđmanom, niti sa njegovim ljudima. Današnji londonski Independent optužio je dr. Tuđmana i HDZ zbog 'ekstremnog desničarstva', 'antisemitizma', pa čak i 'fašizma'." Sjetio sam se, na kraju razgovora, pitanja kojim Meštrović završava pismo Belji: "Da li Vi mislite, da se hrvatska politika vodi u nekom vakuumu i da može biti uspješna proti volje svjetskih faktora i zapadnog javnog mnijenja?"

Uvjeren sam, da je dr. Tuđman znao za ovo pismo i da je temeljem ove poruke Belji stvorio svoj konačni sud o dru. Meštroviću. Nije ostavljao mogućnost mojih daljnjih obrazloženja, napose kad je zaključio: "S Meštrovićem Hrvatsko narodno vijeće me ne zanima!"

Osjećao sam, da bi svako moje daljnje obrazloženje bilo suvišno i nepotrebno.

Pri kraju primanja stupio je u sobu, iznenada, Hrvoje Šarinić, s porukom, da mora saopćiti Predsjedniku važne vijesti.

Iskoristio sam ovu izvanrednu okolnost, zahvalio Predsjedniku na primanju koje mi je omogućio i zamolio ga da mi dopusti povući se, jer ne želim, kazao sam, još više oduzimati od njegovoga radnoga vremena, toliko mu potrebnoga za rješavanje važnih državničkih poslova.