KRUGOVALNA POSTAJA ZAGREB

Preobrazba Radio-stanice Zagreb u "Krugovalnu postaju" ostvarila se spontano, bez sukoba i trzavica. Osobe, koje su djelovale na Radiostanici Zagreb većinom su proslijedile na svojim radnim mjestima. Nitko nije bio "likvidiran". To su nepobitne činjenice, koje potvrđuju hrvatski i ljudski značaj kojim je započelo i nastavilo se novo razdoblje hrvatske radioslužbe.

Niski stupanj tadanje radioslužbe nije bio posljedica rada njegove uprave, nego hegemonističke jugo-srpske politike, koja je na svim područjima priječila razvitak i napredak Hrvatske. Ne samo ograničene tehničke mogućnosti, nego i program, koji sam zatekao, bio je sputan jugoslavenskim okovima.

Dosta je podsjetiti, da se je govorni dio sastojao od pet kratkih pregleda vijesti i tzv. "nacionalnog sata", petnaestminutne propagandnopolitičke emisije, koja se za jugoslavenske radio-stanice uređivala u vladinom Centralnom pressbirou u Beogradu.

Bilo mi je jasno, da se na mene i novu upravu postavlja odgovorni zadatak: nadoknaditi ono, što je kroz 15 godina postojanja radio stanice Zagreb bilo propušteno i onemogućeno: stvoriti Hrvatski radio.

Spoznao sam, da moram prije svega organizirati odjel govornih emisija koji, kao posebno tijelo nije postojao na Radio Zagrebu. Organizirao sam ga s mojim prijateljima članovima bivšeg Sveučilišnog pododbora MH. To su bili Đuro Teufel kao pročelnik Odjela, te Jure Prpić, Ivo Vučićević, Stanko Vitković, Jere Skračić i kasnije, Ljeposlav Perinić, kao članovi.

Nitko od nas nije se do tada bavio radio-službom, ali smo imali jasne ideje, isklesane u našim studentskim danima, o povijesnoj težnji hrvatskoga naroda - obnoviti, izgraditi i učvrstiti svoju državnu nezavisnost kao preduvjet njegova opstanka i napredka. Nedostatno poznavanje specifične tehnike radio-službe, obilato smo nadoknadili i svladali neograničenim oduševljenjem kojim smo se predali novoj dužnosti. Naše rodoljublje, hrvatski nacionalizam, predstavljali su snagu, koja nas je osposobljavala za našu novu dužnost.

Već u početku uveli smo 16 novih emisija, a vrijeme emitiranja povećali od 10 na 13,5 sati. Postojeću emisiju dnevnih vijesti popunili smo s pregledom novinstva i političkim komentarima, a uveli smo i vijesti na sedam stranih jezika (na njemačkom, talijanskom, rumunjskom, bugarskom, slovačkom, mađarskom i turskom). Uvedeni su i jezični tečajevi preko radia.

Posebno mjesto zauzimala su dnevna predavanja, koja su održavali kvalificirani predavači. Vrijedni kulturni doprinos bile su emisije radiodrama, tjedno izvodene pod vodstvom Vojmila Rabadana, pod naslovom: "Dramski četvrtak". Uveli smo posebne tjedne "emisije za selo" i dnevne za radnike, "Rad i radost", koje su se prenašale u vrijeme prekidanja rada u tvomicama i nedjeljom poslije podne. Također u izvedbama "za pokrajinu" obradivana su razna pitanja narodnog života pojedinih dijelova domovine.

Posebna briga bila je posvećena hrvatskim dobrovoljcima na istočnom i drugim bojištima, posebnim izvedbama, u kojima su se dva puta tjedno čitali pozdravi koje su im upućivali rođaci i prijatelji. Bila je organizirana i obavještajna služba za izgubljene. Značenje tih radio emisija pokazuje podatak, da je u prvih šest mjeseci bilo pročitano oko stotinu tisuća obavijesti o izgubljenima.

Tjedni program činile su također i posebne izvedbe posvećene raznim skupinama slušatelja. Tako je Habeduš-Katedralis svake nedjelje oduševljavao slušatelje, posebno Zagrebčane, povijesnim zgodama iz staroga Zagreba, a mladi naraštaji imali su redovite športske vijesti s povremenim predavanjima o športu i dnevne emisije jutarnje tjelovježbe. Nisu bili zaboravljeni niti najmanji u svojoj "Hrvatsko dječjoj nedjelji".

13. lipnja 1941. na hrvatsko Antunovo, izdali smo prvi broj ilustriranog tjednika "Hrvatski radio list", koji je naknadno promijenio naziv u "Hrvatski krugoval". List je sadržavao tjedne radio programe i članke općeg sadržaja, kao i povremenu suradnju čitatelja. Obilovao je mnogim zanimivim ilustracijama. Bio je to najrašireniji hrvatski obiteljski list s nakladom od 60.000 primjeraka, jer ga je besplatno dobivao svaki predplatnik radia. Bio sam urednik do 1943., a nakon toga su bili urednici Đuro Teufel, Jerko Skračić, Ivo Balentović i Ljeposlav Perinić.

Jedan dio programa bio je posvećen idološko-političkim pitanjima koja su predstavljala "credo" desetotravanjske generacije. Bila su predmet emisija "Za Dom spremni!" i "Ustaška riječ". Nisu to bila izlaganja uskoga stranačkoga karaktera, kako bi netko mogao danas pomisliti, nego opće nacionalnoga značenja i poticaja na samoobranu od velikosrpskoga imperijalizma. To se razabire i iz predavanja koje sam održao, u okviru tih emisija, 11. rujna 1943. povodom dokinuća Rimskih ugovora. Objavljeno je u listu "Hrvatski krugoval" pod naslovom Ujedinjena Hrvatska. - Završava ovim mislima:

"Riječ je sada samo na nama, na cijelom hrvatskom narodu. Borba za granice gotovo je završena. Stvorena je već danas najveća Hrvatska u povijesti. Na nama je da se ujedinimo i da ujedinjeni čuvamo granice i naša ognjišta. Da ujedinjeni podignemo ovu zemlju iz bijede i uništenosti k novom životu. Obrana (stečenih) državnih granica, okupljanje svih narodnih snaga, obnova zemlje, OBRANA, OKUPLJANJE, OBNOVA, to su dužnosti koje možemo izvršiti samo mi, koje mora vršiti svaki Hrvat, to su dužnosti koje nam nalaže naša krv, naša prošlost i sadašnjost, naša zrelost, naš osjećaj prema prošlim i budućim naraštajima, naš hrvatski značaj i poštenje, naš zdravi smisao za vlastiti udes i za vrijednost našeg vlastitog života."