HRVATSKO NARODNO VIJEĆE

Tekst koji slijedi nije kronika djelovanja političkoga predstavništva hrvatskih državotvornih organizacija i skupinâ emigracije, osnovanoga nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, u rujnu 1975. u Torontu, pod nazivom Hrvatsko narodno vijeće, nego moja Sjećanja na HNV, povezana s mojim sudjelovanjem i radom, od izbora za sabornike V. Sabora, održanim 1. i 2. listopada 1983. do zaključnoga Sabora HNV-a u Münchenu i Zagrebu 1990.

PRIJEDLOZI V. SABORU HNV-a

Izabran za sabornika, uputio sam V. Saboru, koji se održavao između 12. Ii 14. siječnja 1984. u Londonu (Engleska), svoje prijedloge o temeljnim pogledima na djelovanje HNV-a i o organizacijskoj strukturi HNV-a.

Suglasno članku VI., točka 16., stavka 9. našega Ustava, podnio sam na prosudbu V. Saboru svoje prijedloge i poglede u svezi s "donošenjem zaključaka o smjernicama budućeg rada HNV-a na temelju političke stvarnosti u Hrvatskoj i svijetu".

TEMELJNI POGLEDI NA DJELOVANJE HNV-a

Smatram, da ovaj Sabor mora raspraviti i neka temeljna pitanja našega djelovanja, koja nisu u izravnoj svezi s našim organizacijskim problemima, ponajprije naš odnos prema hrvatskom narodu u domovini i iseljeništvu, prema Jugoslaviji i prema međunarodnoj zajednici.

U našoj osloboditeljskoj borbi smatramo prirodnim i potrebnim podjelu uloga između dijela hrvatskoga naroda u domovini i nas u iseljeništvu, Odlučujuća uloga u oslobođenju Hrvatske pripada narodu u domovini. Uloga je iseljenih Hrvata tumačiti i zastupati legitimne zahtjeve hrvatskoga naroda za samoodređenje pred međunarodnim čimbenicima. Osim toga, moramo također djelovati u pravcu pomaganja odporne snage hrvatskoga naroda, davati mu poticaj u njegovoj borbi, potrebne informacije i orijentaciju, usklađujući podijeljene uloge u zajedničkoj borbi za uspostavu hrvatske države.

U tom pravcu IO mora tražiti najpogodnije putove, koji ne mogu i ne smiju biti uvijek javni. Jedan od važnih zadataka bilo bi pokretanje radio emisija na kratkom valu, plan kojega bi moralo rješavati Predsjedništvo IO u vlastitom djelokrugu, stručno ispitavši tehničke i fmancijske potrebe i mogućnosti ostvarenja.

Usporedno s izgradjivanjem organizacije HNV-a, moramo posvetiti posebnu pozornost suradnji i povezivanju s drugim političkim skupinama Hrvata u iseljeništvu, u obliku stvaranja jedne opće nacionalne osloboditeljske fronte, svijesni potrebe svladavanja postojećih ideoloških, vjerskih, političkih, socijalnih, skupnih ili osobnih razlika, važnog uvjeta za ostvarenje našega zajedničkoga nacionalnoga cilja. Ako postoje poteškoće, da se ovo zajedništvo borbe ostvari unutar HNV-a, kako je to bilo zamišljeno prigodom njegova osnutka - a te još uvijek postoje - moramo nastojati, da se ostvari u suradnji s drugim političkim skupinama.

Hrvatsko narodno vijeće koje je pokrenulo i prvo ostvarilo na jednom velikom sektoru zajednički nastup Hrvata u iseljeništvu, koje predstavlja još uvijek, unatoč svih poteškoća, najveće, demokratski organizirano tijelo hrvatske dijaspore, mora nastupati kao trajni promicatelj ovoga zajedništva. Kao izraz vanjske manifestacije ovoga nastojanja, predlažem, da u dogovoru s drugim politički skupinama, ustanovimo "Dan hrvatskog zajedništva", kada bi se priredivali javni zajednički nastupi i zajednički manifestirala borba hrvatskoga naroda za samoodređenje. Možda bi za "Dan hrvatskoga zajedništva" bio pogodan 20. lipnja, dan koji je 1928. definitivno povezao sve Hrvate u spoznaji, da je obnova hrvatske države bitni preduvjet života i razvitka hrvatskoga naroda.

U našem stavu prema Jugoslaviji, smatram, da V. Sabor mora jasno izraziti svoj negativni stav prema svakom nagodbenjaštvu, koje se je pokazalo historijski negativno po interese hrvatskoga naroda, kao i naglasiti iskustveno neodrživima nade u mogućnost rješenja naših nacionalnih težnja putem nekog evolutivnoga razvoja jugoslavenske zajednice. Moramo ovdje, na V. Saboru HNV-a, ponovno potvrditi naše uvjerenje - i to uvjerenje moramo promicati u domovini i u iseljeništvu - da hrvatski narod može opstati, preživjeti i normalno se razvijati samo u svojoj samostalnoj demokratskoj državi, uspostavljenoj na svojem cijelom povijesnom i etničkom prostoru.

Unatoč toga bezkompromisnoga stava, HNV i iseljenja Hrvatska općenito, ne smije se oglušiti o stradanja i progone naroda u domovini, koji graniče s genocidom. Moramo iskoristiti svaku moguću priliku da djelujemo u smjeru poboljšanja životnih uvjeta i najosnovnijih političkih prava hrvatskoga naroda, napose njegovih boraca i mučenika zatočenih pod neljudskim uvjetima u jugoslavenskim tamnicama i logorima. U smjernicama budućega rada V. Sabor bi trebao istaknuti i ovaj zadatak i naglasiti, da se djelovanje u tom pravcu ne može nipošto smatrati nekim "trećejugoslavenstvom" - kleveta i desinformacija, koja se u zadnje vrijeme obilato upotrebljava, da bi se unijela zabuna u naše redove.

U našoj osloboditeljskoj borbi V. Sabor bi trebao potvrditi i naglasiti potrebu vodjenja "politike vlastitih narodnih interesa", kako ju je vrlo dobro definirao naš predsjednik dr. Mate Meštrović, politiku koja se mora odraziti u odstupanju od nerealnih iluzija i vraćanju nama samima, izgrađivanju vlastite snage, po kojoj ćemo jedino postati priznati faktor u međunarodnoj igri velesila.

To se mora odraziti, među ostalim, i u formiranju bloka protujugoslavenskih naroda, u kojega moraju biti uključeni ne samo narodi Jugoslavije, nego i susjednih naroda, koji se odnose nepovjerljivo prema Jugoslaviji. U tom smjeru, kako znademo, IO već djeluje, pa moramo ovdje istaknuti potrebu, da se taj rad nastavi, proširi i produbi. Politički ured trebao bi izraditi solidnu dokumentaciju potrebnu za zajednički nastup tih naroda i konkretne prijedloge razgraničenja i uspostave nacionalnih država na području današnje Jugoslavije.

U tom nastojanju moramo posebno naglasiti, da blok protujugoslavenskih naroda ne predstavlja blok protusrpskih naroda. Predstavlja blok protiv srpskoga hegemonizma, kojega treba osuditi sam srpski narod, kao neprirodna dokazano neproporcionalna za njegove snage i stoga neodrživa i štetna po stvame srpske nacionalne interese. Kontakt s predstavnicima srpskoga naroda, u obliku stvaranja samostalnih nacionalnih država, važan je kao i kontakt sa svim ostalim narodima uključenim u Jugoslaviju. Smatram, da bi to morao biti jedan od važnih zadataka budućega vodstva HNV-a.

Mislim, da je vanjsko-političko i promičbeno-diplomatsko djelovanje HNV-a u razdoblju IV. Sabora bilo usmjereno ispravnim putem i, s obzirom na naše ograničene mogućnosti, obilježeno mnogim pozitivnim rezultatima, iako se još uvijek nalazimo u stadiju stvaranja naše vanjsko-političke infrastrukture, tumačenja naših narodnih težnji, opravdanosti i primjerenosti uspostave hrvatske države.

Jugoslaviju još uvijek podržavaju oba bloka u njezinu teritorijalnom i političkom integritetu, pa naše nastojanje mora biti usmjereno u dokazivanju neodrživosti i krhkosti jugoslavenske države, protivno volji naroda, koji su u nju uključeni, neodrživa i po svom nehumanomu kršenju najosnovnijih prava čovjeka i naroda, po svojem gospodarskomu sustavu u teškoj krizi i slomu, države za koju nema nikakvoga opravdanja, da bude umjetno podržavana zajmovima zapadnih banaka, kad se na tom prostoru može uspostaviti gospodarski prosperitet slobodnoga tržišta samostalnih nacionalnih država.

Smatram, da bi u tom predmetu morali također raspolagati ozbiljnom dokumentacijom (brošura "Jugoslavija u krizi" prvi je pozitivni korak u tom smjeru), koju bi morao pripremiti Politički ured. O tome bi V. Sabor trebao donijeti konkretne zaključke.

Iako naša Osnivačka Povelja ističe isključivu nadležnost Hrvatskoga Sabora buduće hrvatske države, da donese konačne odluke o njezinim međunarodnim odnosima, smatram da V. Sabor može prihvatiti mišljenje onih koji smatraju, da bi se u interesu hrvatskoga naroda, i s obzirom na njegov geopolitički položaj, Hrvatska Država mogla svrstati u lanac neutralnih država koje se protežu od sjevera Europe prema jugu, među koje su već sada uključene Švedska, Finska, Švicarska i Austrija.

Uvjeren sam, a o tome imamo prilike izraziti ovdje naše mišljenje, da ova neutralnost ne prejudicira unutrašnje uređenje Hrvatske, koje mora biti, prema Ustavu HNV-a i prema kulturnim i državnopravnim tradicijama hrvatskoga naroda, demokratsko, politički pluralističko, humano i društveno pravedno, u kojemu će biti zajamčena i poštivana sva prava čovjeka, naroda i narodnih manjina.

U težnji ostvarenja ove i ovakove hrvatske države, moramo tražiti razumijevanje i pomoć faktora međunarodne moći gdje god možemo, a napose među državama koje su nam pristupačnije, ističući premisu, da bi neutranna, demokratska Država Hrvatska bila prihvatljiva i za Istok i za Zapad, jer ne bi remetila ravnotežu snaga, nego bi čak doprinijela učvršćivanju mira u Europi.

Gospode i gosporlo Sabornicii!

Izložene prijedloge, uz prijedloge ostalih Sabornika, moramo trijezno odvagnuti i donijeti zaključke o smjernicama našega budućega rada. Ima ih koji stavljaju u sumnju našu dovoljnu reprezentativnost kao Sabornika HNV-a. No budimo svijesni, da je prije svega u pitanju naša sposobnost, naša odlučnost i spremnost na žrtvu, kojima ćemo pokazati do koje mjere smo u stanju ostvariti ono što ovdje, na V. Saboru zaključimo. Svi se nalazimo pred tim ispitom osobne i kolektivne odgovornosti. Ako ga položimo, naša reprezentativnost biti će potvrđena!

Siječanj 1984.

Dr. Radovan Latković, Buenos Aires, Argentina