Ljubica Kolarić-Dumić - VIJENAC OD ČEKANJA - Rijeka, 2012
MOJE MOLITVE
U satima koji sporo prolaze,
Obasjaj tamu
Da me više ne plaši.
Budi milosrdan mojim
Čežnjama,
Dobro me poznaješ,
Ti si me ovakvu stvorio.
Sluga sam što talente Tvoje
Nije u zemlju sakrio.
Ti znaš
Da se ne htjedoh
Na raskrižjima hvaliti,
Tek marno Tebi služiti
I s mojom braćom ljudima
Darove podijeliti,
Kojima si me obdario.
Umnožene Tvoje talente
I svoje srce uzeh,
Stavih sve u naramak
Da ih odnesem čovjeku.
Ali silina moje radosti
Uplaši tada čovjeka
I on mi svoja vrata
Pred darovima Tvojim
Zatvori.
Ti koji sve znaš,
Otvori mi njegova vrata.
Da ne ideš ispred mene,
Koliko bih puta padala
I koraci bi moji bili umorni
Pa bih na prvom raskrižju
Zastala.
Da me ne čuješ,
Ne bi se moja pjesma orila,
A jutarnja i večernja molitva,
Na usnama bi u šutnji
Ostala.
Da me Ti ne šalješ,
Kako bih od tolikih putova
Znala
Kojim sam trebala krenuti.
Da mi suze ne brišeš,
Ne bih vidjela
Ljepote,
Koje si za nas stvorio.
Kad mi se učini da sam zalutala,
Samo Ti znaš
Zašto sam ovdje, a ne tamo
Ili na nekoj drugoj strani.
Dok mi ruke pružaš
I mene slabu ponekad
Po strmoj cesti poneseš,
Sve moje krivnje na sebe
Preuzimaš.
Da mi nisi tako blizu,
Kako bih postojala
Ovako uplašena
I malena,
Pred Tvojim svijetom
Velikim.
Ne spavam,
Noć je duga i plaši me
Njezina tama.
I osama,
Stalna pratilja mojih noći.
Sat polako otkucava,
Jutro je još daleko,
Tijelo umorno,
A misli crne kao tama
I teške kao oblak prepun kiše.
San rijetko uđe u moju sobu
U kojoj nesan već dugo
Gospodari.
San i nesan u stalnoj borbi,
Neprekidno se nadmeću.
Koji će ove noći pobijediti?
Nadvlada li san,
Do zore će moji gosti,
Samo teški snovi biti.
A kad prve zrake jutra
Provire kroz prozor,
Misli ostanu u tami.
Sunce se izdaleka
Smiješi,
Uvijek spremno
Lice mi pomilovati.
Preko mojih se očiju,
Iz visina
Duge pozlaćene niti
Polagano spuste.
Meni se tada učini
Da Ti u suncu stanuješ!
Od jačine sjaja
Gotovo obnevidim.
U molitvi sklopim oči
I tada započnem
Običan razgovor
S Tobom.
VEČERNJA MOLITVA
Povedi gladne k stolu,
Vinom napuni čaše,
Grožđe je ove godine
Dobro rodilo.
Umorne pozovi na počinak,
Dan je bio dug
I nebo se već osulo zvijezdama.
Blagoslovi pravedne,
A mir donesi poljanama.
Sa staze trnje ukloni,
Zalutalima put pokaži.
Uplakanima suze obriši,
Milosrdne nagradi.
Oči otvori onima,
Koji grijeha svojega ne vide.
I još Te molim prije sna
Da mi duge moje oprostiš.
Ove današnje
I one kojih se više ne sjećam.
Ruke raširi nad one,
Koji Te još ne poznaju.
Moj je strah pred Tobom,
Kao Tvoja snaga
Na Zemlji i Nebesima.
Kao što je Tvoja volja,
Kojom čovjeku daješ
Volju slobodnu i korak siguran,
Tolika je moja težnja
Za putovima pravednim.
Ali što je sa sputanim
Korakom,
Kojemu strah ne da kročiti,
Koji pred svakim grmom
Zastane,
Na svakom raskrižju
Ne zna kamo će,
Koji u noćnoj tami
Zarobljenik postaje?
Noć je za njega tamnica,
A tamničari milosti
Ne poznaju.
Otjeraj noćne utvare
I ovozemaljske strahove,
Pošalji mi zraku
Sunčanu!
Ja ću dlanove svoje okrenuti
Kao čiste prazne listove,
A Ti ćeš mi u dlan upisati
Dan
Pred kojim se ne ću bojati.
Korake ćeš moje razvezati
Da Tvojim putom,
Samo u strahu pred Tobom,
Hodim slobodna.
Pretvori me u zraku
Sunca na izlasku
U kojoj se dan dijeli od noći
Da obasjam novo rađanje.
Kada sve iznova rasti
Započne,
Rastjeraj tamne oblake
Da zaklon suncu ne budu.
Čvrstu mi vjeru podari
Da ne sagriješim
U ljudskoj težnji prema
Vječnosti.
Besmrtnu mi dušu
U novu iskru pretvori,
U jarku svjetlost
Života koji ne prestaje.
Kad lišće ujesen uvene
I zadnju kaplju rose osuše
Vjetrovi,
Nebo potamni,
Ne gasi svoju svjetiljku!
Da sve što je usnulo
U novom buđenju ustane.
Pretvori me u svjetlo!
U krijesnicu kraj puta
U onaj trenutak,
Kad se zrno žita
U mladu pšenicu pretvara,
Svjedok da budem
Života,
Koji se samo pretače
Iz posude u posudu.
Zagrljaj u koji utoneš
Topla je postelja tvoje tamnice.
Rukama dotičeš
Nebo.
Sa Zvijezdom Danicom
Izričeš.
Zoru budna dočekuješ,
Prvoj se zraci sunca
Raduješ.
Dok sve oko sebe ljubavlju
Ovijaš,
Daleka moja sestrice,
I moje molitve,
Za one koji me otjeraše
Sa svojih vrata,
U vijenac od čekanja,
Spleti.