EMIGRACIJA 1947. - 1990.

BUENOS AIRES - METROPOLA HRVATSKE POSLIJERATNE EMIGRACIJE

Konačno, stigosmo u željno očekivanu luku spasa - Buenos Aires. Grad na obalama rijeke La Plate (srebrene rijeke), odijeljen beskrajnim oceanom od Europe i drugih kontinenata, postaje, neočekivano, glavni grad hrvatske poslijeratne emigracije. Sjedište izbjegle vlade na čelu s Poglavnikom Nezavisne Države Hrvatske.

Kad se sjetim prvih dana ove hrvatske emigrantske metropole, pred mojim očima iskrsne, kao kontrast, zborovanje u velikoj dvorani Radničke komore u Zagrebu, prije povlačenja, dupkom pune oduševljenih hrvatskih boraca.

U mojem sjećanju odzvanjaju još uvijek odrješite riječi Poglavnika: "Živio sam za Hrvatsku, kad sam morao živjeti! Umrijet ću, kad budem morao umrijeti!"

Mnogi od nas nazočnih tom zborovanju pokajali smo se, što smo zadnjih godina, možda časovito, bili posumnjali u neokaljano rodoljublje našega Poglavnika.

On je tada opet pokolebao našu sumnju.

Nismo željeli njegovu "heroisku smrt". Ali nakon Bleiburga počeli smo biti svijestni potrebe njegove političke smrti. Nažalost, iznevjerio je svoje obećanje u oba pravca.

U Buenos Airesu osnovao je Hrvatski Oslobodilački pokret-HOP, neuspjelu reprizu Ustaškog pokreta u vrijeme, kad su okolnosti u svijetu i Domovini tražile nove ideje i nove putove političkoga djelovanja.

Ovaj korak Poglavnika ne samo da je od početka bio osuđen na neuspjeh, nego je prijetio i cijepanjem hrvatske političke emigracije koja je bila nošena težnjom obnove hrvatske države.

Ovaj lom bio je na pomolu i u Buenos Airesu, gdje su našli utočište brojni hrvatski nacionalisti, među njima i mnogi intelektualci.