VII. SABOR HNV-a – Barcelona 1988.

Temeljna tema Sabora: UDJEL HNV-a U BORBI ZA USPOSTAVU SAMOSTALNE DRŽAVE HRVATSKE

Bio je to prvi Sabor koji sam organizirao, sazvao ga i predsjedao mu. Zahvaljujući raznim okolnostima, bio je jedan od najboljih Sabora HNV-a.

Za razliku od prijašnjih, održavao se u prijateljskom okruženju Katalonije, u sredini u kojoj su već godinama boravili naši ugledni sabornici, prof. Vinko Nikolić i ing. Pere Šimić, koji su mnogo doprinijeli njegovu uspjehu. Predhodio je Saboru i moj posjet predsjedniku Katalonije Jordi Puholu. Predsjednik Puhol primio me je kao službenoga predstavnika HNV-a i zadržao u oduljemu srdačnomu razgovoru. Tome je doprinijela i nazočnost sabornika ing. Šimića, koji me je pratio. Ing. Šimić je već odprije bio poznat predsjedniku Puholu kao ugledni barcelonski gradjanin, koji je, kao vrsni inženjer, sudjelovao u izgradnji podzemne željeznice Barcelone i tija supruga potječe iz ugledne katalonske obitelji.

Zasjedanja VII. Sabora održavala su se od 9. do 14. svibnja 1988. u hotelu Terramar u Sitgesu, poznatom turističkom mjestu na obali Sredozemnoga mora, koje nas je emotivno povezivalo s našim Plavim Jadranom. Sve je to mnogo doprinijelo uspjehu zasjedanja VII. Sabora, koji je, osim toga, bio predvidjen u svim detaljima, što je brižno ostvario ing. Šimić. Izradio sam na pr. nacrt dvorane i raspored sjedala za stolom zasjedanja, uz koja je svaki sabornik našao prigodnu "karpetu" (omotnicu za dokumente) s nadpisom VII. SABOR, posebno izrađenu za tu prigodu u tiskari revije Studia Croatica.

Pod kojim se okolnostima održavao VII. SABOR, vidijivo je iz službene obavijesti o sazivu SABORA u kojoj nije bilo označeno mjesto zasjedanja, nego samo uputa sabornicima, da čim stignu u zračnu luku Barcelone, nazovu odmah prof. Nikolića i ing. Peru Šimića, koji de im saopćiti točno mjesto smještaja sabornika i održavanja zasjedanja Sabora.

Od posebnoga značenja bio je posjet Katalonskom parlamentu, konferencija za tisak sa španjolskim i katalonskim novinarima, prvi put održana za vrijeme jednoga Sabora HNV-a, što je doprinijelo medjunarodnoj afirmaciji Vijeća. Vijest o održavanju VII. sabora HNV-a prenijela je španjolska radio mreža za Kataloniju, nacionalni radio za cijelu zemlju i inozemna mreža španjolskoga radija. – Katalonski dnevnik Egin, koji izlazi u Barceloni, također je 12. svibnja objavio članak o održavanju Sabora HNV-a pod naslovom "Hrvati osudjuju situaciju u svojoj zemlji". U članku se kaže:

"Predstavnici Narodnog vijeća Hrvatske, jedne od jugoslavenskih republika, prigodom VII. medjunarodnog sabora u izbjeglištvu koji se održao u Kataloniji, jučer su na konferenciji za tisak iznijeli sadašnju situaciju hrvatskog naroda unutar jugoslavenske federacije.

Vijeće održava kongrese svake dvije godine odkako je 1974. osnovano u Torontu. Sastoji se od trideset članova koje demokratski biraju emigranti, koji uglavnom žive u Australiji, Njemačkoj, Kanadi, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama.

Predsjednik Sabora Radovan Latković izjavio je, da se oni bore za samoodredjenje u državi u kojoj je ono formalno priznato u ustavu ali nije poštivano u praksi.

Izjavio je takoder, da je njihova borba miroljubiva i zakonita i da im je, na osnovi temeljnoga dokumenta, dužnost da u izbjeglištvu pronose nepriznati hrvatski slučaj pred pojedine narode svijeta, ali da će oslobodjenje morati doći od naroda koji živi u domovini.

Upozorio je također da je termin srpsko-hrvatski, za označavanje njihova jezika, krivotvorina koju Srbi iskorišćuju da bi tako zanijekali identitet njihove domovine.

Prema Latkoviću, srpski i hrvatski, unatoč sličnosti, različiti su jezici, a onaj jedinstveni termin služi samo za održavanje prevlasti Srba u Hrvatskoj."

IZJAVA VII. SABORA

Okupljeni na VII. saboru Hrvatskoga narodnog vijeća, održanom od 9. do 14. svibnja 1988. u Barceloni, razmotrili smo prilike u Domovini i svijetu u želji da ispravnom ocjenom dogadjaja i dužnosti, koje nam ti dogadjaji nalažu, budemo što vjerniji tumači težnji hrvatskoga naroda.

Jugoslavija je dostigla posljednju fazu svoga raspadanja i nalazi se pred konačnim slomom. Narodi koji su prisiljeni živjeti u granicama te umjetne i neprirodne tvorevine, traže pravo na samoodredjenje. Jugoslavenski političari pokazuju danomice nesposobnosti i nemoć da vladaju nad narodima, uključenima u tu državu. To se napose odražava u gospodarskoj krizi i općem osiromašenju gradjanja svih naroda u Jugoslaviji, uključujući i srpski, koji je takodjer žrtva megalomanske, hegemonističke politike svojeg političkog vodstva i vojske.

Jugoslavija se održava još jedino silom policijskog terora koji onemogućuje i progoni svaki pokušaj političkog organiziranja u pravcu samoodredjenja, napose hrvatskoga naroda.

No i ta posljednja brana jugoslavenske države počinje se lomiti. Na jugu Albanci, a na sjeveru Slovenci, prvi revolucionarnim, a drugi političkim metodama, odlučno se suprotstavljaju jugoslavenskom kolonijalizmu. Ishod ove borbe bit de odlučan kad se Hrvatska uključi u ovo osloboditeljsko gibanje.

Ovisi o narodu u domovini kada će taj čas nastupiti. VII. sabor Hrvatskoga narodnog vijeća ocjenuje da taj trenutak nije daleko i da traži mobilizaciju svih naših snaga u domovini i dijaspori.

Nema sumnje da ovaj razvoj ovisi u prvom redu o nama samima, o svijesti hrvatskoga naroda i o odgovornosti postojećeg vodstva u Hrvatskoj, koje mora podrediti svoje ideološko stanovište nacionalnim stremljenjima i ostvarenju hrvatske državne nezavisnosti, u povezanosti svih hrvatskih domovinskih snaga.

Isti zadatak se postavlja i na nas, iseljene Hrvate. Moramo zbiti svoje redove, kako bismo mogli pružiti djelotvornu pomoć hrvatskom narodu u njegovoj osloboditeljskoj borbi.

Zalažemo se za pluralističku demokraciju u budućoj hrvatskoj državi pa to političko stanovište moramo dokazati već i u razdoblju borbe za cilj koji želimo ostvariti.

Hrvatsko narodno vijeće, osnovano s namjerom pomaganja hrvatskom narodu u njegovom pregnuću za uspostavu samostalne države, poziva sve Hrvate u dijaspori da se nesebično uključe u borbu za ostvarenje cilja, koji nam je svima zajednički, kojemu možemo doći raznim putovima, ali jedino ako sve naše političko djelovanje bude usmjereno prema tom istom cilju.

Ovo složeno, pluralističko, ali istosmjerno političko djelovanje, bit će ujedno i najbolji poticaj našoj hrvatskoj braći u Domovini, koja se moraju boriti pod daleko težim okolnostima, kao i medjunarodnoj, a napose europskoj zajednici naroda, od kojih obiju očekujemo da nam pruže potrebnu pomoć u našoj nacionalnoj borbi za ostvarenje samostalne, demokratske, pluralističke, neutralne i socijalno pravedne Države Hrvatske.

Barcelona, 14. svibnja 1988.