SVI PUTOVI VODE U RIM
Unatoč svih poteškoća, uspio sam doći u Rim i
pronaći boravište dra Draganovića: gostinjac njemačkih
časnih sestara u Borgo Santo Spirito 21, nasuprot veličanstvenim Berninijevim
kolonadama i Bazilici Svetoga Petra. Ondje me je ugostio dr. Draganović,
kako je obećao prigodom našeg susreta u Austriji.
Sjećam se uzbuđenja, kad sam prve noći zaspao
u krevetu, presvučenom čistom posteljinom, s glavom naslonjenom na
mekanu jastuku. Kao da sam se iz špiljskog doba bio povratio u svijet našega
cvilizacijskoga kruga!
DR. KRUNOSLAV DRAGANOVIĆ - središnja osoba prvoga
okupljanja hrvatske poslijeratne političke emigracije
Dr. Draganovića poznavao sam odprije, ali tek u Rimu
imao sam priliku upoznati njegovu izvanrednu osobnost, dinamiku i život
posvećen u prvom redu Hrvatskoj. Osjećao je posebno poziv spasiti od
izručenja što više Hrvata izbjeglih pokolju u Bleiburgu i pridonijeti
ugledu okaljane Hrvatske i obnovi njezine državne nezavisnosti.
Trebalo bi napisati cijelu knjigu, da se opiše sve što je
dr. Draganović učinio za Hrvatsku i za spasenje proganjanih hrvatskih
boraca. Soba dra Draganovića u gostinjau na Borgo Santo Spirito postala je
doskora ured u kojega su se navraćali brojni hrvatski emigranti potrebni
pomoći i zaštite, kao i mnogi preživjeli na Bleiburgu, koji su donosili
vijesti o tragičnom udesu junačke hrvatske vojske i naroda, žena,
djece, staraca, ranjenika, vijesti koje su, preko dra Draganovića
poprimile potrebni publicitet.
U početku bio sam neke vrsti njegov neslužbeni tajnik,
ali tu funkciju nisam formalno bio preuzeo, jer je dr. Draganović, po svom
temperamentu, volio sve sam rješavati.
Ipak, tijekom vremena, iskrsla je međusobna suradnja.
Svoje poglede izložio sam dru Draganoviću u obliku
jednoga elaborata od dvanaest kartica, podijeljena u tri dijela, oslovljena:
NEKOLIKO MISLI KAO PODLOGA DISKUSIJI O NAČELIMA I MOGUĆNOSTIMA NAŠEGA
RADA - s nadnevkom: RIM, kolovoz-rujan 1945.
U prva dva dijela obradjujem slijedeća pitanja:
I/1. Osnovni cilj hrvatske narodne borbe (obstanak i
slobodni život hrvatskoga naroda moguć je jedino u samostalnoj nacionalnoj
državi).
I/2. Oblik državnoga života.
I/3. Državne granice i pitanje narodnih manjina.
I/4. Pitanje kolaboracionizma.
I/5. Hrvatsko poimanje oblika vladavine.
I/6. Pitanje hrvatskih političkih krivaca - Hrvatski
bjegunci.
II/1. Pitanje aktiviranja hrvatske političke
djelatnosti.
II/2. Potreba jedinstvene hrvatske fronte.
II/3. Hrvatsko narodno predstavništvo.
II/4. Pitanje oružanoga odpora u zemlji.
II/5. Konačno rješenje hrvatskoga pitanja.
U trećem dijelu izlažem konkretna pitanja zamišljene
organizacije našega političkoga djelovanja, potrebu oblikovanja
"Radnih zajednica" (III/obavještajne i promičbene djelatnosti i
veze s našim političkim djelatnicima-emigrantima u drugim zemljama).
Zaključujem, da ostvarenje ovoga programa zahtijeva
znatna novčana sredstva i da bi stoga bilo potrebno predhodno razmotriti
mogućnosti njegova financiranja.
MOJ ŽIVOT I RAD U RIMU
Preporukom dra Draganovića zaposlio sam se u biblioteci
Palotinskoga reda.
Uspio sam biti primljen u vatikansko
sveučilište-Pontificium Athenaeum Lateranense Institutum Utriusque luris i
nastaviti prekinuti studij. Odlučio sam posebno se posvetiti studiju
ustavnoga prava, misleći da će mi biti koristan u budućem
političkom djelovanju, napose u budućoj hrvatskoj državi.
Počeo sam pripremati tezu za doktorat. Zamislio sam
obraditi problem odnosa upravne i zakonodavne vlasti (vlade i parlamenta),
problem o kojem se upravo raspravljalo u ono vrijeme u Francuskoj, povodom
nacrta Ustava Četvrte Francuske Republike.
U Rimu su se ukazivale velike mogućnosti za moj studij.
Bio sam primljen u Asociazione Nazionale per gli Studi Politici e
Costituzionali i dobio dozvolu posjećivati biblioteku talijanskoga
Parlamenta (Biblioteca della Camera dei Deputati). Na francuskom veleposlanstvu
dobivao sam redovito Journal oficiel Francuske Republike i stručne i
političke revije i literaturu.
Nakon više mjeseci rada, napisao sam tezu "I problemi
fondamentali tra il potere legislativo ed il potere esecutivo nell'
interpretazione delle attuali correnti giuridico-politiche francesi, nonché
degli ideatori del primo progetto di Costituzione dalla Quarta Republika".
(Temeljna pitanja odnosa zakonodavne i izvršne vlasti u
tumačenju suvremenih francuskih pravno-političkih strujanja, kao i
autora prvoga prijedloga Ustava Četvrte Republike).
Obranio sam tezu 1. listopada 1947., s najvišom ocjenom
("summa cum laude"). Mislio sam da tako, u skromnom obliku,
vraćam dug za spašeni život u Lawamundu. Jer, dok su toliki moji
prijatelji i suborci poginuli kod Bleiburga i krvavili križnim putovima, ja
sam, paradoksalno, punim plućima disao opojni zrak Vječnoga grada.
Nisam znao da su baš u to vrijeme mojega boravka u Rimu,
nakon što su jugosrpske partizanske horde ušle u Zagreb i uspostavile svoju
strahovladu u većem dijelu Hrvatske, bili po "osloboditeljima"
ubijeni u Zagrebu dr. Anto Šunjić, Duro Teufel, Stanko Vitković,
Jerko Skračić, čak i popularni pjevač Andrija Konc, da su
na otoku Daksi, na domak Dubrovniku, strijeljani ravnatelj krugovalne postaje
Ivo Peko, skupina dubrovačkih rodoljuba i o. Petar Perica D. I. Nisam znao
niti za mučeničku smrt dragoga, plemenitoga neprežaljenoga oca
ubijenoga tih dana početkom 1945. u okolici Daruvara.
Istodobno počeo sam pisati bilješke za knjigu mojih
političkih pogleda, nakon tragičnog eksodusa, koju sam mislio
osloviti: NA NOVIM PUTOVIMA.
Nisam je dospio završiti. Vrijeme u kojem bi imala
opravdanje već je davno prošlo.
Nije prošlo mnogo vremena, započeli su progoni i nova
uhićenja i izručenja i u samom u Rimu. Boravak u Italiji i cijeloj
Europi postao je vrlo težak i opasan. Odlazak u prekomorske zemlje ukazivao se
jedinom mogućnosti spasa od izručenja. I u tom nastojanju odigrao je
dr. Draganović ključnu ulogu. Među većom skupinom bjegunaca
dobio sam i ja dozvolu za ulaz i boravak u Argentini.