ŠESTI DIO

 

U CEM JE SRZ JUŽNOSLAVENSKOG PROBLEMA

 

1. Pojam velikosrbstva

 

Oredivši djelomično vrlo zamršene poviestne i vjerske odnose, obradit ću sad potanje jezgru čitavog problema za bolje razumievanje južnih Slavena.

 

U posljednjem poglavlju predhodnog diela izradio sam u glavnim potezima rješenje problema. Prava je srž problema južnih Slavena činjenica, da bizantska državna i vjerska misao želi osvojiti cieli Balkan, tu staru domenu Bizanta. Pravo obstanka na Balkanu imadu samo bizantski vjernici i oni narodi, koji su grkoiztočne vjere. Sve ostalo treba izkorieniti silom ili lukavošću. Navest ću mišljenje jednog bosanskog Hrvata: »Čitavo nastojanje Rusa ide za tim, da se austrijski, a time i katolički utjecaj iztisne s Balkana i da se Balkan učini čistom domenom grkoiztočne vjere, kao što to većinom i bijaše do provale Osmanlija ... Svi tako zvani ratovi za oslobođenje, što ih je Rusija vodila za balkanske Slavene, bijahu ujedno i nastojanja, da se s pomoću osvajanja, utjecaja i vlasti što većma približi vječnom Bizantu, središtu i rodnom mjestu iztočnog kršćanstva. Bijahu to ratovi narinuti pretežno dubokim vjerskim grkoiztočnim osjećajem. Bilo bi sasvim krivo predmnievati, da tu bijahu po sriedi etnički ili rasni motivi.«

 

Ne obzirući se na neke sitnije poviestne netočnosti, ja bih se s tim mišljenjem uglavnom složio. 2 Ali piscu tih redaka ne bijaše poznat pojam t. zv. zavjeta Petra Velikog, na čijem ostvarenju radi ruska politika neumorno od doba Katarine II., a čiji se cilj sastoji u iztjerivanju Turaka iz Europe i u stavljanju križa na crkvu sv. Sofije u Carigradu. 3 Suvremena nam poviest dokazuje, da ostvarivanje tog zavjeta Petra Velikog nisu prazne rieči. Rusija je ušla u ovaj rat »da odbije podli napadaj na jedan maleni narod«. Ali tokom rata ipak je izmililo konjsko kopito na javu. U Rusiji se pojavio zahtjev za Carigradom, a prema ugovoru Rusije s ostalim silama Antante, od travnja 1915., — zajamčeni su Rusiji, — razumije se u slučaju pobjede — Dardaneli: okolna područja odprilike u obsegu današnje europske Turske. Tome treba još po mogućnosti što veći komad male Azije, i Bizantsko carstvo je opet uzkrsnulo. Samo što je još povećano zemljama teritorialno najvećeg carstva i najveće vojničke vlasti na svietu. Onda će se iznieti program Mihajla Komnena i sudbina će malenih grkoiztočnih država na Balkanu biti brzo zapečaćena, jer one će same poletjeti u svoju propast kao moljci u svietlo. 5 Zatim će se pokušati ostvariti misao o rimskom svjetskom carstvu, i sve zemlje, koje nekad pripadahu rimskom svjetskom carstvu: Italija, Španjolska, Francuzka, Britanija, Prednja Azija i Sjeverna Afrika, bit će osvojene, a na koncu onaj još preostali dio svieta, sve to dakako uz uvjet, da prije toga ne ponestane snage ....

 

Moje je doduše mišljenje, da su obćenite misli vrlo potrebne, jer bez njih. ne možemo steći pregleda nad velikim smjerovima poviestnih pravaca razvoja. Ali one su i veoma opasne, jer lako pregledamo stvarnost oko nas i padamo u nerealnost i maštanje. Toj opasnosti želim svakako izbjeći i vratiti se činjenicama.

 

Svakomu je poznato, da je velikosrbska misao jezgra južnoslavenskog problema.

 

Da se odkrije samo ta obće poznata istina, zaista nije bilo potrebno nakupiti i čitatelju predložiti tako obsežan material. Potrebno je međutim ustanoviti, da se pod krilaticom o velikosrbstvu krije nešto po svojoj prirodi sasvim različno od onoga, što se pod tim u Europi obično razumieva.

 

Ja danas odklanjam netočan naziv »panslavizam« i naziv »velikosrbstvo« za onaj pojam, kojeg treba da obuhvati, jer je sasvim neizpravan. U riečima sadržani su i pojmovi, koji su kao novac u prometu našeg misaonog života »verba sunt sicut nummi.« Ali još više nego novac, podvrgnuti su pojmovi promjenama svoje vriednosti to više, što im se obično pridaje i neka osjećajna vriednost, koja donekle zavisi također i o riečima, u koje su odjenuti. Tako je i s velikosrbstvom: već pri nadievanju imena dobilo je krivu vriednost.

 

Postoji prirodni zakon, da svaki živi stvor, svaki organizam nastoji, da unutar prirodom određenih granica zauzme što više prostora i da postane po mogućnosti što veći. To isto vriedi i za narode. Ako je dakle prirodni zakon, da svi narodi žele postati veliki, bilo bi nepravedno, kad bismo baš Srbima htjeli zabraniti da porastu. Ako postoji Velika Bugarska, Velika Hrvatska i t. d., zašto da ne postoji i Velika Srbija. I tako se navikosmo na tu pojavu gledati s blagim, previdnim razumievanjem i štošta trpjeti, što s današnjeg, stanovišta radije ne bismo bili trpjeli.

 

Ali ja ću dokazati, da je Velika Srbija nešto sasvim drugo nego Velika Bugarska ili Velika Hrvatska, i da zbog toga za tu pojavu treba i sasvim drugo ime, a najbolje je: svesrbstvo. To ime obrazložit ću tiekom daljnjeg razlaganja. Ovdje neka mi bude dozvoljeno samo spomenuti, da je značajno obilježje srbstva, da ne pozna granica svome prirodnom razvoju.

 

Jezgra današnjeg južnoslavenskog problema sastoji se u tome, što Srbstvo želi svladati i Bugare i Hrvate, postati prvom silom na Balkanu, te zatim uništiti i absorbirati Hrvate i Bugare i tako osvojiti i posrbiti čitavi slavenski Balkan. i

 

Pred neko 25 godina čitao sam u nekoj srbskoj publikaciji odprilike sliedeće:

 

»Stisnuto između Hrvata i Bugara nema Srbstvo na Balkanu nikakve budućnosti.

 

Srbstvo treba nastojati da svlada ta dva naroda i da preko njih dođe do one veličine, koja mu je njegovom poviešću propisana.«

 

Odtada je prošao već cio ljudski viek, pa zato danas ne mogu pridonieti i taj dokaz, a onda sam propustio sačuvati ga. Ali uzprkos tome, stoje prošlo već toliko vremena, taj mi se odlomak poput ognjenog znaka usadio u pamet. K tome je 25- godišnje promatranje razvoja Srbstva i potanje poviestno proučavanje samo učvrstilo mišljenje, da nastojanje izraženo u onom odlomku tvori zaista jezgru južnoslavenskog problema.

 

Sad ću nastupiti dokaz istine za tvrdnju, da zaista postoji program izražen u onoj publikaciji, i to tim više, što te publikacije više nemam pri ruci, a i kad bih je imao, još bi se uviek mogla smatrati osamljenom pojavom i prema tome ocieniti. Nastojat ću, da sam dokaz istine bude što kraći, i prikazat ću više poviest evolucije svesrbstva, te mislim, da taj pokušaj nije neumjestan s obzirom na strašni rat, koji je u savezu s tim pitanjem izbio.