ISELJENIČKI MUZEJ
U Zagrebu je 1935. godine bio osnovan Iseljenički muzej, smješten u deset soba u Branimirovoj ulici broj 15. Voditelj je bio Milostislav Bartulica. Službeno otvorenje bilo je upriličeno 7. IV. 1936. godine.
Milostislav Bartulica u Iseljeničkom muzeju u Zagrebu (Državni
arhiv Split, Omladinska i nacionalno iseljenička zbirka, 21OZ)
Tijekom 1936. godine Lupis je održao niz predavanja na temu iseljeništva. U Zagrebu je, 26. rujna, govorio o iseljeničkim potrebama i o tome da iseljeništvo najviše boli kada nitko od onih koji su ih izvarali za tolike miljune nije završio u tamnici. Također je dao primjedbu da se u hrvatskim školskim udžbenicima niti jednom riječju ne spominje iseljeništvo.
Lupis u 61. godini života (vl. M. Pilković)
Lupis je objavio članak na temu naših diplomatskih predstavništava gdje je rekao da imamo premalo konzularnih službi u Južnoj i Sjevernoj Americi. Usporedio je stanje s vremenom Austro–Ugarske, kada je ih je bilo skoro deset puta više, a iseljenika daleko manje. Naročito je hvalio vicekonzula Mihovila Cerezina iz Clevelanda koji nije štedio ni novaca ni vremena da bi pomogao našim ljudima.[1]
Iste godine obajvio je članak Naši iseljenici u Kaliforniji gdje je pisao o otvorenju doma Jugoslavenskog kluba u San Pedru, kao i o društvu Napredak u Cupertinu.[2]
Uz časopis Novi iseljenik tiskao se prilog Iseljenički muzej u čijem je broju 7 iz 1937. godine bilo najavljeno otvaranje ogranka Iseljeničkog muzeja u Splitu. U članku je pisalo:
Nakon predaje ''Arhiva JNO'' Općini grada Splita, riješeno je i pitanje osnutka ogranka Iseljeničkog muzeja u Splitu. Kako u sadanjim privremenim prostorijama Gradske biblioteke ne može dulje ostati Iseljenički muzej, upravnik gospodin Milostislav Bartulica je sporazumno sa Odborom Organizacije Iseljenika i kustosom gospodinom Ivanom F. Lupisom– Vukićem, odlučio da se ogranak Muzeja smjesti i uredi u svim prostorijama Iseljeničkog kluba, tako da se otvorenje Muzeja uz prigodno predavanje može obaviti koncem aprila ili početkom maja ove godine.[3]
Pet soba splitskog muzeja, smještenog na Narodnom trgu ili Pjaci, bilo je puno dokumenata, mapa, grafikona, novina i časopisa, a na zidovima su bile fotografije tematski vezane za određena područja. Centralno mjesto su zauzimale slike iz Južne Amerike vezane za Jugoslavensku Narodnu Obranu s istaknutim likom Paška Baburice.
S otvorenja splitskog Muzeja iseljeništva, na Pjaci 6. svibnja 1937. g., u četiri sobe u prostorijama Iseljeničkog kluba gdje su se još nalazili Organizacija Iseljenika i Informativno – Posredovni Biro za iseljenike (Državni arhiv Split )
Dvorana Muzeja iseljeništva u Splitu, objavljena u Iseljeničkom muzeju
br. 8., Zagreb, 1. VII. 1937. g.
Iseljenički muzeji iz Zagreba i Splita dali su materijale iz svojih zbirki za iseljeničku izložbu koja je bila otvorena 1938. godine u Zagrebu. Prema pisanju Milostislava Bartulice splitski muzej je imao oko 130000 priloga i 70000 dokumenata. Izložba je pred širu javnost iznijela brojne podatke o našem iseljeništvu. Tako se moglo čuti da su iseljenici osnovali 6114 društava, od toga 4730 potpornih, 274 kulturno–prosvjetna, 192 pjevačka, 363 škole i crkve.
Na otvorenju izložbe govorili su dr. Fedor Aranicki, šef Odsjeka za iseljavanje i doseljavanje pri Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja, te Ivan Lupis.
Lupis se osvrnuo na povijesnu ulogu naših iseljenika za vrijeme I. svjetskog rata koji su pod mudrim i nesebičnim vodstvom u Južnoj i Sjevernoj Americi pomogli nam doći do države i neovisnosti i zbog čega im treba odati zaluženo priznanje.[4]
U listu Novi iseljenik Lupis je objavio predavanje o Boliviji i radu i životu našeg naroda u toj zemlji koje je, također, održao i prilikom otvaranja Iseljeničkog muzeja u Splitu.[5]