SVI PUTOVI VODE U RIM

 

Unatoč svih poteškoća, uspio sam doći u Rim i pronaći boravište dra Draganovića: gostinjac njemačkih časnih sestara u Borgo Santo Spirito 21, nasuprot veličanstvenim Berninijevim kolonadama i Bazilici Svetoga Petra. Ondje me je ugostio dr. Draganović, kako je obećao prigodom našeg susreta u Austriji.

 

Sjećam se uzbuđenja, kad sam prve noći zaspao u krevetu, presvučenom čistom posteljinom, s glavom naslonjenom na mekanu jastuku. Kao da sam se iz špiljskog doba bio povratio u svijet našega cvilizacijskoga kruga!

 

DR. KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ - središnja osoba prvoga okupljanja hrvatske poslijeratne političke emigracije

 

Dr. Draganovića poznavao sam odprije, ali tek u Rimu imao sam priliku upoznati njegovu izvanrednu osobnost, dinamiku i život posvećen u prvom redu Hrvatskoj. Osjećao je posebno poziv spasiti od izručenja što više Hrvata izbjeglih pokolju u Bleiburgu i pridonijeti ugledu okaljane Hrvatske i obnovi njezine državne nezavisnosti.

 

Trebalo bi napisati cijelu knjigu, da se opiše sve što je dr. Draganović učinio za Hrvatsku i za spasenje proganjanih hrvatskih boraca. Soba dra Draganovića u gostinjau na Borgo Santo Spirito postala je doskora ured u kojega su se navraćali brojni hrvatski emigranti potrebni pomoći i zaštite, kao i mnogi preživjeli na Bleiburgu, koji su donosili vijesti o tragičnom udesu junačke hrvatske vojske i naroda, žena, djece, staraca, ranjenika, vijesti koje su, preko dra Draganovića poprimile potrebni publicitet.

 

U početku bio sam neke vrsti njegov neslužbeni tajnik, ali tu funkciju nisam formalno bio preuzeo, jer je dr. Draganović, po svom temperamentu, volio sve sam rješavati.

 

Ipak, tijekom vremena, iskrsla je međusobna suradnja.

 

Svoje poglede izložio sam dru Draganoviću u obliku jednoga elaborata od dvanaest kartica, podijeljena u tri dijela, oslovljena: NEKOLIKO MISLI KAO PODLOGA DISKUSIJI O NAČELIMA I MOGUĆNOSTIMA NAŠEGA RADA - s nadnevkom: RIM, kolovoz-rujan 1945.

 

U prva dva dijela obradjujem slijedeća pitanja:

 

I/1. Osnovni cilj hrvatske narodne borbe (obstanak i slobodni život hrvatskoga naroda moguć je jedino u samostalnoj nacionalnoj državi).

I/2. Oblik državnoga života.

I/3. Državne granice i pitanje narodnih manjina.

I/4. Pitanje kolaboracionizma.

I/5. Hrvatsko poimanje oblika vladavine.

I/6. Pitanje hrvatskih političkih krivaca - Hrvatski bjegunci.

 

II/1. Pitanje aktiviranja hrvatske političke djelatnosti.

II/2. Potreba jedinstvene hrvatske fronte.

II/3. Hrvatsko narodno predstavništvo.

II/4. Pitanje oružanoga odpora u zemlji.

II/5. Konačno rješenje hrvatskoga pitanja.

 

U trećem dijelu izlažem konkretna pitanja zamišljene organizacije našega političkoga djelovanja, potrebu oblikovanja "Radnih zajednica" (III/obavještajne i promičbene djelatnosti i veze s našim političkim djelatnicima-emigrantima u drugim zemljama).

 

Zaključujem, da ostvarenje ovoga programa zahtijeva znatna novčana sredstva i da bi stoga bilo potrebno predhodno razmotriti mogućnosti njegova financiranja.

 

MOJ ŽIVOT I RAD U RIMU

 

Preporukom dra Draganovića zaposlio sam se u biblioteci Palotinskoga reda.

 

Uspio sam biti primljen u vatikansko sveučilište-Pontificium Athenaeum Lateranense Institutum Utriusque luris i nastaviti prekinuti studij. Odlučio sam posebno se posvetiti studiju ustavnoga prava, misleći da će mi biti koristan u budućem političkom djelovanju, napose u budućoj hrvatskoj državi.

 

Počeo sam pripremati tezu za doktorat. Zamislio sam obraditi problem odnosa upravne i zakonodavne vlasti (vlade i parlamenta), problem o kojem se upravo raspravljalo u ono vrijeme u Francuskoj, povodom nacrta Ustava Četvrte Francuske Republike.

 

U Rimu su se ukazivale velike mogućnosti za moj studij. Bio sam primljen u Asociazione Nazionale per gli Studi Politici e Costituzionali i dobio dozvolu posjećivati biblioteku talijanskoga Parlamenta (Biblioteca della Camera dei Deputati). Na francuskom veleposlanstvu dobivao sam redovito Journal oficiel Francuske Republike i stručne i političke revije i literaturu.

 

Nakon više mjeseci rada, napisao sam tezu "I problemi fondamentali tra il potere legislativo ed il potere esecutivo nell' interpretazione delle attuali correnti giuridico-politiche francesi, nonché degli ideatori del primo progetto di Costituzione dalla Quarta Republika".

 

(Temeljna pitanja odnosa zakonodavne i izvršne vlasti u tumačenju suvremenih francuskih pravno-političkih strujanja, kao i autora prvoga prijedloga Ustava Četvrte Republike).

 

Obranio sam tezu 1. listopada 1947., s najvišom ocjenom ("summa cum laude"). Mislio sam da tako, u skromnom obliku, vraćam dug za spašeni život u Lawamundu. Jer, dok su toliki moji prijatelji i suborci poginuli kod Bleiburga i krvavili križnim putovima, ja sam, paradoksalno, punim plućima disao opojni zrak Vječnoga grada.

 

Nisam znao da su baš u to vrijeme mojega boravka u Rimu, nakon što su jugosrpske partizanske horde ušle u Zagreb i uspostavile svoju strahovladu u većem dijelu Hrvatske, bili po "osloboditeljima" ubijeni u Zagrebu dr. Anto Šunjić, Duro Teufel, Stanko Vitković, Jerko Skračić, čak i popularni pjevač Andrija Konc, da su na otoku Daksi, na domak Dubrovniku, strijeljani ravnatelj krugovalne postaje Ivo Peko, skupina dubrovačkih rodoljuba i o. Petar Perica D. I. Nisam znao niti za mučeničku smrt dragoga, plemenitoga neprežaljenoga oca ubijenoga tih dana početkom 1945. u okolici Daruvara.

 

Istodobno počeo sam pisati bilješke za knjigu mojih političkih pogleda, nakon tragičnog eksodusa, koju sam mislio osloviti: NA NOVIM PUTOVIMA.

 

Nisam je dospio završiti. Vrijeme u kojem bi imala opravdanje već je davno prošlo.

 

Nije prošlo mnogo vremena, započeli su progoni i nova uhićenja i izručenja i u samom u Rimu. Boravak u Italiji i cijeloj Europi postao je vrlo težak i opasan. Odlazak u prekomorske zemlje ukazivao se jedinom mogućnosti spasa od izručenja. I u tom nastojanju odigrao je dr. Draganović ključnu ulogu. Među većom skupinom bjegunaca dobio sam i ja dozvolu za ulaz i boravak u Argentini.