1946.
godina
20. sjednica, 2. I. Papa
dao na molbu BSJ 800.000 L.
Otvara se
ambulanta u
Zavodu na 1.
katu.
21. sjednica, 9. I. Augustinci odbili molbu za smještaj
studenata. I portugalski kolegij isto. Balić: svećenici i sestre u Argentini skupili odjevne predmete.
Moliti da se prevezu nuncijevim parobrodom. Izgledi za ulaz u
Argentini su
mali, "jer gledaju
loše
na tamošnji naš
svijet, u većini zaveden komunističkom propagandom". Portugal
ionako prenaseljen,
izgledi slabi.
22. sjednica, 16. I.
Alfred Bernegger, švicarac, posjednik u Hrvatskoj, intervenirao kod švicarskih
vlasti za pomoć. Zbog glasova o mogućnosti izručenja
jugo-vlastima iz logora Grotaglie (br. 215) kod Sv. Stolice pismeno i usmeno intervenirali Magjerec,
Mandić i Draganović.
23. sjednica, 23. I. Magjerec pozvan u Ministarstvo vanjskih poslova. Oni bi rado udovoljili molbama za upis
studenata, ali jak je pritisak
protivnih stranaka. Jugo-vlada uporno traši izručenje, "jer su
nepotrebno napustili
domovinu". Obećao pomoć kod Lombardija, ministra
prosvjete.
Salvatorijanci odbili molbu o nastambi za studente. Kupuje se
pisaći stroj na prijedlog mons. Golika.
24. sjednica, 30. I. Magjerec: major Simcock izjavio da postoji logor za jugoslavenske
studente u Bologni. Moliti ga da se jedan dio toga logora rezervira za Hrvate.
25. sjednica, 6. II. Mandić:
mons. Riberi obećao da će sveučilištarci koji ne dobivaju pomoć UNRRE dobiti
besplatno hranu u Papinskoj menzi.
26. sjednica, 13. II. Zrno javlja da je stiglo 10.000 USD od episkopata SAD
i roba koja bi se trebala otpremiti brodovima Sv.
Stolice iz J. Amerike. Moliti za to Svetu Stolicu.
27. sjednica, 20. II. Balić: Majka Petković iz Argentine kupila bi jednu kuću za svoje redovnice.
Inzistirao da bi u njoj ujedno bio azil za hrvatske izbjegle šenske. Magjerec,
Mandić i Draganović izradit će promemoriju kard. Gilroyu da intervenira kod engleskih i američkih vlasti kako bi Hrvati bili oslobođeni iz šice te ušli u kvotu za useljenje u
Australiju. Liječnicima Jurju Reboku, Baldi Dukiću i Marjanu Baniću
plaća od 4000 L.
Vukini 31.000 za izbjeglice u Cesenaticu, u Trstu S. Goliku 50.000. (Zulfikarpašić
molio za pomoć.)
28. sjednica, 28. II. Furčić i Ajdučić našli prostorije
za dom studenata i prenoćište namjernika kod trećoredaca
u S. Paolo in Regola 6. Nepovoljan odjek kod Ijudi otkaz
konačišta kod Sv. Jeronima. Kardinalu Stritchu zahvaliti za pomoć SAD
episkopata. Elijaš bi pošao u SAD u sabirnu akciju. Potpora BSJ.
29. sjednica, 7. III. Irski biskupi izrazuju svoje
simpatije i skupili
su pomoć koju šalju preko Svete Stolice. Isusovci Kukola i Kelčec dršat će
misije u Fermu. Draganović
traši način kako bi prodro u logor kod Taranta.
Draganović govorio
s potpredsjednikom
Engleske katoličke akcije CCRA za materijalnu i moralnu pomoć našima u Australiji i Italiji: Kardinalu Normanu Gilroyu
predao promemoriju. Kardinal obećao intervenciju kod ministra
Bevina. Očekuje se
izlazak hrvatskog molitvenika. Sakač će moliti Orijentalni institut da izda hrvatsko evanđelje.
30. sjednica, 14. III. Zrno dao
oglas o skupljanju pomoći na sve šupe SAD.
31. sjednica, 21. III.
Prenoćištem rukovodi g. Jelača. Izvrsno radi. Treba formalna molba.
Cijena mjesečno 10.000 L. Fermu za pol. 50.000,
za stud.
15.000, za djecu 25.000.
Od Mandića
rizma papira. Za logore
u jušnoj
Italiji 100.000.
32. sjednica, 28. III. Zrno (preko Mandića): u novinama SAD otisnut proglas na Hrvate za pomoć
izbjeglicama. Bivši
tajnik mostarskog biskupa o. Vendelin Vasilj otišao u Ameriku i postavljen za tajnika tamošnje
organizacije. Iz SAD 213 misnih intencija.
33. sjednica, 4. IV. Mons. Landy bio kod Magjerca. Dao
Zagrebačkoj menzi 100.000 L., Zavodu 50.000. Obećao
intervenciju kod UNRRE.
Pjevački zbor iz Ferma priređuje u Rimu koncert. Prijenos na radio
Vatikanu. Molba za
audijenciju. Potrebno ih smjestiti. Elijaš: molitvenik otisnut.
34. sjednica, 11. IV Pjevači sigurno dolaze u
uskrsnoj osmini.
35. sjednica, 25. IV Magjerec: Papa dao 500.000 L. Draganović:
iz logora 213-216
u jušnoj Italiji naši
svi otpremljeni u logor 209 u Afragoli kod Napulja. Podijeljeno im 70 kg slanine, 60 kg duhana, 800
kutija mlijeka. - Moliti mons. Montinija jedan kamion za prijevoz hrane našima u
Austriji.
Zapisnik 36. sjednice nedostaje.
37.
sjednica, 9.
V. 141 svećeniku
po 60 misnih intencija.
Zapisnik 38. sjednice nedostaje.
39. sjednica, 23. V. Draganović: Findley šeli primiti
hrvatskog delegata radi premještaja Hrvata iz Italije u neku drugu zemlju.
Pismo Vladimira Bosiljevića iz Austrije: stanje u engleskoj zoni očajno. Za hranu
pola litre juhe, 90 gr kruha i 2
puta neslatka crna
kava. Posebno jadno 48 dječaka u Schlagmuende. Tajnik neka ispita o
mogućnosti prebacivanja djece, pošto je u Hrvatskom glasu najavljeno kako bi se preuzelo 200 hrvatske djece u
katolička sjemeništa u SAD.
Zapisnik 41. sjednice nedostaje.
42. sjednica, 20. VI. O.
štefanić iz Buenos
Airesa javlja Ljevaku u
Fermo da Argentina šeli povisiti broj stanovnika s
15 na 40 milijuna. Poraditi za Hrvate da se tamo usele. Mandić: episkopat SAD
primio bi 200
djece. Potrebno platiti za svako 208$. šalje se u Austriju u englesku zonu 100
$ djeci u Schlagmuende i hrane za 400.000 L., molitvenici i kalendari. Draganović o
intervencijama u
Londonu B.
Jelića i engleskih političara kod vlade.
Irska bi primila
izvjestan broj studenata. Sv. Stolica se zauzima da se
nikog osim ratnih
zločinaca ne izručuje
Titu.
Nedostaju zapisnici sjednica 43-46.
47. sjednica, 25. VII. Elijaš: Papinska assistenza se
brine da bi do 30. IX. pošao brod s
3.000 izbjeglica u
J. Ameriku. Putna karta
bi stajala 120
$. Zamoliti da se
Hrvatima pomogne u
plaćanju ovih troškova.
Zapisnik 48. sjednice nedostaje.
49. sjednica, 15.
VIII. Draganović: iz Ferma u
Bagnoli prebačeno 520
Hrvata, a iz
Bagnolija u Rimini 150. Od prvih, 69 su u šici u Afragoli, od drugih, 100 u Riminiju zajedno sa šenama i djecom. Ispitati o
čemu se
tu radi.
Zapisnik 50. sjednice nedostaje.
51. sjednica, 29. VIII. S. Vendelina (školske sestre) javlja da su
paragvajske vlasti dale
povoljne uvjete za nage izbjeglice. Voljne su
dati dobra mjesta i zemljišta.
52. sjednica, 5. IX. UNRRA prestaje radom za ovu godinu. U
1947. će skupljati sredstva za prijevoz izbjeglica. Moliti da se
promijeni stav prema najviše pogođenima Hrvatima i Slovacima. Papinska menza će
dijeliti hranu po nacionalnim odborima. I. Elijaš odlazi u
SAD - bio veza između BSJ i centralnog ureda mons. Riberija.
53. sjednica, 19. IX. Draganović posjetio logore na sjeveru: Reggio Emilia 40-45,
Fossoli 60, Ricione 50, Rimini 450 hrvatskih izbjeglica. Posebno teško Fossoli.
Čuvaju ih talijanski
partizani. Treba dva svećenika za te logore. - Mons. Baldeliju javiti da ima u
Italiji jog
11.000, a u drugim
europskim zemljama oko 37.000 Hrvata. Umjesto obećanih
190.000 L. trašiti
500.000. Naša
emigracija relativno najbrojnija i u porastu je.
Nedostaju Zapisnici 54-59.
60. sjednica, 26. IX. šivičnjak[1][100] obolio. Dopis Zadruge Hrvata izbjeglica
koja se ima baviti preseljenjem (nema pisma).
61. sjednica, 9. X. Dr. Bošnjak: slabi izgledi Hrvata zbog
suradnje s Nijemcima. Srbima i Slovencima je lakše, misli predstavnik IRO
prof. Roys. Poći
mons. Landyju. Papinska assistenza za ovaj mjesec dala
200.000. Hrvatski
katolici iz SAD poslali 700$ Fermu i u Austriju 1.000$. Isusovac o. šibert da bude povjerenik za pomoć
Srbima, jer Golik je prezauzet.
62. sjednica, 17. X. Predstavnici BSJ bili kod Landyja. Roys
misli da ima 1.500 Hrvata njemačkih vojnika. Za njih se
ne moše
računati na pomoć. BSJ misli da ih ima mošda
deseti dio
tog broja. Stvar sa
preseljenjem kreće. 32 Hrvata na besplatnoj Papinskoj menzi.
64. sjednica, 7. XI. Kvestor Rima pozvao Magjerca i Golika radi izdavanja osobnih
iskaznica koje je BSJ
izdavala nesmetano. Odsad treba dobiti dozvolu od ministarstva unutarnjih
poslova.
65. sjednica, 14. XI. Hrvati iz SAD
skupili 2.000$.
66.
sjednica, 21.
XI. Moliti ministra
unutarnjih poslova De
Gasperija za Hrvate u
logoru Fossoli.
Predsjednica Argentine za useljenje.
69. sjednica, 12. XII. Trašiti informacije o engleskom
brodu "Andrea Gritti" koji će prevoziti izbjeglice. O.
Vlado Bilobrk
isposlovao ulaznu vizu u Argentinu za 250 ljudi. Memorandum Pernara, Magjerca i Draganovića
na predsjednika
Perona da odobri
veći broj
useljenja te da Argentina snosi troškove. Pri dolasku
argentinskog ministra o. Silve nastupit će posebno odbor izvan BSJ, ali u osobnoj vezi s njom.
70. sjednica, 19. XII. 1946. Parobrod "Andrea
Gritti" s većim brojem naših izbjeglica polazi 27. XII. iz Napulja. Putuje 60 odnosno 110 naših,
zavisno od toga da li će ljudi iz Bagnolija putovati. Treba osnovati poseban
odbor izvan BSJ u koji bi ušli i neki
odbornici BSJ i imati
posebne veze s tim odborom.
1947.
godina
71. sjednica, 2. I. NCWC odbio molbu jer je poslao novac na Svetu Stolicu. Treba tamo
urgirati da se
novac podigne. Pozvati o.
Silvu na zakusku.
72. sjednica, 5. I. Odlučuje se
ipak u
okviru BSJ osnovati
odbor za preselenje u Argentinu. Članovi izvan BSJ: Dr. Pinterović,
kao predstavnik logora,
dr. Pernar, kao predstavnik HSS, i o. Bonifacije Perović, koji je već
dobio punomoć iz
Buenos Airesa da određuje
tko će dobiti vizu.
74. sjednica, 15. I. Za teško stanje u
Liparima i Fossoliju trašiti prema sugestiji Talijana neke načine.
Bilobrk javlja iz Argentine da je odobren ulazak za 30.000
Hrvata. Zapinje, jer na konzulatu u Rimu izdaju tek 4-5
viza dnevno. Zamoliti naše u
Argentini i Buenos
Airesu da osnuju neko dobrotvorno društvo za to.
Spominju imena: Rusko,
Bilobrk, o. štefanić, dr. Blašević, Elijaš, prof. Butorac, kap. Dabinović,
Zlatko Badel, dr.
Luketa.
75. sjednica, 30. I. Perović ne moše više voditi poslove oko viza.
Treba slošiti zaseban odbor za to, a Perović bi i dalje bio veza s konzulom. Vlč.
Defar, a zamjenjuje ga vlč. dr. šojat. U odbor za emigraciju ušli bi svi članovi odbora BSJ uz o.
Perovića, dr.
Pernara i tajnika
(Defar, odnosno šojat). Jugo-vlasti prigovorile saveznicima da daju prijevoz ratnim krivcima.
76. sjednica, 6. II. Putem engleskoga vojnog vikara zatrašiti
od savezničkog glavnog stana u Padovi da nam isplati 1.420.000 L. koje je kod uprave logora Rimini pološio kapetan bojnog broda Jerko
Kačić-Dimitri. Englezi mu htjeli isplatiti samo 200.000 L. kao osobni novac. Mandić
daje 100.000 za Bagnoli
i Fermo za odršavanje
krojačkih, gospodarskih i jezičnih tečajeva. Kako je otešana emigracija neudatima, to
se sada u
logoru naveliko šene.
77. sjednica, 6. III. Perović
naskoro odlazi u
Argentinu. Na njegovo mjesto trebao bi d棲63;i o.
Metod Kelava. Mandić:
Argentina pripravna
dati vize za one koji budu na skupnim
listama. NCWC uredio da na talijanskim brodovima bude 10 posto stranaca. Naši predstavnici u
Argentini traše tri kompleta narodnih nošnji koje bi darovali visokim ličnostima
Argentine koje dobro čine. Zatrašiti u Fermu da se naprave.
78. sjednica, 13. III.
Stranka Hrvatske sloge iz Pariza čestita Uskrs. Pernar odbija sudjelovati na sjednicama emigrantske komisije,
uvrijeđen što nije pripušten na sjednice odbora BSJ. Mjesto Mavreka, koji je obavljao poslove oko odlaska u
Argentinu, iz Ferma dolazi dr. Branko Koharić. U odbor za dodjeljivanje
argentinskih viza ušli dr. šojat, o. Kelava i jedan civil. Da bi se
moglo dnevno napraviti 25
viza, treba imati
podesne prostorije i pisaći stroj. Umjesto na konzulatu
to Slovenci rade
sami. Mandić: postignuto je povoljno rješenje za 35.000 Hrvata za Argentinu. Postupak: pošalju
se dva vidirana
popisa ljudi Direkciji za imigraciju, a ona odobri jednu listu za drugom i o
tom pismeno izvijesti
konzulat u Rimu. Draganović: iz Austrije repatriralo oko 500
šena i djece. šanko izvješćuje: po
savjetu gđe Woll i dr. Jelića htio moliti Engleze da ih prebace u Englesku na rad. Zapovjednik logora rekao da ih neće
prebaciti dok ne vrate svoje vojnike iz Italije.
Savjetovano mu da ipak napiše molbu. Neka napravi i popise svih ljudi i dade ih odobriti u Buenos Airesu za ulazak u
Argentinu. šanko kaše da je poseban problem oko 140 šena i djece bez hranitelja, 12 invalida
i nešto staraca.
Neka napravi popis od 10 ljudi koji bi jamčili za uzdršavanje ovih. U Fermu se ovaj čas drši 13 stručnih i jezičnih tečajeva. Draganović:
u Liparima vrlo teško,
posebno što je slovenski
predstvanik pronevjerio 150.000 L., od toga 3 0.000 koje je hrvatski predstavnik Zvonimir Marjanović
trebao uplatiti dršavnom
monopolu. Dr. Diomartić iz New Yorka traši popis hrvatskih intelektualaca, jer bi mogao pribaviti za njih ulaz u
Argentinu preko jedne visoke ličnosti.
79. sjednica, 20. III. Magjerec čestita Baliću imenovanje rektorom papinskog
ateneja Antonianum. Ing. Mavrek odlazi u Argentinu. Koharić dolazi na njegovo mjesto. Kupiti pisaći
stroj i zaposliti jog dvije osobe. Dosad
izdano 290 viza. Pisarna na 1. katu. Mandić: stiglo 45 dječaka i 11 djevojčica
američke
zone (valjda u Austriji, op.m.). Balić: treba li savjetovati onima kojima se
ne moše osigurati
preseljenje i pomoć,
odlazak u Domovinuš Neka svatko radi po svojoj volji. BSJ ne moše garantirati, pa
ni savjetovati. U odbor
trojice za vize ušli: Golik, šojat i Koharić.
80. sjednica, 27. III. Od Engleza u
Rimu uhapšen ing.
Mavrek. Koharić ne šeli iz Ferma doći u Rim. Predlošen na njegovo mjesto Marko
Sinovčić. Konačno u odbor ušli: Ivan
Kalajzić, o. Sabin štefan i Petar Bulum. Dr. Tanodi činovnik odbora. Da bi se
pomoglo ljudima, treba
pohoditi ambasadore četvorice, uteći se Svetoj Stolici, mons. Landyju i drugdje. Rimskoj štampi odgovoriti na dostojan način o radu Zavoda i BSJ[2][101].
81.
sjednica, 10. IV. Odustalo se pisati novinama, jer je jedan dio štampe sam od sebe točno prikazao zadnje
događaje u Zavodu i BSJ. Tanodi ne prihvaća da bude činovnik u
odboru. Mjesto njega
postavljen je o. Čapkun. Kljaković napisao članak za novine. Neka se
ipak plasira.
82. sjednica, 8. V.
Draganović: Oni
Hrvati koji bi kao
ratni zločinci trebali biti izručeni, pohapšeni su
u jednostranoj
engleskoj akciji. Interveniralo se kod raznih ljudi u
Engleskoj i SAD.
O. Grubišić javlja
da SAD pristaju samo na izručenje Moškova, a ostalih 7 ne.
Zapisnike 83. sjednice nedostaje.
84. sjednica, 26. VI. Draganović:
Međunarodni crveni
kriš pripravan je izdati
kolektivni pasoš, ali konzul ne prihvaća. Vidjeti bi li konzul prihvatio pasoš na vođu
grupe kojega prate određene osobe od povjerenja.
Stiglo odobrenje za prvu našu listu na kojoj je 900 osoba. Ponovno ispitano u
Bagnoliju stanje za 400
proglašenih sivima.
Druga lista za njih. Vidjeti koji su na objema listama, pa
neka što prije podignu
vize i otputuju. Preko Mandića
pokušati dobiti
audijenciju kod gđe Peron.
85. sjednica, 3. VII. Nije uspjelo doći do
gđe . Peron. Ne zna se gdje je završio novac Kačić-Dimitrija (v.
naprijed). Paziti na Lj. Rajića, da ne
bi došli na listu oni koje Argentina
ne prima, pa tako se upropastio dolazak i drugih. Jedna viza stoji 10.600
L.
86. sjednica, 17. VII. Mons O'Grady javlja da je argentinsko ministarstvo odobrilo ukinuće
taksa za izbjeglice. Draganović:
naši stanovnici optušili
dosta BSJ. Britanske vlasti predale novac Kačić-Dimitrija talijanskom
ministarstvu dršavne riznice. Magjerec: Obra catholica iz Madrida prima
odmah izvjestan broj naših
studenata. Pisati Wursteru i Tijanu. Draganović: ne moše se
više uzdršavati dom studenata u Piazza Vescovio.
Zapisnik 87. sjednice nedostaje.
88. sjednica, 28. VIII. Mandić: talijansko ministarstvo riznice obećalo
isplatiti novac
Kačić-Dimitri. Landy obećao Magjercu 100.000 L. Draganović i Grgo Roguć pošli u teške logore
Fraschette i Farfu.
89. sjednica, 4. IX.
Sakač će učiniti da Pia Societࠤi s. Paolo tiska hrv. izdanje Novog Zavjeta. Mandić
naručio 3.000
primjeraka.
90. sjednica, 11. IX. Treba iz Zavoda sv. Jeronima poslati svećenika za 500 Hrvata stiglih iz Austrije i Njemačke radi emigracije u
Venezuelu.
91. sjednica, 18. IX. Draganović:
Vrlo teško u Fermu
poslije uhićenja 16 Hrvata (Koharić, Glavina). Postoji opasnost otpora naših
ljudi. Sivih među Hrvatima registrirano 850. Od 1. X. oni nemaju pravo biti u logoru i bit
će prebačeni
u američku
i englesku zonu u
Njemačkoj, ako ne budu mogli odseliti preko mora.
Draganović i Landy
konferirali preko tri i pol sata s dr. Roycem, šefom IRO, admiralom Mentzom i šefom ispitivačke komisije u
Fermu majorom N. Obećana revizija liste i blagonaklonost. Trebalo bi isto tako konferirati i s komisijom vojske koja je pohapsila ljude u Fermu. Dršavno
Tajništvo vrlo šivo ušlo u stvar na obranu izbjeglica. Mandić: Tito i Englezi postigli sporazum o
emigraciji ratnih
zločinaca. Tito zadovoljan. Poslije 1. X. odlaze Englezi, a Talijani preuzimaju sve u
svoje ruke. Tito najavio novu amnestiju. Izbjeglice
iz engleske zone u Austriji moraju ići ili kući ili u
englesku zonu u
Njemačkoj. Ratni
zločinci bit će hvatani radi izručenja Titu.
92. sjednica, 25. IX. Treba dovesti kap. Kačića da dade izjavu u svezi sa svojim
novcem. Draganović: 850 sivih. Engleska odbila dati novac za putni trošak
sivih. Neizvjesno je i za odlazak 127 sivih u Peršspan>Mons. Bertoli
i dr. Luketa javljaju o navodnom preuzimanju 3.500
Hrvata od argentinskih vlasti i za njih
osiguravaju besplatan prijevoz. Zamoliti Dršavno tajništvo da Sveta
Stolica organizira svoj posebni logor za prihvat sivih. Obratiti se Argentini,
Siriji i Libanonu za njih.
Nedostaju
Zapisnici sjednica 93. i 94.
95. sjednica, 16. X. Još
nije dobiven novac Kačića-Dimitrija. Za sive poslao iz SAD Zrno
1.100$ i o. Jerković 300$. Radi smještaja
sivih u Rimu trašiti smještaj kojim bi upravljao Tomas. Otvoriti
preko Svete Stolice sa znanjem policije kancelariju u kojoj
bi radila četvorica sivih za vize. Mandić: Heinrich
iz Buenos Airesa javio da je odobrena
3. i 4. naša lista. O tom
stigla brzojavna potvrda. Pregovara se za besplatne vize za sive i prijevoz[3][102].
96. sjednica, 23. X. Na Dršavnom
tajništvu bila tri odbornika BSJ za spasavanje sivih. Izgleda da je najgore
prošlo. Dršavno tajništvo nalošilo mons. Baldelliju da se
P.C.I. zauzme za sve sive Hrvate koji su preostali nakon premještaja u
Njemačku; 120 u Rimu i 90 izvan Rima,
ali se misli da je njihov broj
daleko veći. P. Ricci SI dobio
nalog da zajedno s Livajušićem traši
po Rimu i okolici stanove za sive.
Draganović će poći seljacima u okolici Latine. Prvi brod koji bi iz
Genove mogao povesti sive kreće 7. XI. Iz Vatikana obavijest da će
i sivi iz Njemačke moći krenuti brodom.
Zavod daje Draganoviću sobu u mezaninu za rad za sive. Mandić: Apeli
u SAD urodili plodom. Zrno šalje 1.000$, 800 od Hrvatske katoličke
zajednice, 200 iz franjevačkih sredstava. "Glasnik Sv. Ante"
promiče pomoć sivima. Za invalide i bolesnike
neka garantiraju zdravi sivi. Iz španjolske o. Branko Marić i Srećko
Dragičević javljaju da su vlasti
spremne primiti neograničeni broj sivih na 15
dana, ako su, u Italiji u opasnosti od izručenja. Traši se
ipak da imaju argentinsku vizu i osiguran
brod.
Nema
više zapisnika do 1948., kada se na njima više
ne bilješi broj sjednice, već samo datum odršavanja.
1948.
godina
8. I. 1948. Draganović:
bio u Njemačkoj. Naši prebačeni iz Italije sada su u
Dieburgu, Hessenu i Seedorfu kod Bremena te u
Frankfurtu i Hamburgu. Svih 365 imaju
dokumente, 190 ih je sivih. Prvi brod za Argentinu iz
Hamburga kreće u prvoj polovici
siječnja, a zatim mjesečno po jedan brod vozeći uvijek
70 Hrvata. U Njemačkoj im je vrlo teško.
5. II. Draganović:
prvi brod otplovio u Argentinu iz Hamburga s 181 Hrvatom. Iz Italije otplovilo
preko 400 naših. Peruanska vlada putem IRO traši 100
hrvatskih obitelji. IRO bi platio
put. Oni šele taj broj naći u Italiji,
a Draganović ih šeli uputiti u Austriju.
19. II. Prce i ing.
Glavina iz Esterwagena pišu o radu tamošnje engleske komisije. 45 Hrvata, najvećim
dijelom časnika dopremljenih iz Riminija, bit će pušteno na slobodu,
osmorici ispituju identitet, za ostale postoji opasnost izručenja, jer ih Englezi
drše ratnim zločincima. Od Landyja trašiti mjesečnu pomoć za
osobe koje šive u Zavodu. Svi moraju biti bijeli, jer samo takve IRO moše
pomagati. Poslije pokušati i za ostale grupe.
Mandić: Talijansko ministarstvo riznice odobrilo
isplatu 1.400.000 L. Kačić-Dimitri. I američki biskupi odobrili pomoć
od 10.000$. Zahvaliti mons. Johnu Nicolas, biskupu
Cincinatija, predsjedniku dobrotvorne sekcije Biskupske konferencije SAD.
Vlč. Bojmić neka pođe za
dušobrišnika u logor Bagnoli.
4. III. Draganović:
dosad iz Njemačke otišlo 167 naših u dva transporta.
Treći transport polazi 20. o. mj. Ima još
365 sivih, spremnih za polazak. Iz Italije otišlo 500 s tzv.
"dipendentima" tj. članovima obitelji. S onima iz Njemačke
taj broj prelazi 1.000. Bošnjak: firma Cosulich
povisila cijenu prijevoza s 250 na 300$ zbog
konkurencije IRO. Sestrama u Centocelle 50.000 L. jer su došle u teak pološaj
pomašući sirotinju. L. Brajnoviću 75$ za sudjelovanje na kongresu
Pax Romana u Bruxellesu na kojem
će zastupati hrvatske studente. Mandić: Povjerljivo
obaviješten da će SAD dozvoliti useljenje za
100.000 izbjeglica. Slovenci već poslali
4.000 molbi. Treba raditi na listama i poslati
ih Zrni, koji će tamo biti u komisiji za
odobravanje useljavanja. Paziti da idu ljudi
iz Austrije i Njemačke i oni
koji imaju "affidavit".
8. IV. Draganović:
1. IV otputovalo 18 sivih - trošak 60.402 L. Zatrašeno za daljnjih 600
sivih. Magjerec: u Zavodu raste broj sivih
mimo njegova pristanka. Neka se moli IRO da ih primi,
a za preostale neka Magjerec radi prema svojoj
uviđavnosti. Vlč. Ante Perković iz Trsta moli pomoć
za tamošnje izbjeglice.
13. V. Zrno
određen uime Hrvata s još jednim gospodinom, u odbor za useljenike
katoličke vjere u Cincinatiju. Potrebno
prikupiti podatke, osobito o onima koji
imaju rodbine i "affidavit".
28. V.
Lacković šalje konkretne upute za pripravljanje
useljenja u SAD.
17. VI. Assistenza
Pontificia: da se izbjeglice što prije usele u
kampove ili registriraju kod raznih komisija IRO. Da se
odršavaju jezični tečajevi. - U Padovi uhićeni naši sveučilištarci.
14. VII. Izdati list
vlč. Perkoviću da u Trstu
zastupa BSJ. Ing. Jezerski, nećak nadbiskupa
Stepinca, u logoru Fraschette. Draganović: o zadnjem putu u Genovu, o
obilasku u švicarskoj nadbiskupa šarića poslije tragične smrti
njegova tajnika Antuna Zeca. O posjetu Austriji. - Glede stranaca na našoj
listi, BSJ zaključuje da uz cijenu od
100.000 takvi pološe u fond BSJ 5.000 L. ili da to
za njih uplati mons. Landy, zbog velikih troškova BSJ.
21.VII. Don Jure Vrdoljak,
tajnik Karitasa: u Austriji golema bijeda. 18. o. mj. otišao transport s preko
800 sivih, među njima 120 Hrvata. Nisu otputovali: A. šarac, Ivan Rako,
Zora Machiedo s dvoje djece, Milka Krišanac, Erih Pavlinac, Vlado Kovač i šena,
Ivan Tomić i Ivan Blašević.
Na molbu mons. Baldellija šalju se u Fraschette
vlč. Skutarić, u Farfa
Sabinu vlč. Bulum. Sivi iz Paganija izostali s transporta u
Njemačku.
12. VIII. Draganoviću
uspjelo pribaviti vize bez "libero sbarco"
za 24 osobe, 21 poslao u Argentinu. Golik: obrok u Papinskoj menzi poskupio s
20 na 35 L.
2.
IX. Draganović o očajnom stanju 110 sivih
prebačenih u Njemačku u svakom pogledu. "Svu pomoć
očekuju od nas".
7. X. Pansioni
Antita, Rossi i De Sanctis ne smiju
primiti nikoga bez odobrenja BSJ. Mandić se tuši
na uvredljiv postupak vlč. Lončarića.
Ovaj to niječe. On se tuši pak na o.
Dominika Mandića koji je pod
utjecajem Glamuzine. Isključuju se Lončarić i Glamuzina
iz svakog rada BSJ. Također se
isključuju mlada gospoda Đuro Rogina,
Oskar Franković i Zdravko
Ivanković "zbog kretanja u nezgodnom društvu".
9. IX. Dr.
Zorić obišao Fraschette. Neugodni slučaj
A. Jerkova.
22. X. (Broj 136) Mandić
trašio razjašnjenje što je s
Lončarićem. Magjerec: ne moše se
za nj naći zamjena za upravu IRO
centrom. Mandić smatra da je to
poistovjećivanje Magjerca s Lončarićem.
Ne šeli više raditi u
BSJ i napušta sjednicu. Spor
Mandić-Lončarić je izvan BSJ.
Povjerava se dr. Bošnjaku i Draganoviću
da izglade spor.
29. X. Dr. Bošnjak pohodio Mandića.
On trai da se
povuče Lončarić iz BSJ. Lončarić je predstavnik
rektora Magjerca u centru IRO.
Neka dr. Bošnjak i Draganović
nagovore Mandića da se zadovolji
pismenom isprikom. Landy obećava pomoć 30.000
mjesečno umjesto dosadašnjih 5.000.
9. XII. Magjerec:
potrebno je pretresti pravila BSJ, jer su neki
izvan htjeli aktivno sudjelovati na sjednicama
da znadu kome se dijeli pomoć. Pravila do danas nije
odobrila crkvena vlast, već se radilo na karitativnoj
bazi. Tako su bile upućene i građanske
vlasti, da se mogne slobodnije raditi. Mandić
(opet na sjednici): BSJ je radila
kao "Comitato croato" i takvim je svagdje
smatrana. Prije je bilo skoro polovica članova
Hrvata koji su stanovali u Rimu, sada se broj smanjio, jer su mnogi otišli u
Ameriku. BSJ će i nadalje
raditi kao Komitet. Za Bošić Borošak ide u
Bagnoli, Kokša u Fraschette i Farfa
Sabinu, Zorić u Pagani, Lipari i Alborello,
Usmiani u Padovu, Skutarić u Bolognu.
1949.
godina
Nedostaju
zapisnici do mjeseca lipnja.
2. VI. Zorić
obišao skoro sve logore. Draganović se
sprema u Austriju. Pokazuje list Austrijskog Caritasa, "Glasnik Srca
Isusova i Marijina". I BSJ bi trebala
nešto slično.
23. VI. Mandić:
episkopat SAD šalje 5.000$, Zrno dao 500$ za troškove slanja paketa.
Magjerec: Prošle se nedjelje 20.VI. odigrao krvavi atentat na kneza
Aleksandra Torloniju u crkvi sv. Jeronima, koja je morala
biti radi krvoprolića rekonsekrirana. Hrvatska grupa iz
Grugliasco (31 čovjek) moli pomoć za svoju
malu školu. IRO traši podatke o izbjeglicama radi
preseljenja u Brazil. Kartoteka nesređena, izbjeglice se mijenjaju,
trebalo bi ponovno obići
logore i popisati. Draganović:
vrlo teško stanje sivih u Italiji. Treba se pobrinuti kako ne bi godinama
ostali tu.
30. VI. Spominje se pomoć
našim izbjeglicama na grčkom
otoku Syru. Raspravlja se o mošebitnom listu BSJ poput "Glasnika Srca
Isusova i Marijina" u Austriji. Radi
povoljnijeg rješavanja viza za Argentinu pozvati na objed
argentinskog ministra Schmidta.
7. VII. Mandić:
stiglo konačno 4.500$ od episkopata SAD. Našima u Grčkoj
poslati pomoć preko milosrdnica koje na Syri
imaju kuću. Do svetkovine sv. Jeronima
BSJ će tiskati elaborat o svom radu.
14. VII. Zadovoljstvo što je ručak
u čast kard. Caggiana i ministra Schmidta
potpuno uspio. Ministar obećao sve
učiniti da što bolje i u
što većem broju bude dozvoljen ulaz u Argentinu. Borošak javlja: u Bagnoliju
teško dobiti jugo-isprave. - Mogu se zamijeniti izjavama svjedoka.
28.
VII. Vlč. Kordić iz Hamburga javlja da će
Hrvati u Njemačkoj dobiti 1.000$, poklon američkih Hrvata.
5. VIII. Mons. Landy platio
takse svim našim sveučilištarcima. O. Dobroslav Sorić organizira
hrvatsko hodočašće iz Amerike u Rim za Svetu godinu. Neka za mons.
Landyja donesu neki dar.
18. VIII. Draganović: u
logoru Grugliasco od 900 ljudi ima 225 Hrvata.
Veća se skupina Hrvata sprema u Čile. Stanje
relativno dobro. Mons. Baldelli, predsjednik
P.C.A., šeli našim hodočasnicima iz Amerike tiskati spomen sličice.
Traši upute.
25. VIII. Tekst molitvice
za spomen sličicu sastavit će Magjerec. Pozvati sve svećenike na sastanak
radi trašenja duhovnika za Fermo. Tajnik će im odršati
egzortu. Budimiroviću, koji je bio
otvorio prostorije i iznajmio ih svojim
novcem za centar IRO i u njemu dršao na stanu
izbjeglice, dati pomoć. Draganović: prva lista od
20 osoba članova razdvojenih obitelji u Argentinu.
1. IX. Draganović i Naletilić
će za jeronimsku oktavu prirediti izvještaje o djelatnosti BSJ, koji
će se tiskati. Izgleda da će
uspjeti zamisao o kolonizaciji 300 obitelji u Argentinu. Osnovan ured za
svećenike izbjeglice. Vodit će ga američki prelat mons. Comorra.
Svećenici će biti primljeni u razne američke biskupije,
dok se ne mognu vratiti u svoje.
Kongregacija Konzistorija izdat će svakom potrebne isprave.
8. IX.
Borošak se tuši na srpske tušbe protiv Hrvata kod
australske i sjeveroameričke komisije.
15. IX. Sivi s otoka Syre
dobivaju jednom dnevno samo juhu, zapravo vodu. Nisu
dobili pomoć BSJ. Hitno poslati odjeću, izvidjeti što je s
poslatim novcem. Draganović neka ih ima u
vidu za preseljenje. Marija Gjurski rođ. grofica Drašković naći
će se na ulici kao 77-godišnja starica.
Moliti za nju Assistenzu pontificiu.
24.
XI. Putem Jesiha zatrašiti od denuncijanta Dideka da povuče
optušbe. Još nije napravljen izvještaj o djelatnosti BSJ. Neće se ni
tiskati. 1. XII. Od dr. Burića kupiti
pjesmaricu za logore Bagnoli i Fermo.
1950.
godina
5. I. Draganović: u
Fraschette ima 29 naših, dva bolesna. Tito trašio osam
za izručenje. U Genovi se u prostorijama Comitato Giuliano vrše
ispitivanja za IRO. Odbornik Ruzich i neki drugi
zabranjuju čak i IRO činovnicima govoriti
hrvatski i slovenski. Protestirati.
12. I. Zorić pohodio
logore u okolici Napulja i Barija.
Paganš 108 Hrvata + 20 Hrvata iz Julijske krajine, S. Antonio 60, Villa Alba 60
(od toga pola Giuliana), Colonia Marina 30, Bagnoli 260, Bari 11 = 260
"Giuliana" koji se upisaše kao Hrvati.
2.
II. U Children Center kod Salerna ima 21 dijete
uglavnom hrvatsko. Brine se vlč. Luskar, Slovenac. Imaju se uputiti
roditeljima.
23. II. Draganović:
stiglo odobrenje argentinskih vlasti za useljenje 100 Hrvata u provinciju Saltu
i Jujuy. Preko mons. Landyja prevesti naše iz
Grčke i poslati ih u
Argentinu. Dr. Perić nosi molbu BSJ za useljenje venezuelanskoj vladi.
16. III. Svećenik Dragaš (psihički
bolestan; o njemu je bilo mnogo puta riječi
na sjednicama BSJ) smješten na kliniku,
a plaća IRO. Cecelja javlja da je nakon
odlaska vlč. Vrdoljaka u Kanadu i vlč.
Tojčića u Argentinu preuzeo Caritas Croata u
Salzburgu. Traši pomoć za 1.000 Hrvata u
austrijskim logorima. Zatvoreni logori Fermo, Senigalia, Bari, Trani etc. Na
jadranskoj obali. Hodočašće Hrvata u Svetoj godini bit će 23. IV
Draganović: Peron obustavio svaku daljnju imigraciju.
20. III. odršan sastanak
hrvatskih i slovenskih svećenika.
Predstavka na Sv. Oca u
povodu bliše obustave rada IRO. Moliti papu za
pomoć svećenicima u domovini.
30.
III. Molba na papu povoljno rješena. Treba
sastaviti popis svećenika u domovini - Naletilić.
27. IV O hrvatskom
hodočašću. Papi će se predati bista
Pija XII. iz bronce, rad I. Meštrovića. Odbor za
hodočašće: Magjerec, Jesih, Burić, Krišanac, Krilić, Golik.
20. VII. Magjerec: Prije
pet godina, dne 19. VII. 1945., osnovali smo BSJ. Zahvaljuje svima, posebno
Mandiću. Landy preuzeo na sebe plaćanje
činovnika BSJ (20.000 L. mjesečno). Magjerec šeli da se
barem prigodom 5. obljetnice priprave izvještaji o radu
BSJ.
30.
IX. 1951: raspravljalo se o predstavnicima Hrvata na međunarodnom
kongresu katoličkog laikata.
Poslije 1950. godine odbor se sastajao sve
rjeđe. Poslove su uglavnom obavljali predsjednik mons. Magjerec i potpredsjednici
prof. Draganović i mons. Golik. Problem hrvatskih
izbjeglica i skrb o njima i dalje
su bili prisutni. Ratni izbjeglice su, istina, gotovo u potpunosti već
emigrirali u prekooceanske zemlje, ali su iz
Jugoslavije neprestano pristizali novi bjegunci, bilo iz političkih, bilo
iz ekonomskih razloga. Za njihov su se smještaj talijanske vlasti koristile
već postojećim logorima. Jugoslavija ih je nastojala
dobiti nazad, pogotovo one političke. Bratovština nije prestala voditi
brigu za izbjeglice, makar ih je sada bilo
mnogo manje nego neposredno poslije rata.
I pološaj političkih izbjeglica bio je sada
mnogo povoljniji. Zapadne su zemlje u međuvremenu uvidjele kakav je karakter
komunističkih vlasti, te su
izbjeglicama mnogo lakše davale politički azil nego prije.
Emigracija u druge zemlje također je bila mnogo
lakša. Zahvaljujući golemom broju Hrvata koji su uspjeli steći dršavljanstvo
na Zapadu, sada je bilo lakše
naći u zapadnim zemljama jamca za novog useljenika nego netom
poslije rata.
V
PRESTANAK
RADA BRATOVšTINE
VIII. poglavlju pravila
Bratovštine predviđen je slučaj
prestanka Bratovštine prema kanonu 699, š 1 i 2
tada vašećega Kodeksa kanonskog prava. Tim je kanonom
predviđeno dokidanje pobošnih društava odobrenih od Sv. Stolice ili od
mjesnoga biskupa. Utemeljitelji Bratovštine su prvotno bili predvidjeli da Sveta
Stolica odobri njezin osnutak, ali to nikada
nije provedeno. Zbog toga nije bilo ni potrebno trašiti od Svete Stolice
njezino dokidanje i ne postoji formalna odluka o
dokinuću. Ona je utrnula potiho via
facti.
Tijekom vremena većina
se članova Bratovštine preselila u druge zemlje zajedno s izbjeglicama. To
su isto učinili i mnogi
članovi odbora. Poslije odlaska izbjeglica iz Italije pritjecanje
pomoći za njih se sve više smanjivalo, odbor se sve rjeđe sastajao, a
o odršavanju glavnih skupština u arhivu Bratovštine nema nikakva traga.
U zapisnicima sjednica odbora poslije 1950. najčešće
su zabilješena samo imena predsjednika Magjerca, te obojice
tajnika, Draganovića i Golika.
Čini se da se poslije smrti mons. Magjerca
1957. odbor više uopće nije ni sastajao.
O prestanku rada Bratovštine
postoje zapravo samo usputni zapisi u polemici između pisaca članka Hrvati
na II. Vatikanskom koncilu, potpisanom
s Vigilantibus iura[4][103]. Predmet polemike, kao nebitan za
temu o Bratovštini ostavimo po strani. Radi razumijevanja treba reći da je
na gornji članak među ostalima reagirao J.
Kljaković[5][104], a Vigilantibus iura su mu odgovorili
u sljedećem broju Hrvatske revije[6][105].
U svom odgovoru
Kljakoviću Vigilantibus iura, među ostalim, postavljaju mu, kao
potpredsjedniku Bratovštine, pitanje "kako je i kada
ukinuta hrvatska Bratovština sv. Jeronimaš" Oni su ustvrdili da je Bratovština
prestala postojati zbog toga što je tadašnji
rektor zavoda (Đuro Kokša) dopustio komunistima da se
umiješaju u poslove oko hrvatskih izbjeglica. Prema njima
ispada da je nasljednik rektora Magjerca
dokinuo Bratovštinu uz asistenciju Joze Kljakovića,
potpredsjednika Bratovštine i rektorova
sumišljenika.
Prof.
Kljaković je nastavio polemiku, ne više u "Hrvatskoj reviji", nego zasebnom
raspravom pod naslovom Levantinska dijalektika[7][106] - pismo autorima Vigilantibus iura. Na postavljeno pitanje o
dokidanju Bratovštine, Kljaković doslovno
odgovara: "Na pitanje prof. Draganovića i dr.
Tomasa[8][107], da im ja dadem
odgovor, kako i kada je iščeznula
Bratovština sv. Jeronima, kojoj sam ja bio
podpredsjednik - moram odgovoriti, da je ta ustanova
do mog odlaska u Argentinu, krajem 1947., funkcionirala. Nakon mog povratka iz Argentine,
godine 1956., ja mislim -
ona nije više postojala. Bilo bi logično,
da ja, koji sam bio podpredsjednik Bratovštine, a nisam dao
ostavku, kad sam se vratio u Rim, da me se opet
pozvalo u suradnju odbora Bratovštine, međutim ni predsjednik Bratovštine
rektor Magjerec, ni tajnik Bratovštine prof. Draganović
nisu mi rekli da Bratovština
postoji, a niti su me pozvali na suradnju. Ako su
oni mislili, da su oni sami Bratovština sv.
Jeronima - i vukli je samovoljno
i bez odbora, koji se raselio ne imenujući
nove odbornike - to ne znači
po pravilniku Bratovštine, da je ona dalje
funkcionirala. O svemu tome znao bi bolje sam
prof. Draganović, koji me pita i koji
se još i nakon mog povratka iz Argentine
potpisivao kao tajnik Bratovštine - a znao bi također
i dr. Tomas, koji je u
to vrijeme šivio u Zavodu
sv. Jeronima".
Drugih
zapisa o Bratovštini, točnije o njezinu utrnuću nema, barem
ja za njih ne znam.
Prema spomenutom
VIII. poglavlju pravila Bratovštine "uprava crkve i Zavoda
sv. Jeronima u Rimu" trebali su biti pravni nasljednik Bratovštine. štoviše,
odredbom istog poglavlja rečeni su nasljednici trebali "nastojati,
čim to prilike dopuste, ponovno uspostaviti Bratovštinu". Ova
se odredba pravila nikad nije ostvarila, niti postoje
pisani tragovi da je Zavod preuzeo imovinu Bratovštine.
Njezin rad oko brige za izbjeglice preuzeo je jednim
dijelom Comitato croato, na čelu
sa svećenikom Josipom Lončarićem, a
drugim Dušobrišništvo za izbjeglice, pod vodstvom mons. Krešimira Zorića.
Objektivnosti radi, treba
spomenuti da se Zavod sv.
Jeronima nije dovoljno brinuo ni za ono malo što je ostalo
od Bratovštine - za njezin arhiv. On je bio
doslovno rastepen po zgradi Zavoda, izlošen propadanju i zaboravu
kao i sama Bratovština. Generacije studenata
Zavoda nisu znale da je ona uopće postojala!
Tko zna bi li uopće nešto
bilo sačuvano da rektor Zavoda, mons. Ratko Perić,
sadašnji biskup u Mostaru, nije 1989. odlučio riješiti pitanje
zavodskog arhivaš Zahvaljujući tomu arhiv Bratovštine je koliko-toliko
prikupljen u četrdeset arhivskih kutija, još uvijek do kraja nije
sređen, ali je dostupan i moše
se proučavati.
Na šalost,
to je sve što je od Bratovštine
preostalo. Srećom, to je i najvrednije.
Z
Papinski hrvatski zavod sv.
Jeronima u Rimu, kao i svetojeronimska ustanova prije
njega, nesumnjivo je jedna od najznamenitijih ustanova
koje je hrvatski narod imao i ima. Od
golema je značenja bilo već
samo njezino postojanje u Rimu,
središtu zapadnog kršćanstva i pozornici
mnogih svjetskih zbivanja. Cijeli niz znamenitih i zaslušnih
svećenika postao je to zahvaljujući upravo Svetom
Jeronimu.
Neprolazne
je zasluge, međutim, ova ustanova stekla u najtešim
vremenima za hrvatski narod koncem i nakon završetka
Drugoga svjetskog rata, kada je domovina pala pod
komunističku strahovladu, a tisuće i tisuće
sunarodnjaka našlo se u izbjeglištvu, u nezamislivim teškoćama, bez ikakve
zaštite i nade.
Utemeljivši
Bratovštinu Sv. Jeronima za pomoć hrvatskim
izbjeglicama, Zavod je ispisao jednu od najljepših
stranica svoje duge povijesti. Ponovno valja istaći tvrdnju
rektora Zavoda, velezaslušnog mons. Jurja Magjerca: "Zbog teških prilika u
domovini i na cijelom svijetu, ovaj je Zavod
bio od 1943. do 1953. u takovoj i tolikoj
mjeri zaokupljen karitativnim radom kao mošda nikad prije". Veoma je točan
zaključak prof. Dušana šanka, da "svi
Hrvati u logoru (Fermo) gledaju danas u jednu
jedinu svijetlu točku, a to je Bratovština
sv. Jeronima u Rimu. Znaju, da su Bratovštinu
stvorili ljudi, koji su u ovom času jedini u stanju materijalno i moralno
pomoći narod, da ne klone ti najtragičnijem
času svoje sudbine. Svaki tračak vjere i nade u
šivot Hrvata predstavlja danas najveće
blago[9][108]".
Bratovština sv. Jeronima
upravo je to bila. Materijalno i moralno
je pomagala i pomogla
desetke tisuća unesrećenih sunarodnjaka,
vratila im onaj neophodni tračak vjere i nade u
šivot, u budućnost, i osobnu i svoga
naroda. Koliko bi ovih ljudi bez pomoći Bratovštine
uopće prešivjelo bijedu u koju su upali ili izbjeglo ušasu koji ih je čekao
u slučaju predaje komunističkim vlastima u domoviniš
Voditelji Bratovštine,
mons. Magjerec, prof. Draganović, mons.
Golik, o. Dominik Mandić i mnogi
drugi, podmetnuli su ramena pod teški izbjeglički kriš svojih sunarodnjaka
i spasili sve što se spasiti moglo, ne očekujući
ni nagradu, ni zahvalnost. A mogli su se "vrlo elegantno" iz svega
toga izvući, izgovoriti se svojim "uzvišenim slušbama" na koje
su bili postavljeni. U tom slučaju ne bi na sebe navukli
toliku mršnju i blaćenja "istinoljubivih
i slobodoljubivih" moćnika i njihovih
"učenih i objektivnih" propagatora.
Oni su djelima dokazali svoju kršćansku ljubav i hrvatsko
rodoljublje i zaslušuju dolično poštovanje i čast.
Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama ne moše se
zaobići kada se govori o problematici hrvatske emigracije općenito, a
pogotovo ne kada je riječ o hrvatskim
izbjeglicama nakon Drugoga svjetskog rata. Njezin arhiv i pisane ostavštine
najistaknutijih članova Bratovštine previše su vašni i veliki da bi ih objektivni
povjesnik mogao zaobići.
RIASSUNTO
LA
CONFRATERNITA DI SAN GIROLAMO PER L'AIUTO AI PROFUGHI
CROATI (1945-1957).
Andrija
Lukinović, Zagreb
Alla fine della Seconda Guerra Mondiale, dai paesi dove
i comunisti avevano preso il potere, una gran
numero di persone erano fuggiti verso l'Italia -
cosi come in Austria ed in Germania
- nella speranza di trovare un luogo di
rifugio. Tra costoro vi erano parecchie decine di migliaia
di profughi croati, provenienti da tutte le
classi sociali e da tutte le professioni:
dorme e uomini, intellettuali e sacerdoti, lavoratori e soldati, studenti e bambini.
AI pari dei profughi di
altre nazioni anche i Croati furono
sistemati nei campi di accoglienza
predisposti per i profughi, diretti e gestiti dall'autorit࠼/span>militare
degli alleati, mentre una minor parte di
essi fu sistemata nei campi civili, alle dipendenze
del Ministero degli Interni della Repubblica Italiana.
Considerate le durissime
condizioni di vita nelle quali versavano i rifugiati, un
gruppo di ragguardevoli Croati risiedenti a Roma
(sacerdoti e laici) nei luglio del 1945 presso il Collegio
"San Girolamo" fondarono una Confraternita per il soccorso
dei loro connazionali ed un
istituto umanitario riservato al clero:
organizzazioni del tutto apolitiche.
La Confratemita
prestava ai profughi soccorso spirituale, materiale e
giuridico. Davanti alle autorit࠭ degli alleati e degli
italiani - essa svolgeva il ruolo di
una cominissione di rappresentanza
ufficialmente riconosciuta.
La Confratemita in primo
luogo si dedicava ai bisogni spirituali dei profughi inviando loro
sacerdoti, anch'essi esuli, che avrebbero
risieduto permanentemente nei campi di accoglienza,
oppure sacerdoti di passaggio che alloggiavano
nei Collegio. In questo senso 蠤a ricordare che la Confratemita
si faceva anche carico di stampare
traduzioni croate dei Vangeli, libri di preghiere
e di canzoni sacre, calendari
e opuscoli di divulgazione.
Alio stesso tempo l'organizzazione non mancava
di procurare beni materiali a mezzo di
quote associative e tramite la Santa
Sede, gli istituti cattolici umanitari e le
collette provenienti dai Croati immigrati negli
Stati Uniti e nei Sud America.
L'associazione si distinse inoltre per
gli interverti tesi a impedire l'estradizione degli esuli croati alle autoritšcomuniste
della Jugoslavia, le quali erano molto abili
nel presentare agli alleati tutti i profughi
come criminali di guerra. Coloro, infatti, che
venivano estradati erano il pišan>delle volte
condannati a morte, di rado ai lavori
forzati per molti anni. Merito della Confraternita d'aver impedito che
la maggior parte dei profughi fosse estradata verso la Jugoslavia,
salvando cosi la vita ad oltre 20.000
Croati.
Si tenga
anche presente che la Confraternita
svolgeva trattative con le commissioni
d'immigrazione dei vari paesi d'asilo, con le autoritšitaliane
e con quelle degli alleati.
Mentre con le compagnie di navigazione
si redigevano le liste dei viaggiatori e si procuravano loro
i mezzi per le spese di trasporto.
La Confraternita
formalmente non 頼/span>stata mai
abolita, ma in seguito al trasferimento
degli esuli nei paesi oltre oceano le sue funzioni
sono diminuite. Nel 1957 con la morte del
suo presidente mons. Magjerec, rettore del Collegio,
in realtࠥssa ha cessato di esistere.
Nell'archivio del Collegio
si trova la documentazione formatasi con
le attivitࠤella Confraternita, fonte eccellente sia per la
storia dello stesso Collegio Croato, sia per la storia
dell'immigrazione croata dopo il secondo
conflitto bellico mondiale.
[1][100] Svećenik Zvonimir Šivičnjak
[2][101] Misli se
na raciju engleskih vojnika, provedenu u Rimu i oko Zavoda
radi uhićenja Hrvata osumnjčenih
za ratne zloćine.
[3][102] Postoji još jedan zapisnik sjednice pod br. 95. Njegov je sadršaj sljedeći: Poslani Lackoviću, Zrnu i Hrv. katol. zajednici u SAD apeli za sive.
Omrčanin piše da je imenovan u Hrvatski odbor za vize. BSJ za to ne zna i traši od njega pismene dokaze.
[4][103] Hrvatska
revija, Buenos Aires 1963. br. 2, str.
133-175.
[5][104] Hrvatska
revija, Buenos Aires 1963. br. 4, str.
636-640.
[6][105] Hrvatska
revija, Buenos Aires 1964, br. 2-3,
str. 300-306.
[7][106] APHZSJ, Ostavština Kljaković, Levantinska
dijalektika - pismo autorima spisa Vigilantibus iura - Draganoviću i Tomasu,
rukopis str. 12.
[8][107] Kljaković
pretpostavlja da se iza potpisa Vigilantibus
iura kriju prof. Draganović i dr. Tomas.
[9][108] šAPHZSJ, Arbiv bratovštine, Spisi br. 130/1945. kut. 3.