1946. godina

 

20. sjednica, 2. I. Papa dao na molbu BSJ 800.000 L. Otvara se ambulanta u Zavodu na 1. katu.

 

21. sjednica, 9. I. Augustinci odbili molbu za smještaj studenata. I portugalski kolegij isto. Balić: svećenici i sestre u Argentini skupili odjevne predmete. Moliti da se prevezu nuncijevim parobrodom. Izgledi za ulaz u Argentini su mali, "jer gledaju loše na tamošnji naš svijet, u većini zaveden komunističkom propagandom". Portugal ionako prenaseljen, izgledi slabi.

 

22. sjednica, 16. I. Alfred Bernegger, švicarac, posjednik u Hrvatskoj, intervenirao kod švicarskih vlasti za pomoć. Zbog glasova o mogućnosti izručenja jugo-vlastima iz logora Grotaglie (br. 215) kod Sv. Stolice pismeno i usmeno intervenirali Magjerec, Mandić i Draganović.

 

23. sjednica, 23. I. Magjerec pozvan u Ministarstvo vanjskih poslova. Oni bi rado udovoljili molbama za upis studenata, ali jak je pritisak protivnih stranaka. Jugo-vlada uporno traši izručenje, "jer su nepotrebno napustili domovinu". Obećao pomoć kod Lombardija, ministra prosvjete. Salvatorijanci odbili molbu o nastambi za studente. Kupuje se pisaći stroj na prijedlog mons. Golika.

 

24. sjednica, 30. I. Magjerec: major Simcock izjavio da postoji logor za jugoslavenske studente u Bologni. Moliti ga da se jedan dio toga logora rezervira za Hrvate.

 

25. sjednica, 6. II. Mandić: mons. Riberi obećao da će sveučilištarci koji ne dobivaju pomoć UNRRE dobiti besplatno hranu u Papinskoj menzi.

 

26. sjednica, 13. II. Zrno javlja da je stiglo 10.000 USD od episkopata SAD i roba koja bi se trebala otpremiti brodovima Sv. Stolice iz J. Amerike. Moliti za to Svetu Stolicu.

 

27. sjednica, 20. II. Balić: Majka Petković iz Argentine kupila bi jednu kuću za svoje redovnice. Inzistirao da bi u njoj ujedno bio azil za hrvatske izbjegle šenske. Magjerec, Mandić i Draganović izradit će promemoriju kard. Gilroyu da intervenira kod engleskih i američkih vlasti kako bi Hrvati bili oslobođeni iz šice te ušli u kvotu za useljenje u Australiju. Liječnicima Jurju Reboku, Baldi Dukiću i Marjanu Baniću plaća od 4000 L. Vukini 31.000 za izbjeglice u Cesenaticu, u Trstu S. Goliku 50.000. (Zulfikarpašić molio za pomoć.)

 

28. sjednica, 28. II. Furčić i Ajdučić našli prostorije za dom studenata i prenoćište namjernika kod trećoredaca u S. Paolo in Regola 6. Nepovoljan odjek kod Ijudi otkaz konačišta kod Sv. Jeronima. Kardinalu Stritchu zahvaliti za pomoć SAD episkopata. Elijaš bi pošao u SAD u sabirnu akciju. Potpora BSJ.

 

29. sjednica, 7. III. Irski biskupi izrazuju svoje simpatije i skupili su pomoć koju šalju preko Svete Stolice. Isusovci Kukola i Kelčec dršat će misije u Fermu. Draganović traši način kako bi prodro u logor kod Taranta. Draganović govorio s potpredsjednikom Engleske katoličke akcije CCRA za materijalnu i moralnu pomoć našima u Australiji i Italiji: Kardinalu Normanu Gilroyu predao promemoriju. Kardinal obećao intervenciju kod ministra Bevina. Očekuje se izlazak hrvatskog molitvenika. Sakač će moliti Orijentalni institut da izda hrvatsko evanđelje.

 

30. sjednica, 14. III. Zrno dao oglas o skupljanju pomoći na sve šupe SAD.

 

31. sjednica, 21. III. Prenoćištem rukovodi g. Jelača. Izvrsno radi. Treba formalna molba. Cijena mjesečno 10.000 L. Fermu za pol. 50.000, za stud. 15.000, za djecu 25.000. Od Mandića rizma papira. Za logore u jušnoj Italiji 100.000.

 

32. sjednica, 28. III. Zrno (preko Mandića): u novinama SAD otisnut proglas na Hrvate za pomoć izbjeglicama. Bivši tajnik mostarskog biskupa o. Vendelin Vasilj otišao u Ameriku i postavljen za tajnika tamošnje organizacije. Iz SAD 213 misnih intencija.

 

33. sjednica, 4. IV. Mons. Landy bio kod Magjerca. Dao Zagrebačkoj menzi 100.000 L., Zavodu 50.000. Obećao intervenciju kod UNRRE. Pjevački zbor iz Ferma priređuje u Rimu koncert. Prijenos na radio Vatikanu. Molba za audijenciju. Potrebno ih smjestiti. Elijaš: molitvenik otisnut.

 

34. sjednica, 11. IV Pjevači sigurno dolaze u uskrsnoj osmini.

 

35. sjednica, 25. IV Magjerec: Papa dao 500.000 L. Draganović: iz logora 213-216 u jušnoj Italiji naši svi otpremljeni u logor 209 u Afragoli kod Napulja. Podijeljeno im 70 kg slanine, 60 kg duhana, 800 kutija mlijeka. - Moliti mons. Montinija jedan kamion za prijevoz hrane našima u Austriji.

 

Zapisnik 36. sjednice nedostaje.

 

37. sjednica, 9. V. 141 svećeniku po 60 misnih intencija.

 

Zapisnik 38. sjednice nedostaje.

 

39. sjednica, 23. V. Draganović: Findley šeli primiti hrvatskog delegata radi premještaja Hrvata iz Italije u neku drugu zemlju. Pismo Vladimira Bosiljevića iz Austrije: stanje u engleskoj zoni očajno. Za hranu pola litre juhe, 90 gr kruha i 2 puta neslatka crna kava. Posebno jadno 48 dječaka u Schlagmuende. Tajnik neka ispita o mogućnosti prebacivanja djece, pošto je u Hrvatskom glasu najavljeno kako bi se preuzelo 200 hrvatske djece u katolička sjemeništa u SAD.

 

Zapisnik 41. sjednice nedostaje.

 

42. sjednica, 20. VI. O. štefanić iz Buenos Airesa javlja Ljevaku u Fermo da Argentina šeli povisiti broj stanovnika s 15 na 40 milijuna. Poraditi za Hrvate da se tamo usele. Mandić: episkopat SAD primio bi 200 djece. Potrebno platiti za svako 208$. šalje se u Austriju u englesku zonu 100 $ djeci u Schlagmuende i hrane za 400.000 L., molitvenici i kalendari. Draganović o intervencijama u Londonu B. Jelića i engleskih političara kod vlade. Irska bi primila izvjestan broj studenata. Sv. Stolica se zauzima da se nikog osim ratnih zločinaca ne izručuje Titu.

 

Nedostaju zapisnici sjednica 43-46.

 

47. sjednica, 25. VII. Elijaš: Papinska assistenza se brine da bi do 30. IX. pošao brod s 3.000 izbjeglica u J. Ameriku. Putna karta bi stajala 120 $. Zamoliti da se Hrvatima pomogne u plaćanju ovih troškova.

 

Zapisnik 48. sjednice nedostaje.

 

49. sjednica, 15. VIII. Draganović: iz Ferma u Bagnoli prebačeno 520 Hrvata, a iz Bagnolija u Rimini 150. Od prvih, 69 su u šici u Afragoli, od drugih, 100 u Riminiju zajedno sa šenama i djecom. Ispitati o čemu se tu radi.

 

Zapisnik 50. sjednice nedostaje.

 

51. sjednica, 29. VIII. S. Vendelina (školske sestre) javlja da su paragvajske vlasti dale povoljne uvjete za nage izbjeglice. Voljne su dati dobra mjesta i zemljišta.

 

52. sjednica, 5. IX. UNRRA prestaje radom za ovu godinu. U 1947. će skupljati sredstva za prijevoz izbjeglica. Moliti da se promijeni stav prema najviše pogođenima Hrvatima i Slovacima. Papinska menza će dijeliti hranu po nacionalnim odborima. I. Elijaš odlazi u SAD - bio veza između BSJ i centralnog ureda mons. Riberija.

 

53. sjednica, 19. IX. Draganović posjetio logore na sjeveru: Reggio Emilia 40-45, Fossoli 60, Ricione 50, Rimini 450 hrvatskih izbjeglica. Posebno teško Fossoli. Čuvaju ih talijanski partizani. Treba dva svećenika za te logore. - Mons. Baldeliju javiti da ima u Italiji jog 11.000, a u drugim europskim zemljama oko 37.000 Hrvata. Umjesto obećanih 190.000 L. trašiti 500.000. Naša emigracija relativno najbrojnija i u porastu je.

 

Nedostaju Zapisnici 54-59.

 

60. sjednica, 26. IX. šivičnjak[1][100] obolio. Dopis Zadruge Hrvata izbjeglica koja se ima baviti preseljenjem (nema pisma).

 

61. sjednica, 9. X. Dr. Bošnjak: slabi izgledi Hrvata zbog suradnje s Nijemcima. Srbima i Slovencima je lakše, misli predstavnik IRO prof. Roys. Poći mons. Landyju. Papinska assistenza za ovaj mjesec dala 200.000. Hrvatski katolici iz SAD poslali 700$ Fermu i u Austriju 1.000$. Isusovac o. šibert da bude povjerenik za pomoć Srbima, jer Golik je prezauzet.

 

62. sjednica, 17. X. Predstavnici BSJ bili kod Landyja. Roys misli da ima 1.500 Hrvata njemačkih vojnika. Za njih se ne moše računati na pomoć. BSJ misli da ih ima mošda deseti dio tog broja. Stvar sa preseljenjem kreće. 32 Hrvata na besplatnoj Papinskoj menzi.

 

64. sjednica, 7. XI. Kvestor Rima pozvao Magjerca i Golika radi izdavanja osobnih iskaznica koje je BSJ izdavala nesmetano. Odsad treba dobiti dozvolu od ministarstva unutarnjih poslova.

 

65. sjednica, 14. XI. Hrvati iz SAD skupili 2.000$.

 

66. sjednica, 21. XI. Moliti ministra unutarnjih poslova De Gasperija za Hrvate u logoru Fossoli. Predsjednica Argentine za useljenje.

 

69. sjednica, 12. XII. Trašiti informacije o engleskom brodu "Andrea Gritti" koji će prevoziti izbjeglice. O. Vlado Bilobrk isposlovao ulaznu vizu u Argentinu za 250 ljudi. Memorandum Pernara, Magjerca i Draganovića na predsjednika Perona da odobri veći broj useljenja te da Argentina snosi troškove. Pri dolasku argentinskog ministra o. Silve nastupit će posebno odbor izvan BSJ, ali u osobnoj vezi s njom.

 

70. sjednica, 19. XII. 1946. Parobrod "Andrea Gritti" s većim brojem naših izbjeglica polazi 27. XII. iz Napulja. Putuje 60 odnosno 110 naših, zavisno od toga da li će ljudi iz Bagnolija putovati. Treba osnovati poseban odbor izvan BSJ u koji bi ušli i neki odbornici BSJ i imati posebne veze s tim odborom.

 

1947. godina

 

71. sjednica, 2. I. NCWC odbio molbu jer je poslao novac na Svetu Stolicu. Treba tamo urgirati da se novac podigne. Pozvati o. Silvu na zakusku.

 

72. sjednica, 5. I. Odlučuje se ipak u okviru BSJ osnovati odbor za preselenje u Argentinu. Članovi izvan BSJ: Dr. Pinterović, kao predstavnik logora, dr. Pernar, kao predstavnik HSS, i o. Bonifacije Perović, koji je već dobio punomoć iz Buenos Airesa da određuje tko će dobiti vizu.

 

74. sjednica, 15. I. Za teško stanje u Liparima i Fossoliju trašiti prema sugestiji Talijana neke načine. Bilobrk javlja iz Argentine da je odobren ulazak za 30.000 Hrvata. Zapinje, jer na konzulatu u Rimu izdaju tek 4-5 viza dnevno. Zamoliti naše u Argentini i Buenos Airesu da osnuju neko dobrotvorno društvo za to. Spominju imena: Rusko, Bilobrk, o. štefanić, dr. Blašević, Elijaš, prof. Butorac, kap. Dabinović, Zlatko Badel, dr. Luketa.

 

75. sjednica, 30. I. Perović ne moše više voditi poslove oko viza. Treba slošiti zaseban odbor za to, a Perović bi i dalje bio veza s konzulom. Vlč. Defar, a zamjenjuje ga vlč. dr. šojat. U odbor za emigraciju ušli bi svi članovi odbora BSJ uz o. Perovića, dr. Pernara i tajnika (Defar, odnosno šojat). Jugo-vlasti prigovorile saveznicima da daju prijevoz ratnim krivcima.

 

76. sjednica, 6. II. Putem engleskoga vojnog vikara zatrašiti od savezničkog glavnog stana u Padovi da nam isplati 1.420.000 L. koje je kod uprave logora Rimini pološio kapetan bojnog broda Jerko Kačić-Dimitri. Englezi mu htjeli isplatiti samo 200.000 L. kao osobni novac. Mandić daje 100.000 za Bagnoli i Fermo za odršavanje krojačkih, gospodarskih i jezičnih tečajeva. Kako je otešana emigracija neudatima, to se sada u logoru naveliko šene.

 

77. sjednica, 6. III. Perović naskoro odlazi u Argentinu. Na njegovo mjesto trebao bi d棲63;i o. Metod Kelava. Mandić: Argentina pripravna dati vize za one koji budu na skupnim listama. NCWC uredio da na talijanskim brodovima bude 10 posto stranaca. Naši predstavnici u Argentini traše tri kompleta narodnih nošnji koje bi darovali visokim ličnostima Argentine koje dobro čine. Zatrašiti u Fermu da se naprave.

 

78. sjednica, 13. III. Stranka Hrvatske sloge iz Pariza čestita Uskrs. Pernar odbija sudjelovati na sjednicama emigrantske komisije, uvrijeđen što nije pripušten na sjednice odbora BSJ. Mjesto Mavreka, koji je obavljao poslove oko odlaska u Argentinu, iz Ferma dolazi dr. Branko Koharić. U odbor za dodjeljivanje argentinskih viza ušli dr. šojat, o. Kelava i jedan civil. Da bi se moglo dnevno napraviti 25 viza, treba imati podesne prostorije i pisaći stroj. Umjesto na konzulatu to Slovenci rade sami. Mandić: postignuto je povoljno rješenje za 35.000 Hrvata za Argentinu. Postupak: pošalju se dva vidirana popisa ljudi Direkciji za imigraciju, a ona odobri jednu listu za drugom i o tom pismeno izvijesti konzulat u Rimu. Draganović: iz Austrije repatriralo oko 500 šena i djece. šanko izvješćuje: po savjetu gđe Woll i dr. Jelića htio moliti Engleze da ih prebace u Englesku na rad. Zapovjednik logora rekao da ih neće prebaciti dok ne vrate svoje vojnike iz Italije. Savjetovano mu da ipak napiše molbu. Neka napravi i popise svih ljudi i dade ih odobriti u Buenos Airesu za ulazak u Argentinu. šanko kaše da je poseban problem oko 140 šena i djece bez hranitelja, 12 invalida i nešto staraca. Neka napravi popis od 10 ljudi koji bi jamčili za uzdršavanje ovih. U Fermu se ovaj čas drši 13 stručnih i jezičnih tečajeva. Draganović: u Liparima vrlo teško, posebno što je slovenski predstvanik pronevjerio 150.000 L., od toga 3 0.000 koje je hrvatski predstavnik Zvonimir Marjanović trebao uplatiti dršavnom monopolu. Dr. Diomartić iz New Yorka traši popis hrvatskih intelektualaca, jer bi mogao pribaviti za njih ulaz u Argentinu preko jedne visoke ličnosti.

 

79. sjednica, 20. III. Magjerec čestita Baliću imenovanje rektorom papinskog ateneja Antonianum. Ing. Mavrek odlazi u Argentinu. Koharić dolazi na njegovo mjesto. Kupiti pisaći stroj i zaposliti jog dvije osobe. Dosad izdano 290 viza. Pisarna na 1. katu. Mandić: stiglo 45 dječaka i 11 djevojčica �američke zone (valjda u Austriji, op.m.). Balić: treba li savjetovati onima kojima se ne moše osigurati preseljenje i pomoć, odlazak u Domovinuš Neka svatko radi po svojoj volji. BSJ ne moše garantirati, pa ni savjetovati. U odbor trojice za vize ušli: Golik, šojat i Koharić.

 

80. sjednica, 27. III. Od Engleza u Rimu uhapšen ing. Mavrek. Koharić ne šeli iz Ferma doći u Rim. Predlošen na njegovo mjesto Marko Sinovčić. Konačno u odbor ušli: Ivan Kalajzić, o. Sabin štefan i Petar Bulum. Dr. Tanodi činovnik odbora. Da bi se pomoglo ljudima, treba pohoditi ambasadore četvorice, uteći se Svetoj Stolici, mons. Landyju i drugdje. Rimskoj štampi odgovoriti na dostojan način o radu Zavoda i BSJ[2][101].

 

81. sjednica, 10. IV. Odustalo se pisati novinama, jer je jedan dio štampe sam od sebe točno prikazao zadnje događaje u Zavodu i BSJ. Tanodi ne prihvaća da bude činovnik u odboru. Mjesto njega postavljen je o. Čapkun. Kljaković napisao članak za novine. Neka se ipak plasira.

 

82. sjednica, 8. V. Draganović: Oni Hrvati koji bi kao ratni zločinci trebali biti izručeni, pohapšeni su u jednostranoj engleskoj akciji. Interveniralo se kod raznih ljudi u Engleskoj i SAD. O. Grubišić javlja da SAD pristaju samo na izručenje Moškova, a ostalih 7 ne.

 

Zapisnike 83. sjednice nedostaje.

 

84. sjednica, 26. VI. Draganović: Međunarodni crveni kriš pripravan je izdati kolektivni pasoš, ali konzul ne prihvaća. Vidjeti bi li konzul prihvatio pasoš na vođu grupe kojega prate određene osobe od povjerenja. Stiglo odobrenje za prvu našu listu na kojoj je 900 osoba. Ponovno ispitano u Bagnoliju stanje za 400 proglašenih sivima. Druga lista za njih. Vidjeti koji su na objema listama, pa neka što prije podignu vize i otputuju. Preko Mandića pokušati dobiti audijenciju kod gđe Peron.

 

85. sjednica, 3. VII. Nije uspjelo doći do gđe . Peron. Ne zna se gdje je završio novac Kačić-Dimitrija (v. naprijed). Paziti na Lj. Rajića, da ne bi došli na listu oni koje Argentina ne prima, pa tako se upropastio dolazak i drugih. Jedna viza stoji 10.600 L.

 

86. sjednica, 17. VII. Mons O'Grady javlja da je argentinsko ministarstvo odobrilo ukinuće taksa za izbjeglice. Draganović: naši stanovnici optušili dosta BSJ. Britanske vlasti predale novac Kačić-Dimitrija talijanskom ministarstvu dršavne riznice. Magjerec: Obra catholica iz Madrida prima odmah izvjestan broj naših studenata. Pisati Wursteru i Tijanu. Draganović: ne moše se više uzdršavati dom studenata u Piazza Vescovio.

 

Zapisnik 87. sjednice nedostaje.

 

88. sjednica, 28. VIII. Mandić: talijansko ministarstvo riznice obećalo isplatiti novac Kačić-Dimitri. Landy obećao Magjercu 100.000 L. Draganović i Grgo Roguć pošli u teške logore Fraschette i Farfu.

 

89. sjednica, 4. IX. Sakač će učiniti da Pia Societࠤi s. Paolo tiska hrv. izdanje Novog Zavjeta. Mandić naručio 3.000 primjeraka.

 

90. sjednica, 11. IX. Treba iz Zavoda sv. Jeronima poslati svećenika za 500 Hrvata stiglih iz Austrije i Njemačke radi emigracije u Venezuelu.

 

91. sjednica, 18. IX. Draganović: Vrlo teško u Fermu poslije uhićenja 16 Hrvata (Koharić, Glavina). Postoji opasnost otpora naših ljudi. Sivih među Hrvatima registrirano 850. Od 1. X. oni nemaju pravo biti u logoru i bit će prebačeni u američku i englesku zonu u Njemačkoj, ako ne budu mogli odseliti preko mora. Draganović i Landy konferirali preko tri i pol sata s dr. Roycem, šefom IRO, admiralom Mentzom i šefom ispitivačke komisije u Fermu majorom N. Obećana revizija liste i blagonaklonost. Trebalo bi isto tako konferirati i s komisijom vojske koja je pohapsila ljude u Fermu. Dršavno Tajništvo vrlo šivo ušlo u stvar na obranu izbjeglica. Mandić: Tito i Englezi postigli sporazum o emigraciji ratnih zločinaca. Tito zadovoljan. Poslije 1. X. odlaze Englezi, a Talijani preuzimaju sve u svoje ruke. Tito najavio novu amnestiju. Izbjeglice iz engleske zone u Austriji moraju ići ili kući ili u englesku zonu u Njemačkoj. Ratni zločinci bit će hvatani radi izručenja Titu.

 

92. sjednica, 25. IX. Treba dovesti kap. Kačića da dade izjavu u svezi sa svojim novcem. Draganović: 850 sivih. Engleska odbila dati novac za putni trošak sivih. Neizvjesno je i za odlazak 127 sivih u Peršspan>Mons. Bertoli i dr. Luketa javljaju o navodnom preuzimanju 3.500 Hrvata od argentinskih vlasti i za njih osiguravaju besplatan prijevoz. Zamoliti Dršavno tajništvo da Sveta Stolica organizira svoj posebni logor za prihvat sivih. Obratiti se Argentini, Siriji i Libanonu za njih.

 

Nedostaju Zapisnici sjednica 93. i 94.

 

95. sjednica, 16. X. Još nije dobiven novac Kačića-Dimitrija. Za sive poslao iz SAD Zrno 1.100$ i o. Jerković 300$. Radi smještaja sivih u Rimu trašiti smještaj kojim bi upravljao Tomas. Otvoriti preko Svete Stolice sa znanjem policije kancelariju u kojoj bi radila četvorica sivih za vize. Mandić: Heinrich iz Buenos Airesa javio da je odobrena 3. i 4. naša lista. O tom stigla brzojavna potvrda. Pregovara se za besplatne vize za sive i prijevoz[3][102].

 

96. sjednica, 23. X. Na Dršavnom tajništvu bila tri odbornika BSJ za spasavanje sivih. Izgleda da je najgore prošlo. Dršavno tajništvo nalošilo mons. Baldelliju da se P.C.I. zauzme za sve sive Hrvate koji su preostali nakon premještaja u Njemačku; 120 u Rimu i 90 izvan Rima, ali se misli da je njihov broj daleko veći. P. Ricci SI dobio nalog da zajedno s Livajušićem traši po Rimu i okolici stanove za sive. Draganović će poći seljacima u okolici Latine. Prvi brod koji bi iz Genove mogao povesti sive kreće 7. XI. Iz Vatikana obavijest da će i sivi iz Njemačke moći krenuti brodom. Zavod daje Draganoviću sobu u mezaninu za rad za sive. Mandić: Apeli u SAD urodili plodom. Zrno šalje 1.000$, 800 od Hrvatske katoličke zajednice, 200 iz franjevačkih sredstava. "Glasnik Sv. Ante" promiče pomoć sivima. Za invalide i bolesnike neka garantiraju zdravi sivi. Iz španjolske o. Branko Marić i Srećko Dragičević javljaju da su vlasti spremne primiti neograničeni broj sivih na 15 dana, ako su, u Italiji u opasnosti od izručenja. Traši se ipak da imaju argentinsku vizu i osiguran brod.

 

Nema više zapisnika do 1948., kada se na njima više ne bilješi broj sjednice, već samo datum odršavanja.

 

 

1948. godina

 

8. I. 1948. Draganović: bio u Njemačkoj. Naši prebačeni iz Italije sada su u Dieburgu, Hessenu i Seedorfu kod Bremena te u Frankfurtu i Hamburgu. Svih 365 imaju dokumente, 190 ih je sivih. Prvi brod za Argentinu iz Hamburga kreće u prvoj polovici siječnja, a zatim mjesečno po jedan brod vozeći uvijek 70 Hrvata. U Njemačkoj im je vrlo teško.

 

5. II. Draganović: prvi brod otplovio u Argentinu iz Hamburga s 181 Hrvatom. Iz Italije otplovilo preko 400 naših. Peruanska vlada putem IRO traši 100 hrvatskih obitelji. IRO bi platio put. Oni šele taj broj naći u Italiji, a Draganović ih šeli uputiti u Austriju.

 

19. II. Prce i ing. Glavina iz Esterwagena pišu o radu tamošnje engleske komisije. 45 Hrvata, najvećim dijelom časnika dopremljenih iz Riminija, bit će pušteno na slobodu, osmorici ispituju identitet, za ostale postoji opasnost izručenja, jer ih Englezi drše ratnim zločincima. Od Landyja trašiti mjesečnu pomoć za osobe koje šive u Zavodu. Svi moraju biti bijeli, jer samo takve IRO moše pomagati. Poslije pokušati i za ostale grupe. Mandić: Talijansko ministarstvo riznice odobrilo isplatu 1.400.000 L. Kačić-Dimitri. I američki biskupi odobrili pomoć od 10.000$. Zahvaliti mons. Johnu Nicolas, biskupu Cincinatija, predsjedniku dobrotvorne sekcije Biskupske konferencije SAD. Vlč. Bojmić neka pođe za dušobrišnika u logor Bagnoli.

 

4. III. Draganović: dosad iz Njemačke otišlo 167 naših u dva transporta. Treći transport polazi 20. o. mj. Ima još 365 sivih, spremnih za polazak. Iz Italije otišlo 500 s tzv. "dipendentima" tj. članovima obitelji. S onima iz Njemačke taj broj prelazi 1.000. Bošnjak: firma Cosulich povisila cijenu prijevoza s 250 na 300$ zbog konkurencije IRO. Sestrama u Centocelle 50.000 L. jer su došle u teak pološaj pomašući sirotinju. L. Brajnoviću 75$ za sudjelovanje na kongresu Pax Romana u Bruxellesu na kojem će zastupati hrvatske studente. Mandić: Povjerljivo obaviješten da će SAD dozvoliti useljenje za 100.000 izbjeglica. Slovenci već poslali 4.000 molbi. Treba raditi na listama i poslati ih Zrni, koji će tamo biti u komisiji za odobravanje useljavanja. Paziti da idu ljudi iz Austrije i Njemačke i oni koji imaju "affidavit".

 

8. IV. Draganović: 1. IV otputovalo 18 sivih - trošak 60.402 L. Zatrašeno za daljnjih 600 sivih. Magjerec: u Zavodu raste broj sivih mimo njegova pristanka. Neka se moli IRO da ih primi, a za preostale neka Magjerec radi prema svojoj uviđavnosti. Vlč. Ante Perković iz Trsta moli pomoć za tamošnje izbjeglice.

 

13. V. Zrno određen uime Hrvata s još jednim gospodinom, u odbor za useljenike katoličke vjere u Cincinatiju. Potrebno prikupiti podatke, osobito o onima koji imaju rodbine i "affidavit".

 

28. V. Lacković šalje konkretne upute za pripravljanje useljenja u SAD.

 

17. VI. Assistenza Pontificia: da se izbjeglice što prije usele u kampove ili registriraju kod raznih komisija IRO. Da se odršavaju jezični tečajevi. - U Padovi uhićeni naši sveučilištarci.

 

14. VII. Izdati list vlč. Perkoviću da u Trstu zastupa BSJ. Ing. Jezerski, nećak nadbiskupa Stepinca, u logoru Fraschette. Draganović: o zadnjem putu u Genovu, o obilasku u švicarskoj nadbiskupa šarića poslije tragične smrti njegova tajnika Antuna Zeca. O posjetu Austriji. - Glede stranaca na našoj listi, BSJ zaključuje da uz cijenu od 100.000 takvi pološe u fond BSJ 5.000 L. ili da to za njih uplati mons. Landy, zbog velikih troškova BSJ.

 

21.VII. Don Jure Vrdoljak, tajnik Karitasa: u Austriji golema bijeda. 18. o. mj. otišao transport s preko 800 sivih, među njima 120 Hrvata. Nisu otputovali: A. šarac, Ivan Rako, Zora Machiedo s dvoje djece, Milka Krišanac, Erih Pavlinac, Vlado Kovač i šena, Ivan Tomić i Ivan Blašević. Na molbu mons. Baldellija šalju se u Fraschette vlč. Skutarić, u Farfa Sabinu vlč. Bulum. Sivi iz Paganija izostali s transporta u Njemačku.

 

12. VIII. Draganoviću uspjelo pribaviti vize bez "libero sbarco" za 24 osobe, 21 poslao u Argentinu. Golik: obrok u Papinskoj menzi poskupio s 20 na 35 L.

 

2. IX. Draganović o očajnom stanju 110 sivih prebačenih u Njemačku u svakom pogledu. "Svu pomoć očekuju od nas".

 

7. X. Pansioni Antita, Rossi i De Sanctis ne smiju primiti nikoga bez odobrenja BSJ. Mandić se tuši na uvredljiv postupak vlč. Lončarića. Ovaj to niječe. On se tuši pak na o. Dominika Mandića koji je pod utjecajem Glamuzine. Isključuju se Lončarić i Glamuzina iz svakog rada BSJ. Također se isključuju mlada gospoda Đuro Rogina, Oskar Franković i Zdravko Ivanković "zbog kretanja u nezgodnom društvu".

 

9. IX. Dr. Zorić obišao Fraschette. Neugodni slučaj A. Jerkova.

 

22. X. (Broj 136) Mandić trašio razjašnjenje što je s Lončarićem. Magjerec: ne moše se za nj naći zamjena za upravu IRO centrom. Mandić smatra da je to poistovjećivanje Magjerca s Lončarićem. Ne šeli više raditi u BSJ i napušta sjednicu. Spor Mandić-Lončarić je izvan BSJ. Povjerava se dr. Bošnjaku i Draganoviću da izglade spor.

 

29. X. Dr. Bošnjak pohodio Mandića. On trai da se povuče Lončarić iz BSJ. Lončarić je predstavnik rektora Magjerca u centru IRO. Neka dr. Bošnjak i Draganović nagovore Mandića da se zadovolji pismenom isprikom. Landy obećava pomoć 30.000 mjesečno umjesto dosadašnjih 5.000.

 

9. XII. Magjerec: potrebno je pretresti pravila BSJ, jer su neki izvan htjeli aktivno sudjelovati na sjednicama da znadu kome se dijeli pomoć. Pravila do danas nije odobrila crkvena vlast, već se radilo na karitativnoj bazi. Tako su bile upućene i građanske vlasti, da se mogne slobodnije raditi. Mandić (opet na sjednici): BSJ je radila kao "Comitato croato" i takvim je svagdje smatrana. Prije je bilo skoro polovica članova Hrvata koji su stanovali u Rimu, sada se broj smanjio, jer su mnogi otišli u Ameriku. BSJ će i nadalje raditi kao Komitet. Za Bošić Borošak ide u Bagnoli, Kokša u Fraschette i Farfa Sabinu, Zorić u Pagani, Lipari i Alborello, Usmiani u Padovu, Skutarić u Bolognu.

 

1949. godina

 

Nedostaju zapisnici do mjeseca lipnja.

 

2. VI. Zorić obišao skoro sve logore. Draganović se sprema u Austriju. Pokazuje list Austrijskog Caritasa, "Glasnik Srca Isusova i Marijina". I BSJ bi trebala nešto slično.

 

23. VI. Mandić: episkopat SAD šalje 5.000$, Zrno dao 500$ za troškove slanja paketa. Magjerec: Prošle se nedjelje 20.VI. odigrao krvavi atentat na kneza Aleksandra Torloniju u crkvi sv. Jeronima, koja je morala biti radi krvoprolića rekonsekrirana. Hrvatska grupa iz Grugliasco (31 čovjek) moli pomoć za svoju malu školu. IRO traši podatke o izbjeglicama radi preseljenja u Brazil. Kartoteka nesređena, izbjeglice se mijenjaju, trebalo bi ponovno obići logore i popisati. Draganović: vrlo teško stanje sivih u Italiji. Treba se pobrinuti kako ne bi godinama ostali tu.

 

30. VI. Spominje se pomoć našim izbjeglicama na grčkom otoku Syru. Raspravlja se o mošebitnom listu BSJ poput "Glasnika Srca Isusova i Marijina" u Austriji. Radi povoljnijeg rješavanja viza za Argentinu pozvati na objed argentinskog ministra Schmidta.

 

7. VII. Mandić: stiglo konačno 4.500$ od episkopata SAD. Našima u Grčkoj poslati pomoć preko milosrdnica koje na Syri imaju kuću. Do svetkovine sv. Jeronima BSJ će tiskati elaborat o svom radu.

 

14. VII. Zadovoljstvo što je ručak u čast kard. Caggiana i ministra Schmidta potpuno uspio. Ministar obećao sve učiniti da što bolje i u što većem broju bude dozvoljen ulaz u Argentinu. Borošak javlja: u Bagnoliju teško dobiti jugo-isprave. - Mogu se zamijeniti izjavama svjedoka.

 

28. VII. Vlč. Kordić iz Hamburga javlja da će Hrvati u Njemačkoj dobiti 1.000$, poklon američkih Hrvata.

 

5. VIII. Mons. Landy platio takse svim našim sveučilištarcima. O. Dobroslav Sorić organizira hrvatsko hodočašće iz Amerike u Rim za Svetu godinu. Neka za mons. Landyja donesu neki dar.

 

18. VIII. Draganović: u logoru Grugliasco od 900 ljudi ima 225 Hrvata. Veća se skupina Hrvata sprema u Čile. Stanje relativno dobro. Mons. Baldelli, predsjednik P.C.A., šeli našim hodočasnicima iz Amerike tiskati spomen sličice. Traši upute.

 

25. VIII. Tekst molitvice za spomen sličicu sastavit će Magjerec. Pozvati sve svećenike na sastanak radi trašenja duhovnika za Fermo. Tajnik će im odršati egzortu. Budimiroviću, koji je bio otvorio prostorije i iznajmio ih svojim novcem za centar IRO i u njemu dršao na stanu izbjeglice, dati pomoć. Draganović: prva lista od 20 osoba članova razdvojenih obitelji u Argentinu.

 

1. IX. Draganović i Naletilić će za jeronimsku oktavu prirediti izvještaje o djelatnosti BSJ, koji će se tiskati. Izgleda da će uspjeti zamisao o kolonizaciji 300 obitelji u Argentinu. Osnovan ured za svećenike izbjeglice. Vodit će ga američki prelat mons. Comorra. Svećenici će biti primljeni u razne američke biskupije, dok se ne mognu vratiti u svoje. Kongregacija Konzistorija izdat će svakom potrebne isprave.

 

8. IX. Borošak se tuši na srpske tušbe protiv Hrvata kod australske i sjeveroameričke komisije.

 

15. IX. Sivi s otoka Syre dobivaju jednom dnevno samo juhu, zapravo vodu. Nisu dobili pomoć BSJ. Hitno poslati odjeću, izvidjeti što je s poslatim novcem. Draganović neka ih ima u vidu za preseljenje. Marija Gjurski rođ. grofica Drašković naći će se na ulici kao 77-godišnja starica. Moliti za nju Assistenzu pontificiu.

 

24. XI. Putem Jesiha zatrašiti od denuncijanta Dideka da povuče optušbe. Još nije napravljen izvještaj o djelatnosti BSJ. Neće se ni tiskati. 1. XII. Od dr. Burića kupiti pjesmaricu za logore Bagnoli i Fermo.

 

1950. godina

 

5. I. Draganović: u Fraschette ima 29 naših, dva bolesna. Tito trašio osam za izručenje. U Genovi se u prostorijama Comitato Giuliano vrše ispitivanja za IRO. Odbornik Ruzich i neki drugi zabranjuju čak i IRO činovnicima govoriti hrvatski i slovenski. Protestirati.

 

12. I. Zorić pohodio logore u okolici Napulja i Barija. Paganš 108 Hrvata + 20 Hrvata iz Julijske krajine, S. Antonio 60, Villa Alba 60 (od toga pola Giuliana), Colonia Marina 30, Bagnoli 260, Bari 11 = 260 "Giuliana" koji se upisaše kao Hrvati.

 

2. II. U Children Center kod Salerna ima 21 dijete uglavnom hrvatsko. Brine se vlč. Luskar, Slovenac. Imaju se uputiti roditeljima.

 

23. II. Draganović: stiglo odobrenje argentinskih vlasti za useljenje 100 Hrvata u provinciju Saltu i Jujuy. Preko mons. Landyja prevesti naše iz Grčke i poslati ih u Argentinu. Dr. Perić nosi molbu BSJ za useljenje venezuelanskoj vladi.

 

16. III. Svećenik Dragaš (psihički bolestan; o njemu je bilo mnogo puta riječi na sjednicama BSJ) smješten na kliniku, a plaća IRO. Cecelja javlja da je nakon odlaska vlč. Vrdoljaka u Kanadu i vlč. Tojčića u Argentinu preuzeo Caritas Croata u Salzburgu. Traši pomoć za 1.000 Hrvata u austrijskim logorima. Zatvoreni logori Fermo, Senigalia, Bari, Trani etc. Na jadranskoj obali. Hodočašće Hrvata u Svetoj godini bit će 23. IV Draganović: Peron obustavio svaku daljnju imigraciju.

 

20. III. odršan sastanak hrvatskih i slovenskih svećenika. Predstavka na Sv. Oca u povodu bliše obustave rada IRO. Moliti papu za pomoć svećenicima u domovini.

 

30. III. Molba na papu povoljno rješena. Treba sastaviti popis svećenika u domovini - Naletilić.

 

27. IV O hrvatskom hodočašću. Papi će se predati bista Pija XII. iz bronce, rad I. Meštrovića. Odbor za hodočašće: Magjerec, Jesih, Burić, Krišanac, Krilić, Golik.

 

20. VII. Magjerec: Prije pet godina, dne 19. VII. 1945., osnovali smo BSJ. Zahvaljuje svima, posebno Mandiću. Landy preuzeo na sebe plaćanje činovnika BSJ (20.000 L. mjesečno). Magjerec šeli da se barem prigodom 5. obljetnice priprave izvještaji o radu BSJ.

 

30. IX. 1951: raspravljalo se o predstavnicima Hrvata na međunarodnom kongresu katoličkog laikata.

 

Poslije 1950. godine odbor se sastajao sve rjeđe. Poslove su uglavnom obavljali predsjednik mons. Magjerec i potpredsjednici prof. Draganović i mons. Golik. Problem hrvatskih izbjeglica i skrb o njima i dalje su bili prisutni. Ratni izbjeglice su, istina, gotovo u potpunosti već emigrirali u prekooceanske zemlje, ali su iz Jugoslavije neprestano pristizali novi bjegunci, bilo iz političkih, bilo iz ekonomskih razloga. Za njihov su se smještaj talijanske vlasti koristile već postojećim logorima. Jugoslavija ih je nastojala dobiti nazad, pogotovo one političke. Bratovština nije prestala voditi brigu za izbjeglice, makar ih je sada bilo mnogo manje nego neposredno poslije rata. I pološaj političkih izbjeglica bio je sada mnogo povoljniji. Zapadne su zemlje u međuvremenu uvidjele kakav je karakter komunističkih vlasti, te su izbjeglicama mnogo lakše davale politički azil nego prije. Emigracija u druge zemlje također je bila mnogo lakša. Zahvaljujući golemom broju Hrvata koji su uspjeli steći dršavljanstvo na Zapadu, sada je bilo lakše naći u zapadnim zemljama jamca za novog useljenika nego netom poslije rata.

 

V

 

PRESTANAK RADA BRATOVšTINE

 

VIII. poglavlju pravila Bratovštine predviđen je slučaj prestanka Bratovštine prema kanonu 699, š 1 i 2 tada vašećega Kodeksa kanonskog prava. Tim je kanonom predviđeno dokidanje pobošnih društava odobrenih od Sv. Stolice ili od mjesnoga biskupa. Utemeljitelji Bratovštine su prvotno bili predvidjeli da Sveta Stolica odobri njezin osnutak, ali to nikada nije provedeno. Zbog toga nije bilo ni potrebno trašiti od Svete Stolice njezino dokidanje i ne postoji formalna odluka o dokinuću. Ona je utrnula potiho via facti.

 

Tijekom vremena većina se članova Bratovštine preselila u druge zemlje zajedno s izbjeglicama. To su isto učinili i mnogi članovi odbora. Poslije odlaska izbjeglica iz Italije pritjecanje pomoći za njih se sve više smanjivalo, odbor se sve rjeđe sastajao, a o odršavanju glavnih skupština u arhivu Bratovštine nema nikakva traga. U zapisnicima sjednica odbora poslije 1950. najčešće su zabilješena samo imena predsjednika Magjerca, te obojice tajnika, Draganovića i Golika. Čini se da se poslije smrti mons. Magjerca 1957. odbor više uopće nije ni sastajao.

 

O prestanku rada Bratovštine postoje zapravo samo usputni zapisi u polemici između pisaca članka Hrvati na II. Vatikanskom koncilu, potpisanom s Vigilantibus iura[4][103]. Predmet polemike, kao nebitan za temu o Bratovštini ostavimo po strani. Radi razumijevanja treba reći da je na gornji članak među ostalima reagirao J. Kljaković[5][104], a Vigilantibus iura su mu odgovorili u sljedećem broju Hrvatske revije[6][105].

 

U svom odgovoru Kljakoviću Vigilantibus iura, među ostalim, postavljaju mu, kao potpredsjedniku Bratovštine, pitanje "kako je i kada ukinuta hrvatska Bratovština sv. Jeronimaš" Oni su ustvrdili da je Bratovština prestala postojati zbog toga što je tadašnji rektor zavoda (Đuro Kokša) dopustio komunistima da se umiješaju u poslove oko hrvatskih izbjeglica. Prema njima ispada da je nasljednik rektora Magjerca dokinuo Bratovštinu uz asistenciju Joze Kljakovića, potpredsjednika Bratovštine i rektorova sumišljenika.

 

Prof. Kljaković je nastavio polemiku, ne više u "Hrvatskoj reviji", nego zasebnom raspravom pod naslovom Levantinska dijalektika[7][106] - pismo autorima Vigilantibus iura. Na postavljeno pitanje o dokidanju Bratovštine, Kljaković doslovno odgovara: "Na pitanje prof. Draganovića i dr. Tomasa[8][107], da im ja dadem odgovor, kako i kada je iščeznula Bratovština sv. Jeronima, kojoj sam ja bio podpredsjednik - moram odgovoriti, da je ta ustanova do mog odlaska u Argentinu, krajem 1947., funkcionirala. Nakon mog povratka iz Argentine, godine 1956., ja mislim - ona nije više postojala. Bilo bi logično, da ja, koji sam bio podpredsjednik Bratovštine, a nisam dao ostavku, kad sam se vratio u Rim, da me se opet pozvalo u suradnju odbora Bratovštine, međutim ni predsjednik Bratovštine rektor Magjerec, ni tajnik Bratovštine prof. Draganović nisu mi rekli da Bratovština postoji, a niti su me pozvali na suradnju. Ako su oni mislili, da su oni sami Bratovština sv. Jeronima - i vukli je samovoljno i bez odbora, koji se raselio ne imenujući nove odbornike - to ne znači po pravilniku Bratovštine, da je ona dalje funkcionirala. O svemu tome znao bi bolje sam prof. Draganović, koji me pita i koji se još i nakon mog povratka iz Argentine potpisivao kao tajnik Bratovštine - a znao bi također i dr. Tomas, koji je u to vrijeme šivio u Zavodu sv. Jeronima".

 

Drugih zapisa o Bratovštini, točnije o njezinu utrnuću nema, barem ja za njih ne znam.

 

Prema spomenutom VIII. poglavlju pravila Bratovštine "uprava crkve i Zavoda sv. Jeronima u Rimu" trebali su biti pravni nasljednik Bratovštine. štoviše, odredbom istog poglavlja rečeni su nasljednici trebali "nastojati, čim to prilike dopuste, ponovno uspostaviti Bratovštinu". Ova se odredba pravila nikad nije ostvarila, niti postoje pisani tragovi da je Zavod preuzeo imovinu Bratovštine. Njezin rad oko brige za izbjeglice preuzeo je jednim dijelom Comitato croato, na čelu sa svećenikom Josipom Lončarićem, a drugim Dušobrišništvo za izbjeglice, pod vodstvom mons. Krešimira Zorića.

 

Objektivnosti radi, treba spomenuti da se Zavod sv. Jeronima nije dovoljno brinuo ni za ono malo što je ostalo od Bratovštine - za njezin arhiv. On je bio doslovno rastepen po zgradi Zavoda, izlošen propadanju i zaboravu kao i sama Bratovština. Generacije studenata Zavoda nisu znale da je ona uopće postojala! Tko zna bi li uopće nešto bilo sačuvano da rektor Zavoda, mons. Ratko Perić, sadašnji biskup u Mostaru, nije 1989. odlučio riješiti pitanje zavodskog arhivaš Zahvaljujući tomu arhiv Bratovštine je koliko-toliko prikupljen u četrdeset arhivskih kutija, još uvijek do kraja nije sređen, ali je dostupan i moše se proučavati.

Na šalost, to je sve što je od Bratovštine preostalo. Srećom, to je i najvrednije.

 

ZAKLJUČAK

Z

 

Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, kao i svetojeronimska ustanova prije njega, nesumnjivo je jedna od najznamenitijih ustanova koje je hrvatski narod imao i ima. Od golema je značenja bilo već samo njezino postojanje u Rimu, središtu zapadnog kršćanstva i pozornici mnogih svjetskih zbivanja. Cijeli niz znamenitih i zaslušnih svećenika postao je to zahvaljujući upravo Svetom Jeronimu.

 

Neprolazne je zasluge, međutim, ova ustanova stekla u najtešim vremenima za hrvatski narod koncem i nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kada je domovina pala pod komunističku strahovladu, a tisuće i tisuće sunarodnjaka našlo se u izbjeglištvu, u nezamislivim teškoćama, bez ikakve zaštite i nade.

 

Utemeljivši Bratovštinu Sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama, Zavod je ispisao jednu od najljepših stranica svoje duge povijesti. Ponovno valja istaći tvrdnju rektora Zavoda, velezaslušnog mons. Jurja Magjerca: "Zbog teških prilika u domovini i na cijelom svijetu, ovaj je Zavod bio od 1943. do 1953. u takovoj i tolikoj mjeri zaokupljen karitativnim radom kao mošda nikad prije". Veoma je točan zaključak prof. Dušana šanka, da "svi Hrvati u logoru (Fermo) gledaju danas u jednu jedinu svijetlu točku, a to je Bratovština sv. Jeronima u Rimu. Znaju, da su Bratovštinu stvorili ljudi, koji su u ovom času jedini u stanju materijalno i moralno pomoći narod, da ne klone ti najtragičnijem času svoje sudbine. Svaki tračak vjere i nade u šivot Hrvata predstavlja danas najveće blago[9][108]".

 

Bratovština sv. Jeronima upravo je to bila. Materijalno i moralno je pomagala i pomogla desetke tisuća unesrećenih sunarodnjaka, vratila im onaj neophodni tračak vjere i nade u šivot, u budućnost, i osobnu i svoga naroda. Koliko bi ovih ljudi bez pomoći Bratovštine uopće prešivjelo bijedu u koju su upali ili izbjeglo ušasu koji ih je čekao u slučaju predaje komunističkim vlastima u domoviniš

 

Voditelji Bratovštine, mons. Magjerec, prof. Draganović, mons. Golik, o. Dominik Mandić i mnogi drugi, podmetnuli su ramena pod teški izbjeglički kriš svojih sunarodnjaka i spasili sve što se spasiti moglo, ne očekujući ni nagradu, ni zahvalnost. A mogli su se "vrlo elegantno" iz svega toga izvući, izgovoriti se svojim "uzvišenim slušbama" na koje su bili postavljeni. U tom slučaju ne bi na sebe navukli toliku mršnju i blaćenja "istinoljubivih i slobodoljubivih" moćnika i njihovih "učenih i objektivnih" propagatora. Oni su djelima dokazali svoju kršćansku ljubav i hrvatsko rodoljublje i zaslušuju dolično poštovanje i čast.

 

Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama ne moše se zaobići kada se govori o problematici hrvatske emigracije općenito, a pogotovo ne kada je riječ o hrvatskim izbjeglicama nakon Drugoga svjetskog rata. Njezin arhiv i pisane ostavštine najistaknutijih članova Bratovštine previše su vašni i veliki da bi ih objektivni povjesnik mogao zaobići.

 

RIASSUNTO

LA CONFRATERNITA DI SAN GIROLAMO PER L'AIUTO AI PROFUGHI CROATI (1945-1957).

 

Andrija Lukinović, Zagreb

 

Alla fine della Seconda Guerra Mondiale, dai paesi dove i comunisti avevano preso il potere, una gran numero di persone erano fuggiti verso l'Italia - cosi come in Austria ed in Germania - nella speranza di trovare un luogo di rifugio. Tra costoro vi erano parecchie decine di migliaia di profughi croati, provenienti da tutte le classi sociali e da tutte le professioni: dorme e uomini, intellettuali e sacerdoti, lavoratori e soldati, studenti e bambini.

 

AI pari dei profughi di altre nazioni anche i Croati furono sistemati nei campi di accoglienza predisposti per i profughi, diretti e gestiti dall'autorit࠼/span>militare degli alleati, mentre una minor parte di essi fu sistemata nei campi civili, alle dipendenze del Ministero degli Interni della Repubblica Italiana.

 

Considerate le durissime condizioni di vita nelle quali versavano i rifugiati, un gruppo di ragguardevoli Croati risiedenti a Roma (sacerdoti e laici) nei luglio del 1945 presso il Collegio "San Girolamo" fondarono una Confraternita per il soccorso dei loro connazionali ed un istituto umanitario riservato al clero: organizzazioni del tutto apolitiche.

 

La Confratemita prestava ai profughi soccorso spirituale, materiale e giuridico. Davanti alle autorit࠭ degli alleati e degli italiani - essa svolgeva il ruolo di una cominissione di rappresentanza ufficialmente riconosciuta.

 

La Confratemita in primo luogo si dedicava ai bisogni spirituali dei profughi inviando loro sacerdoti, anch'essi esuli, che avrebbero risieduto permanentemente nei campi di accoglienza, oppure sacerdoti di passaggio che alloggiavano nei Collegio. In questo senso 蠤a ricordare che la Confratemita si faceva anche carico di stampare traduzioni croate dei Vangeli, libri di preghiere e di canzoni sacre, calendari e opuscoli di divulgazione.

 

Alio stesso tempo l'organizzazione non mancava di procurare beni materiali a mezzo di quote associative e tramite la Santa Sede, gli istituti cattolici umanitari e le collette provenienti dai Croati immigrati negli Stati Uniti e nei Sud America.

 

L'associazione si distinse inoltre per gli interverti tesi a impedire l'estradizione degli esuli croati alle autoritšcomuniste della Jugoslavia, le quali erano molto abili nel presentare agli alleati tutti i profughi come criminali di guerra. Coloro, infatti, che venivano estradati erano il pišan>delle volte condannati a morte, di rado ai lavori forzati per molti anni. Merito della Confraternita d'aver impedito che la maggior parte dei profughi fosse estradata verso la Jugoslavia, salvando cosi la vita ad oltre 20.000 Croati.

 

Si tenga anche presente che la Confraternita svolgeva trattative con le commissioni d'immigrazione dei vari paesi d'asilo, con le autoritšitaliane e con quelle degli alleati. Mentre con le compagnie di navigazione si redigevano le liste dei viaggiatori e si procuravano loro i mezzi per le spese di trasporto.

 

La Confraternita formalmente non 頼/span>stata mai abolita, ma in seguito al trasferimento degli esuli nei paesi oltre oceano le sue funzioni sono diminuite. Nel 1957 con la morte del suo presidente mons. Magjerec, rettore del Collegio, in realtࠥssa ha cessato di esistere.

 

Nell'archivio del Collegio si trova la documentazione formatasi con le attivitࠤella Confraternita, fonte eccellente sia per la storia dello stesso Collegio Croato, sia per la storia dell'immigrazione croata dopo il secondo conflitto bellico mondiale.

 

 



[1][100] Svećenik Zvonimir Šivičnjak

[2][101] Misli se na raciju engleskih vojnika, provedenu u Rimu i oko Zavoda radi uhićenja Hrvata osumnjčenih za ratne zloćine.

[3][102] Postoji još jedan zapisnik sjednice pod br. 95. Njegov je sadršaj sljedeći: Poslani Lackoviću, Zrnu i Hrv. katol. zajednici u SAD apeli za sive. Omrčanin piše da je imenovan u Hrvatski odbor za vize. BSJ za to ne zna i traši od njega pismene dokaze.

[4][103] Hrvatska revija, Buenos Aires 1963. br. 2, str. 133-175.

[5][104] Hrvatska revija, Buenos Aires 1963. br. 4, str. 636-640.

[6][105] Hrvatska revija, Buenos Aires 1964, br. 2-3, str. 300-306.

[7][106] APHZSJ, Ostavština Kljaković, Levantinska dijalektika - pismo autorima spisa Vigilantibus iura - Draganoviću i Tomasu, rukopis str. 12.

[8][107] Kljaković pretpostavlja da se iza potpisa Vigilantibus iura kriju prof. Draganović i dr. Tomas.

[9][108] šAPHZSJ, Arbiv bratovštine, Spisi br. 130/1945. kut. 3.