HNV NA POVIJESNOJ PREKTRETNICI
Nakon
znakovitih dostignuća u razdoblju VII. i VIII. sabora i samo korak pred
ostvarenjem temeljnoga cilja svojega postojanja i djelovanja, uspostave
neovisne, suverene Hrvatske Države, Hrvatsko narodno vijeće ušlo je,
neočekivano, u razdoblje krize i dekadencije izazvane neodgovornim
izjavama predsjednika IO, kojim je prekršio Zaključke VIII. sabora o
neopredijeljenosti HNV-a u višestranačkim travanjskim izborima u domovini
i obećanoj "podpori svim hrvatskim demokratskim strankama, čak i
Savezu komunista Hrvatske – Stranci demokratskih promjena, ako odlučno
počne zastupati ideje demokracije i nacionalnih interesa hrvatskoga
naroda".
Savezno
s izjavama dra. Mate Meštrovića, uputio sam sabornicima slijedeće
kružno pismo:
Predpostavljam,
da očekujete od mene, kao predsjednika Sabora, moje mišljenje o intervjuu
dra. Mate Meštrovića, objavljena u zagrebačkom Vjesniku 1. IV. o. g.
Pokušat ću izvršiti analizu dijela intervjua, koji se odnosi na dvije
skupine demokratskih stranaka u Hrvatskoj i formulirati svoje poglede.
Smatram,
da su javno opredjeljenje dra. Meštrovića za Koaliciju narodnoga sporazuma
i vrlo oštra osuda Hrvatske demokratske zajednice u očitoj protinbi sa
stavom HNV-a, potvrdjenu jednoglasno na VIII. saboru, objavljenu u našoj Izjavi
od 16. ožujka – Izjavi, koju je podpisao i sam dr. Meštrović kao
predsjednik Izvršnog odbora.
Ograda,
da je to njegovo osobno stanovište, ne umanuje njegovu odgovornost, jer
vodeća osoba HNV-a ne može imati – bar ne prema javnosti – dva mišljenja:
privatno, osobno i službeno. Ako se njegovo osobno mišljenje u tako važnom
predmetu kao što je odnos prema hrvatskim opozicijskim strankama, neposredno
pred izbore koji moraju odlučiti o budućnosti Hrvatske, razlikuje od
mišljenja većine sabornika, onda je njegova dužnost prihvatiti mišljenje i
odluku saborske većine i zastupati je u svojim javnim nastupima i
izjavama. Nema sumnje, da dr. Meštrović ima puno pravo na svoje osobno
mišljenje, koje se može razlikovati od mišljenja sabornika, ali kao član
Sabora i predsjednik IO-a mora poštivati zaključke većine i zastupati
ih u političkim nastupima. Zato nema sumnje, da dr. Meštrović nije
smio izraziti svoje osobno mišljenje, ako je to njegovo mišljenje u protinbi s
mišljenjem i zauzetim stanovištem Sabora HNV-a.
No ne
radi se samo o jednom prijestupu formalne naravi: to jest da izabrani
predsjednik Izvršnog odbora ne može zastupati mišljenje koje se kosi s
mišljenjem tijela koje ga je izabralo, uz ogradu da se radi o njegovom osobnom
mišljenju. Njegovo opredjeljenje za jednu političku skupinu i osuda druge,
predstavlja, prije svega, veliki politički promašaj, štetan iz više
razloga: 1. – povećava polarizaciju opozicijskih snaga, što pomaže Savezu
komunista da učvrste svoje pozicije. Zato je taj stav dra.
Meštrovića, prema dobivenim vijestima, loše primljen ne samo u
iseljeništvu, nego i u Domovini. Doprinijeti smanjenju te polarizacije, bilo je
upravo motiv odluke Sabora, da ne favoriziramo niti jednu od opozicijskih
stranaka. 2. Zauzeto opredjeljenje dra. Meštrovića umanjuje postignuti
prestiž HNV-a kao izvanstranačkoga tijela, koje se sada, izjavom samoga
predsjednika IO-a, snizuje u područje unutrašnjo-političkih
antagonizama, mjesto da ostane, napose u ovim presudnim trenutcima, inicijator
općenacionalnoga stremljenja i povezivanja. 3. Opredjeljenje za odredjene
hrvatske političke strukture u Domovini stavlja u pitanje koheziju samoga
HNV-a, čije članstvo pripada raznim političkim strujanjima,
povezanima medjusobno prihvaćanjem zajedničkoga temeljnoga programa
hrvatske državne nezavisnosti i demokratskoga pluralizma.
Svi
osjećamo težinu političkoga promašaja učinjenog odstupanjem od
stanovišta koje je usvojio Sabor HNV-a u Stuttgartu. Promašaj koji se već
negativno manifestira u Domovini i iseljeništvu, posebno medju našim
članstvom, s vidljivim simptomima podvojenosti i cijepanja.
Sve
ovo upućuje na potrebu žurnog, ozbiljnog i razboritoga pristupa nastaloj
krizi. Moje je uvjerenje, da moramo promatrati ovaj incident sa što više
mogućom hladnokrvnošću i, prije svega, spriječiti osipanje
našega članstva.
Kao
sabornici imamo puno pravo interpeliranja našega predsjednika Izvršnog odbora i
to moramo učiniti u konstruktivnom dijalogu. Nedostatak toga dijaloga
možda je jedan od razloga nastale situacije. Ne smijemo se prepustiti
osjećajima sumnjičenja o temeljnom nacionalnom stavu dra.
Meštrovića. Moramo dopustiti mogućnost, da svaki čovjek može
pogriješiti u svom političkom djelovanju, bez da dovede u pitanje načelni
stav i temeljnu orijentaciju koju zastupa.
Vjerujem
da će dr. Meštrović, odgojen u jednom demokratskom društvu, osjetiti
takodjer potrebu da preispita svoje političko djelovanje, koje se u zadnje
vrijeme odvija sve više u osobnoj izolaciji, bez potrebnoga kontakta i izmjene
misli s ekipom suradnika.
Zaključujući
ova razmatranja, smatram da sabornici VIII. sabora moraju objaviti jednu javnu
ogradu od "osobnoga stava" dra. Meštrovića, izraženoga u
spomenutom intervjuu, jer bi se izostanak takove Izjave mogao protumačiti kao
prešutno prihvaćanje osobnoga stava predsjednika Izvršnog odbora. No
smatram, da ta Izjava mora biti umjerena i ostaviti otvorena vrata presvodjenju
nastaloga nepovjerenja i krize. Moramo učiniti sve moguće, da
sačuvamo jedinstvo i ugled Hrvatskoga Narodnoga Vijeća pred hrvatskim
narodom u Domovini i iseljeništvu i pred inozemnim političkim
činbenicima, kako bismo mogli izvršiti zadatak koji smo preuzeli.
Dostavljam
Vam u prilogu nacrt naše IZJAVE i mourn Vas, da mi najkraćim putem (faksom
telefonom) javite Vaš pristanak, Vašu verziju.
Ovaj
dopis upućen je isključivo Vama, kao sabornicima, i nije za objavu u
sredstvima javnoga priopćavanja. Znanja radi, dostavljam ga i dru.
Meštroviću, s popratnim pismom.
Molim
Vas, da što kraćim putem dostavite kopiju ovoga dopisa Sabornicima Vašega
sektora, koji nemaju FAX.
Uz
hrvatski pozdrav
Dr.
Radovan Latković
Buenos
Aires, 7. travnja 1990.
Istodobno
sam uputio sabornicima poziv, da se izjasne o tri moguća načina
rješavanja krize u Hrvatskom narodnom vijeću: a/ na jednom Izvanrednom
saboru, b/ na jednom sastanku užega kruga sabornika, c/ izravnom izmjenom
mišljenja sabornika putem faksa. Većina se izrazila za točku a/. Tako
je došlo do saziva IZVANREDNOGA SABORA, s odlukom, da se održi 25. do 27. kolovoza
1990. u Münchenu, s temeljnom temom zasjedanja: Djelovanje HNV-a u razdoblju
obnovljene hrvatske državnosti.
PRIJEDLOG IZJAVE SABORNIKA HNV-A
Potaknuti reakcijom našega
članstva i dijela Hrvata u iseljeništvu i domovini na intervju doktora
Mate Meštrovića objavljenog u zagrebačkom VJESNIKU 1. 4. ove godine,
podpisani sabornici Hrvatskoga Narodnoga Vijeća smatramo potrebnim dati
slijedeću Izjavu:
Ogradjujemo
se od izraženog opredjeljenja dra. Mate Meštrovića u spomenutom intervjuu
za Koaliciju narodnoga sporazuma i od njegove osude političkoga djelovanja
Hrvatske demokratske zajednice, jer je taj stav – po izjavi samog dra. Meštrovića
njegov osobni stav – u protinbi jednoglasno prihvaćenom Izjavom VIII.
sabora HNV-a od 16. ožujka ove godine.
Na
spomenutom Saboru potvrdjeno je već ranije prihvaćeno stanovište
HNV-a: ne vezati se ni uz koju političku stranku i dati jednaku podršku
svim hrvatskim političkim strankama koje se u izbornom procesu Hrvatske
bore za pravo narodnoga samoodredenja do odcjepljenja i izvornoga suvereniteta
hrvatskoga naroda.
Prihvatili
su prijedlog i podpisati:
Stjepan Asić,
Ragib Avdić,
Tomislav Bošnjak,
Ivo Butković,
Ivan
Ćorić,
Ivona
Dončević,
Malkica
Dugeč,
Petar
Hinić,
Nikola
Jurišić,
Paul
Katančić,
Ivo
Kisić,
Mirko
Kovačević,
Zdenka
Kušan,
Vinko
Kužina,
Radovan
Latković,
Boris
Maruna,
Veljko
Mašina,
Vladislav
Musa,
Franjo
Pavičić,
Davorin Porić,
Kerim Reis,
Zdravko Sančević,
Janko Skrbin,
Marija
Šešelja,
Ante
Turica
17.
travnja 1990.
Smatrao
sam potrebnim, također, da SABOR HNV-a uputi čestitke predsjedniku
Tudmanu na povijesnoj pobjedi HDZ-a i da ga, ujedno, obavijesti o sazivu
IZVANREDNOGA SABORA u Münchenu i temeljnoj temi zasjedanja, prema priloženu
dopisu (u nastavku).