Branka Bezić Filipović - Jedan za Sve, Svi za Jednoga
Povodom 130 godina Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva Split
HUMANITARNO DJELOVANJE DRUŠTVA
Osim političke, Društvo je imalo i snažnu humanitarnu ulogu. Ona nije bila vezana samo za spašavanje života i imovine, već se pomagalo i svojim unesrećenim članovima. Zbog toga su se organizirali plesovi. To su bili vrhunski društveni događaji u Splitu toga vremena. Održavali su se jednom godišnje, a predstavljali su i najveću domoljubnu manifestaciju kojom se željelo dokazati oporbi da narodnjaci mogu organizirati zabavu na visokom nivou. Kako društvo nije imalo svojih prihoda, to je ujedno bila prilika za prikupljanje nekog novca, ali i za privlačenje novih članova.
Novac se namjenski trošio i na godišnjoj se skupštini podnosilo izvješće o utrošenim sredstvima, kao i o onima spremljenim u mirovinski fond. Sve je bilo transparentno i objavljivano u novinama.
Prvi vatrogasni ples bio je održan već 1884. godine u sali Napretka i bio je najbolji ples te sezone. Treba napomenuti da su, osim vatrogasaca, i talijanaši organizirali plesove, kao i sportska društva, pa je konkurencija bila velika.
Kavana Troccoli godinama je vatrogascima besplatno ustupala svoju salu pa je u njoj 1890. godine održan najsjajniji ples što ga je Split ikada vidio. Otvorio ga je sam Ante Bezić koji je bio i glavni organizator. Na ples je došlo oko tisuću petsto i svi službeni predstavnici narodne vlasti.
U organizaciju plesova ulagalo se mnogo truda. U duhu tog, pomalo patetičnog vremena, 1892. godine u novinama je najavljivano posebno iznenađenje na vatrogasnom plesu. Svirao je orkestar Narodna glazba, a iznenađenje je bila predstava kojom se demonstriralo gašenje požara i spašavanje života. Na kraju se, pisalo je u novinama, pojavio jedan član maskiran kao đavao i gorućom zubljom hoće da podmetne vatru a spravan vatrogasac koji bdije i uklanja nesreću, udari đavla grbavog po grbi, a gle! iz grbe eto silesija krasnih bouqueta finog cvijeća, kojeg hrabri vatrogasci, usmrtivši đavla, bacaše na dar publici, koja je neprestano silno i oduševljeno klicala ''Živili vatrogasci!'' [1]
Nakon što je 1893. godine otvoreno narodno kazalište, plesovi su se počeli tamo održavati. U Željeznici iz 1901. godine nalazimo poziv na vatrogasni ples koji se održao u kazalištu 2. veljače, a u korist Zaklade za unesrećene vatrogasce. U članku piše da je cijelo građanstvo, bez razlike dužno da podupre ovu humanitarnu instituciju, ko ne može na ples, neka pošalje svoj obol i neka bude zadovoljan što je učinio dobro djelo. Unatoč tome što je ujutro istog dana (bio) savladan veliki požar na Dosudu, ples nije ispunio očekivanja. Kako kaže novinar, ples je bio živahan i mladost se zabavila, ali nije bilo navale koja se morala očekivati i gdje bi cijelo građanstvo bilo dužno iskazati priznanje i poduprijeti jedno ovako humanitarno i svima potrebno Društvo.
Dvije godine kasnije, 1903., situacija se popravila. U Pučkom listu zapisano je da je ples vatrogasaca bio sjajan i da se skupilo dvije tisuće petsto kruna koje će ići u vatrogasnu blagajnu za pomoć vatrogascima koji se ozlijede braneći splitske kuće od požara.
Od kada su se plesovi počeli održavati u kazalištu, vlasnike loža molilo se da ih, ukoliko ne misle prisustvovati plesu, te večeri ustupe Društvu za iznajmljivanje. Ulaznica za ples 1919. godine stajala je deset kruna po osobi ili dvadeset kruna za obitelj.
U Novom dobu iz siječnja 1925. godine bio je najavljen vatrogasni krabuljni ples pod pokroviteljstvom gradonačelnika dr. Ive Tartaglie. Ponovno se pozvalo građanstvo da dođe u što većem broju jer dobrovoljni vatrogasci zbog svog požrtvovnog rada zaslužuju svaku potporu i pohvalu.
Rudolf
Laura sa suprugom u teatru na vatrogasnom plesu 1932. g.
Vatrogasno društvo imalo je i svoju glazbu, dapače cijeli orkestar. Po svemu sudeći, glazba je prestala djelovati dolaskom Drugog svjetskog rata budući da se u poslijeratnim dokumentima više ne spominje. Na svim većim priredbama održanim nakon rata svirali su orkestri drugih društava ili orkestar Jugoslavenske ratne mornarice.
Vatrogasna glazba 1929. godine, u pozadini je zgrada sjemeništa
Klarinetisti vatrogasne glazbe 1929. godine. Drugi je zdesna Vinko Roje
Treba skrenuti pozornost na činjenicu da su splitske novine uvijek pratile sve vezano za Dobrovoljno vatrogasno društvo. Od samih početaka o Društvu su pisali Pučki list, Željeznica, satirični časopis Duje Balavac (na prvoj je stranici karikatura i pjesmica o ing. Dani Matošiću), Novo doba i Slobodna Dalmacija. Nije se uvijek radilo o ozbiljnim stvarima ili o plesovima. Bilo je i doskočica poput one u Željeznici iz 1901. godine, pod naslovom Šeprtlja:
Dva vatrogasca svjetlajuć kacige.
Prvi: Ča će reć, da niki od nikoliko vrimena dolazu u punpjere posli neg su se
oženili?
Drugi: Eh! Ne dolazi bolan svak da vatru gasi.
Prvi: A zašto bi došli?
Drugi: Dojde prijatelj pod kuću pa zatrunbi, a on zaviči: vatra! vatra! pa šic iz
kuće. Drugačije jin ni moguće.
Prvi: Jemaš prav. Ala, da to zna jedan moj prijatelj profešur[2]!
