POSJET HRVATIMA KANADE

Za razliku od mojega posjeta Australiji, nakon slijetanja u Torontu (25. svibnja 1988.), uputio sam se u već prije rezervirani Bond Place Hotel u središtu Toronta, što me je, na stanoviti način, udaljilo od hrvatske zajednice, nastanjene, većinom, u okolici Toronta. Zato su moji dodiri bili ostvareni prvenstveno s predstavnicima Mjesnih odbora i dužnostnicima HNV-a, u prvom redu s dr. Josipom Gamulinom, pročelnikom ureda za promičbu.

Ipak, imao sam priliku već 29. svibnja 1988. pribivati Sv. Misi u velikoj župnoj crkvi "Naše Gospe Kraljice Hrvata", koju su podigli kanadski Hrvati u Torontu, s priključnom hrvatskom školom. Župnik, vlč. Gjuran, pozvao me iza mise da govorim na sastanku, koji održavaju u velikoj dvorani župe, a navečer da budem gost na svečanoj večeri hrvatske župne škole "Kraljica Jelena", prigodom svršetka školske godine i zamolio me da, kao predsjednik Sabora HNV-a, uz prigodni pozdrav, predam diplome nazočnim maturantima. – Govorio sam o temeljnim pogledima Hrvatskoga narodnoga vijeća, izraženim u Izjavi VII. SABORA u Barceloni.

Kazao sam da mi je bila davna želja posjetiti hrvatsku zajednicu Kanade, jednu od najdinamiènijih hrvatskih zajednica u dijaspori, i naglasio potrebu povezanosti i suradnje HNV-a i hrvatskih političkih skupina u izbjeglištvu s hrvatskim narodom u Domovini u težnji ostvarenja zajedničkoga cilja: uspostave neovisne suverene Hrvatske Države.

Znakovit je bio i posjet Islamskomu centru koji vodi Kerim Reis, dopredsjednik IO, i upoznati važnu ulogu koju taj Centar, u povezanosti s HNV-om, obavlja promicanjem hrvatskih nacionalnih težnji u zemljama islamskoga svijeta.

Slijedećih dana pribivao sam velikim demonstracijama protiv prikazivanja Zafranovićevih filmova "Okupacija u 26 slika" i "Pepeo Jasenovca", jednima od brojnih koje ustrajno i vješto organizira i osobno vodi dr. Gamulin posebnom energijom i žarom.

Na tim demonstracijama došao sam u dodir ne samo s članstvom Mjesnih odbora HNV-a, nego i s raznim političkim skupinama: HOP-om, HSS-om i drugima.

Nove dodire uspostavio sam na velikom stadionu nogometnoga kluba Croatia u Mississauga, prigodom utakmice s jednim portugalskim klubom. Popularnost HNV-a u Kanadi došla je do izražaja kad su, tijekom utakmice, preko zvučnika, uputili pozdrav nazočnom predsjedniku Sabora HNV-a.

Tom prigodom upoznao sam ing. Kikaša, predsjednika Kluba i druge ugledne profesionalce i poslovne ljude hrvatske zajednice.

No moj posjet Hrvatima Kanade imao je posebno značenje u neočekivanom poznanstvu s jednom jedinom osobom: dra. Franjom Tuđmanom, koji je u to vrijeme boravio prolazno u Kanadi.

Jednoga dana, lipnja 1988. nazvao me ing. Zlatko Čaldarević, predsjednik Ogranka ameridke Hrvatske bratske zajednice u Torontu, pozivajući me na ručak, prigodom kojega bi me želio predstaviti dru. Franji Tuđmanu. No dr. Tuđman bio je u zadnji čas iznenada sprijeden i nije mogao biti na ručku.

Unatoč tomu ing. Čaldarević me zadržao u stanu, rekavši mi da pridekam do vederi, jer da će dr. Tudman predvečer biti vjerojatno slobodan i moći doći na "drink" na koji ga je pozvao.

I doista, oko 7 sati došao je dr. Tuđman.

Tako sam uspio ipak, toga ugodnoga lipanjskoga predvečerja, osobno upoznati dr. Tuđmana.

Susret je bio vrlo srdačan. Razgovor je započeo u svezi s novom knjigom dra. Tuđmana i njezinu predstavljanju u emigraciji, koja je i bila glavni motiv njegova tadanjega dolaska u Kanadu.

Dr. Tuđman nije pokazao u razgovoru zanimanje za djelovanje HNV-a, a ja sam počinio pogrješku, da nisam pokrenuo tu temu i s njom povezana pitanja o najnovijim političkim zbivanjima u Domovini, u uzrodnoj svezi s osobom i političkim pogledima dr. Tuđmana.

U meni kao da je predsjednik Sabora ustupio, neočekivano, riječ uredniku revije Studia Croatica: Zamolio sam ponajprije dr. Tuđmana za suradnju u našoj reviji, napose da bi mogli objaviti njegovo zapaženo predavanje o Stjepanu Radiću u suvremenoj hrvatskoj povijesti, koje je održao u nekoliko mjesta Kanade.

S tim u svezi, razgovor se sve više sveo na reviju Studia Craotica. Govorio sam mu o ulozi koju obavlja naša revija, npr. da je redovito primaju španjolski prestavnici u Europskom parlamentu i da je ona njihov glavni izvor informacija o hrvatskom narodu, njegovoj povijesti, kulturi i nacionalnoj borbi.

Spomenuo sam mu i moj članak "El futuro de Yugoslavia a traves de una retrospectiva histórica"(SC, 1986., svez 2.), inspiriran njegovim knjigama i mislima španjolskoga filozofa Ortega y Gasseta. Dr. Tuđman je pokazao veliki interes za tu temu i molio me, da mu prevedem članak.

Obaćao sam, da ću mu poslati reviju Studia Croatica i prijevod spomenutoga članka.

U nastavku prilažem pismo i prijevod koje sam mu uputio nakon povratka u Buenos Aires.

Razgovor je bio vrlo srdačan i živ, ali bez političke dimenzije.

Danas, dok pišem ova Sjećanja, svijestan sam, da sam bio promašio jedinstvenu prigodu da uključim Vijeće u hrvatska politička zbivanja onoga vremena, usko povezana s osobom dr. Tuđmana. Taj propust bio je, vjerojatno, razlogom, uz ostalo, da je HNV ostalo trajno isključeno iz političkoga života Republike Hrvatske.

PISMO PREDSJEDNIKU TUĐMANU NAKON POVRATKA IZ KANADE

Nakon povratka u Buenos Aires uputio sam predsjedniku Tudmanu slijedeće pismo:

Gospodin

Dr. Franjo Tuđman

Predsjednik Republike Hrvatske Zagreb

8. kolovoza 1990.

Mnogo poštovani gospodine Predsjedniče!

Dostavljam Vam u prilogu jedan primjerak revije Studia Croatica, br. 1-2/1990., posvećen plebiscitu za državnu suverenost Hrvatske, izraženom u izbornoj pobjedi Hrvatske Demokratske Zajednice. Sretan sam da Vam ovaj broj ne treba slati preko ing. Zlatka Čaldarevića, nego izravno na Vas u Zagreb, i to kao Predsjedniku Republike Hrvatske, premda se još uvijek ugodno sjećam našega susreta u Torontu prije tri godine, kad nismo mogli ni slutiti tako skore znakovite promjene u svijetu i domovini.

S obzirom da uz dužnost glavnog urednika revije Studia Croatica, već petu godinu djelujem kao predsjednik Sabora HNV-a, iskorišćujem ovu priliku da Vam izrazim svoje poglede na mogućnosti djelovanja Hrvatskog Narodnog Vijeća nakon povijesnih promjena u Hrvatskoj, nastalih plebiscitarnom izbornom pobjedom HDZ-a, tim više što do sada koliko imam dojam, niste imali prilike biti objektivno informirani o stanovištu sveukupnosti našega članstva i naših čelnika.

Kao pripadnici izvanstranačke iseljeničke organizacije, vodjene ciljem "pomaganja hrvatskom narodu u njegovu zahtjevu i nastojanju da ostvari svoju slobodnu i samostalnu Državu Hrvatsku" (prema Ustavu HNV-a), naše članstvo se je osjetilo poistovjećeno s borbom za oživotvorenje prava hrvatskoga naroda na samoodredjenje i postignuée punog hrvatskog državnog suvereniteta, koje ste Vi tako jasno formulirali i tako odlučno zastupate političkim nastupom Hrvatske Demokratske Zajednice. Vi ste, osim toga, nebrojeno puta naglasili važnost iseljene Hrvatske i potrebu njezina uključivanja u jedinstvenu Hrvatsku – načelo koje zastupa HNV do te mjere da svoje djelovanje ograničuje do dana punog ostvarenja hrvatske državne suverenosti na povijesnom i prirodnom području hrvatskoga naroda.

Zato smo jednoglasno pozdravili svehrvatski dan proslave "hrvatske državnosti" dan ustoličenja legitimno izabranog hrvatskog Sabora i Predsjednika Republike Hrvatske, uvjereni da taj povijesni dan ponovne uspostave hrvatske državne suverenosti traži ulog svih nacionalnih snaga za njeno puno ostvarenje, učvršćenje i medjunarodno priznaje. Taj veliki nacionalni zadatak, uvjereni smo, obuhvaća i HNV, iako mijenja ulogu i putove njegova djelovanja. Naše je uvjerenje da se HNV-u otvara široko polje djelovanja i nakon ustoličenja legitinme vlade u Republici Hrvatskoj.

Tako dugo dok se ne organizira hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova i ne budu postavljeni u glavnim svjetskim središtima službeni, medjunarodno priznati poslanici Republike Hrvatske, HNV može odigrati ulogu predstavljanja hrvatskih nacionalnih interesa – političkih, gospodaskih i kulturnih – kao što je to, u izvjesnoj mjeri, i do sada neslužbeno činilo, no sada s daleko više uspjeha, ako bude imalo podršku legitimne hrvatske vlade, temeljem dogovora s nadležnim ministarstvom.

Vrlo djelotvoran mogao bi biti doprinos HNV-a organizaciji hrvatske novinske agencije (Croatia Press, ili slično), koju ste odlučili pokrenuti, kao posebno važnu za našu obavještajnu djelatnost u svijetu. Naši Informativni uredi u Bonnu i Melbourneu, kao i radioemisije, mogli bi, dogovorno, početi djelovati kao ispostave zasnovane Agencije. Preko revija na stranim jezicima (Kroatische Berichte, Studia Croatica, Journal of Croatian Studies) HNV već godinama širi "istinu o Hrvatskoj". Najvažnije iseljeničke publikacije na hrvatskom jeziku takoder su učlanjene u HNV (Hrvatska Revija, Nova Hrvatska, HT Danica, Hrvatski Vjesnik, Republika Hrvatska). Zapažen je bio i naš odgovor na velikosrpski program Memoranduma SANU u obliku knjižice, koja je bila naknadno prevedena na engleski, njemački i španjolski. Imali smo u planu izdati takodjer i knjigu o ekonomskoj snazi Hrvatske, o čemu sam s Vama osobno razgovarao u Torontu. Nažalost to još nismo uspjeli ostvariti, ali danas je ta zamisao jednako aktualna i vjerujem da postoje mogućnosti da se ostvari, prema Vašim sugestijama. Mjesni odbori HNV-a, razasuti po svim kontinentima, mogli bi se uključiti u tu informativnu djelatnost i, ujedno, pokušati zainteresirati bogate iseljenike da stvore fond za djelovanje Agencije i za publikacije izvanrednih promičbenih izdanja na stranim jezicima.

Uz ovu djelatnost veže se i inozemna propaganda za turizam, u kojoj HNV već raspolaže s iskustvima i može je obavljati s mnogo efikasnosti. Imenovanje g. Janka Vranyczany-Dobrinovića kao ministra za turizam, odaje Vaše razumijevanje za mogućnost doprinosa iseljenih Hrvata izgradnji nove Hrvatske.

Hrvatsko narodno vijeće moglo bi organizirati takodjer zamjenu studenata iseljene i domovinske Hrvatske, njihov besplatni boravak u hrvatskim obiteljima. To bi omogućilo studentima iz Domovine besplatni boravak u hrvatskim obiteljima u inozemstvu, a hrvatskim djacima iz inozemstva studiranje u Hrvatskoj, upoznavanje domovine i jezika. Na taj način bi se mogao školovati dio kadra budućih djelatnika na vanjskopolitičkom i diplomatskom području.

Hrvatsko narodno vijeće moglo bi obavljati takodjer važnu ulogu povezivanja iseljenika s Domovinom: poticati ih na povratak i na ulaganje svojih uštedjevina u hrvatsko gospodarstvo, napose, poticati iseljeničke poduzetnike da svojim kapitalom pomognu izgradnju Hrvatske.

Sve ovo bilo bi moguće ostvariti, ako bi došlo do odredjene dogovorne suradnje s nadležnim ministarstvima Republike Hrvatske.

Izmedju 25. i 27. kolovoza 1990. Hrvatsko narodno vijeće održat će izvanredno saborsko zasjedanje u Münchenu, s ciljem da razmotri razna organizacijska pitanja i doseg djelovanja pod vidom političkih i ustavnih promjena u Republici Hrvatskoj. Smatram da bi bilo vrlo korisno kad bi našem zaključnom zasjedanju mogao prisustvovati ministar za hrvatsko iseljeništvo, koji drugi predstavnik Sabora Vlade, koji bi bio tumač Vaših pogleda na ulogu HNV-a u razdoblju koje nas dijeli do ostvarenja punog državnog suvereniteta Hrvatske, kada će, prema odredbi naše Osnivačke Povelje, Hrvatsko Narodno Vijeće zaključiti svoje djelovanje i svoju imovinu predati hrvatskoj državi.

U slučaju Vaše suglasnosti, uputit ćemo službeni poziv Vašem predstavniku da sudjeluje na našem saborskom zasjedanju.

Uz izraze osobitog poštovanja, odani Vam

dr. Radovan Latković

U prilogu prijevod mojeg članka "El futuro de Yugoslavia..."