NOVI ZELAND

 

     Prvi Hrvati u Novome Zelandu spominju se 1858. godine za vrijeme jedne ekspedicije. Ne zna se je li tada tamo itko ostao, ali sigurno je da su kući prenijeli vijest o nalazištima kauri smole, koja je mnoge odvela na rad u blatnjave rovove novozelandskih šuma. Prvi doseljenici bili su iz Dalmacije, poglavito s područja Makarske i sjevernoga dijela Hvara. Poslije Drugoga svjetskog rata dolazili su politički emigranti, ali i oni koje je pozivala rodbina i pomagala im pri zapošljavanju. Primjera radi može se spomenuti da je 1966. i 1967. godine tvrtka Fletcher Industries Ltd. zaposlila 238 kvalificiranih radnika iz Hrvatske. Prije i poslije Domovinskoga rata mladi školovani ljudi odlazili su u Novi Zeland radi posla, i mahom su se nastanili u Aucklandu.[1] Kao i u Australiji, i tu nalazimo ulice s prezimenima nekadašnjih vlasnika.

 

Nola dr

Auckland, Nola Road u četvrti Oratia, koju su nekada zvali Mala Podgora

 

     U Novome Zelandu 1996. godine utemeljeno je nacionalno priznanje Order of Merit, kojim kraljica Elizabeta II. nagrađuje one koji su se osobito istaknuli na bilo kojem području djelovanja i tako doprinijeli kruni i narodu. Priznanje ima pet stupnjeva, a sam vrh rezerviran je za samo 30 vitezova ili dama (GNZM) i 15 njihovih pratitelja (KNZM/DNZM). Ispod toga je 40 običnih pratitelja (CNZM), 80 oficira (ONZM) i 140 članova (MNZM).

 

New_Zealand_Order_of_Merit_badge_WP

 

 

     Prije nego što je Order of Merit ustanovljen, najčešće priznaje bio je Order of British Empire (OBE), kao i ono nižega ranga, Member of the Order of the British Empire (MBE). Čitav je niz Hrvata u Novome Zelandu dobio neko od kraljičinih priznanja. Abecednim redom to su:

     Babich, Peter John, direktor Vinarskoga instituta, dobio je MBE za rad u proizvodnji vina 1989. godine.

     Batistich, Amelia, rođena Barbarich (1915. – 2004.), dobila je QSM 1997. godine kao autorica brojnih knjiga i priča o životu iseljenika na Novome Zelandu, tiskanih na engleskome i hrvatskome jeziku. Njezina je obitelj došla iz Zaostroga.

 

 

Amelijina obitelj                                Amelia

Na slici lijevo prikazana je Amelia Batistich s majkom, bratom i rođacima, a na slici desno sa svojom je Olivetti pisaćom mašinom, na kojoj je napisala sva svoja djela.

 

    Belich, Sir James rođen je na sjeveru Novog Zelanda 1927. godine, gdje su mu roditelji Marija i Jakov Belić doselili s Korčule. NZM je dobio 1990., a 1991. Knight Bachelor. Nositelj je titule Sir. Bio je gradonačelnik Wellingtona, te predsjednik UNICEF-a NZ-a.

 

Belich sr               220px-James_Belich_2010

S lijeva na desno prikazani su Sir James Belich i njegov sin James.

 

     Belich, James C. rođen je 1956. u Wellingtonu, profesor je povijesti i sin Sir Jamesa. Dobitnik je ONZM za povijesna istraživanja 2006. godine. Profesor je na Centru za svjetsku povijest u Oxfordu u Engleskoj, gdje se i školovao.

     Bestic, Gladys dobila je 1978. godine QSM za rad s djecom koja boluju od paralize.

     Borich, John Paul dobio je NZM 1990. godine.

     Brajkovich, Mathew George (1925. – 1992.) direktor je Vinarskoga instituta, i dobio je OBE za unapređenje proizvodnje vina 1985. godine. Posthumno je uveden u novozelandsku Kuću slave vinara.

brajkovic

Mathew Brajkovich (1925. – 1992.)

 

     Brajkovich, Melba Clare dobila je MNZM za rad u proizvodnji vina 2014. godine.

     Carono, Frana Grace, rođena Papich, dobila je CNZM za rad u zajednici 2014. godine.

     Covic, Anthony, gradonačelnik Waitemate i počasni generalni konzul Republike Hrvatske, dobio je 1990. QSM i NZ Medal.

     Dean, Miriam Rose dobila je CNZM za rad u pravosuđu 2011. godine.

     Fistonich, Sir George Vjeceslav, rođen 1939., osnivač je vinarije Villa Maria, i zbog doprinosa novozelandskomu vinarstvu dobio je DCNZM 2005. godine. Nositelj je titule Sir.

 

 Fistonic

Sir George Vjeceslav Fistonich

 

     Fitzmaurice, Betty, rođena Nola 1930. godine (MNZM). Aktivistica je nagrađena za služenje zajednici kao članica Nacionalnoga vijeća žena te članica Katoličke ženske lige Novoga Zelanda.

Betty Nola

Betty Fitzmaurice

     Franich, Mathew Thomas dobio je MBE za služenje zajednici 1959. godine.

 

Mate Franich

Mate Franić (1878. – 1971.)

 

     Fredatovich, Peter Dick za rad u vinarskoj industriji dobio je MBE 1989. godine.

     Gerbich Hon., Fredrick Miroslav bio je ministar i član Parlamenta, a za javni rad dobio je NZ Medal 1990., a MBE 1991. godine.

     Glavish (Glavaš), Rangimarie dobila je ONZM za služenje maorskoj zajednici 2011. godine.

     Grbavac, Joseph dobio je QSM za javni rad 1979. godine.

     Grbich, Ina dobila je QSO 2005. godine.

     Jelicich, Dorothy Catherine, članica Parlamenta, dobila je QSO 1986., NZ Medal 1990. i NZ Suffrage Medal 1993. godine.

     Jelicich, Stephen Albert, arhitekt rođen u Sućurju na Hvaru (1923.-2015.). Nagrađen je ONZM-om za svoj rad na području arhitekture i zbog služenja zajednici. Predsjednik je Dalmatinskoga geneološkog i povijesnog društva, a piše na temu doseljavanja Dalmatinaca na Novi Zeland.

Steve J        Steve knjiga

Stephen Jelicich i njegova knjiga

     Jerkovich, Eric, ravnatelj škole, dobio je MBE za rad na području obrazovanja 1985. godine.

     Jujnovich, Mark Joseph dobio je NZ Medal kao predstavnik Igara Commonwealtha 1990. godine.

     Khan, Millie Cecilia, sudionica Olimpijskih igara, dobila je 1990. godine NZ Medal i MBE za svoj doprinos bacanju kugle.

     Klaricich, Rev. John, svećenik, dobio je za služenje Maorima QSO 1989., NZ Medal 1990. i CNZM 2013. godine.

     Kuzmicich, Stjepan Slavo R., statističar, dobio je NZ Medal 1990. godine.

     Maich, Joseph Alexander, za rad na području obrazovanja dobio je MBE 1979. godine.

     Marinovich, Mark Anthony (1908. – 1991.), voćar, dobio je za javni rad QSM 1985. godine.

 

Mark Marinovich

Mark Marinovich sa suprugom i kćerkom

 

     Martinovich, Lucy dobila je British Empire Medal za javni rad.

     Marusich, Cyril Anthony F. dobio je Queen Elizabeth II Coronation Medal.

     Matich, dr. Maurice Dominic, liječnik koji je zbog doprinosa medicini dobio NZ Medal 1990., a OBE 1991. godine.

dr Matich

Dr. Maurice Matich

     Matich, Nicholas, Royal New Zealand Airforce, vojni veteran iz Drugoga svjetskog rata, sudionik 49 misija, da bi tijekom 50. bio pogođen, ali uspijeva preživjeti. Dobitnik je DFM/DSO.

 

Nicholas Matich

Pilot Nicholas Matich

 

     Mazuran, Jure Tomin za svoj rad u vinarstvu dobio je OBE 1972. godine.

 

George Mazuran

George Mazuran sa spurugom

 

     Mercep, Ivan, arhitekt, (1930. – 2014.), dobio je ONZM za rad u arhitekturi 1997. godine.  Poznat je kao glavni projektant najveće javne zgrade u državi, Muzeja Novoga Zelanda, Te Papa Tongarewa u Wellingtonu. [2]

 

Mercep

Ivan Mercep (1930. – 2014.)

 

Ta papa zgrada

Te Papa ( na maorskom, naše mjesto) u Wellingtonu, koji je projektirao Ivan Mercep

 

 

     Mrkusic, Milan, slikar, (1925.). Njegovi radovi izloženi su u svim važnijim galerijama i smatra se začetnikom apstraktnoga slikarstva u Novome Zelandu. Veliki projekt bila mu je staklena fasada Muzeja Novoga Zelanda. Roditelji su mu došli iz Podgore. Dobitnik je ONZM za slikarstvo 1997. godine.

 

milanMrkusich                      not as wide view Mrskusic

Milan Mrkusic i njegova izložba

     Nobilo, Frank Ivan Joseph za doprinos golfu dobio je CNZM 1998. godine.

     Nola, Andrew Michael dobio je Queen Service Jubilee Medal 1977. godine.

     Nola, Raymond dobio je NZ Medal za voćarstvo 1982. godine.

     Parun, Onny, rođen je 1947. godine u Wellingtonu, i dobitnik je OBE za tenis 1982. godine.

     Pivac, Louise dobila je QSM za služenje zajednici 2003. godine.

     Posa, Nikola dobio je NZ Medal 1990. godine.

     Purdue, Constance Miriam, rođena Šoljak, dobila je MBE 1975., a NZ Suffrage Medal 1993. godine za društveni rad.

     Radovan, Archibald Barry nagrađen je QFSM za vatrogastvo 1990. godine.

     Radich, Peter Joseph za rad po pravnim pitanjima dobio je ONZM 2012. godine.

     Rakich, Frederick George A.,dobio je QSM za društveni rad 1987. godine.

     Sarich, Andrew dobio je QSO za služenje zajednici 2004. godine.

     Sarich, Katarina Puketapu dobila je QSO za služenje zajednici 2004. godine.

     Shale, Marin za rad u vatrogastvu dobio je QSM 1984. godine.

     Simich Hon., Clem Rudolph, član Parlamenta i ministar policije, dobio je NZ Medal za služenje zajednici 1990. godine.

Ronald Simich

Rudolph Simich

 

     Srhoj, Milenko Vladimir, gradonačelnik, za služenje lokalnoj zajednici dobio je QSJM 1977., MBE 1985. i NZ Medal 1990. godine.

    Stanic, B. A. dobio je QSM i Order of St. John 1988., a NZ Medal 1990. godine.

     Stanic, Robert William, predsjednik St. John Ambulance, dobio je QSM 1987., NZ Medal 1990. i ONZM 2012. godine za služenje lokalnoj zajednici.

     Stanisich, Ivan dobio je QSM za javni rad 1977. godine.

     Sunde, Victor Michael za rad na uzgoju i izvozu voća dobio je MBE 1988. i NZ Medal 1990. godine.

     Szaszy, Dame Miraka, rođena Petricevich, za služenje Maorima i Maorskoj ženskoj dobrotvornoj ligi dobila je QSM 1975., CBE 1977., te DBE i NZ Medal 1990. godine.

     Talley, Sir Peter Ivan, (Talijancich) počasni konzul Republike Hrvatske na južnom otoku, zbog zasluga u poduzetništvu i čovjekoljublja, dobio je titulu viteza pratitelja NZOM, 2015. godine.

Peter Talijancich

Sir Peter Talley

 

     Talyancich, Victor Andrew zbog zasluga u poslovanju i služenje hrvatskoj zajednici dobio je QSO 2007. godine.

     Tolich, Sgt. Andria za rad u policiji dobio je QSJM 1977. i QSM 1978. godine.

 

            Andrija Tolich

               Andria Tolich

     Totich, John Mark (1882. – 1957.) bio je drugi jugoslavenski konzul (1927. – 1946.). Dobitnik je MBE 1954. godine.

 

Totich

John Mark Totich

 

     Trubuhovich, dr. Ronald Valentine, liječnik, (1929.), dobitnik ONZM za doprinos medicini 1997. godine. Trudom i znanjem doktora Trubuhovicha, porijeklom iz Gdinja na Hvaru, Odjel intenzivne njege bolnice u Aucklandu proglašen je najboljim u Australaziji. Osim što je bio ravnatelj odjela autor je i mnogih stručnih radova, kao i radova iz povijesti medicine.[3]

 

Ron T 1                   Ron 2

Dr. Ron Trubuhovich privatno i kao prodekan

 

     Vela, Sir Petar dobitnik je KNZM za doprinos uzgoju konja, čime se i inače bavi, a njegovi konji sudjeluju na utrkama.

 

pvella

Sir Petar Vela

 

     Vidulich, Dr. Michael dobitnik je QSO za doprinos glazbi 2008. godine.

     Vodanovich, Ivan Henry M. za doprinos ragbiju dobio je MBE 1992. godine.

     Vuksich, Rade (1925. – 1996.) dobio je QSM za doprinos zajednici 1988. godine. Kao trogodišnjak s roditeljima je došao u Novi Zeland iz Kokorića kraj Vrgorca. Bio je poduzetnik i menadžer rugby klubova kojima je organizirao europske turneje.

 

Rade

Rade Vuksich (1925. – 1996.)

 

     Yelavich, Gregory Thoma, novozelandski je olimpijac u gađanju puškom, dobitnik je NZ Medal 1990. godine.

     Yealvich, Ljubo Joseph dobio je QSM za javni rad 1986. godine.

 

Ostala novozelandska priznanja dobili su sljedeći Hrvati:

     Brljevic, Trevor Anthony za rad u zdravstvu dobio je Order of St. John 1990. godine.

     Gerbich, Jeffrey Gary dobio je Kraljičinu medalju za hrabrost  1984. godine.

     Matich, Nicholas Joseph dobio je DFC za ratne zasluge 1943. i DSO 1944. godine.

     Nobilo, Roy dobio je Order of St. John 1961. i Meritorious Service Award za rad u zdravstvu 1976. godine.

     Simich, Lt. Ronald za ratne je zasluge dobio DFC 1942. godine.

 

 

     Iseljavanje u Novi Zeland postalo je intenzivnije koncem 19. stoljeća zbog kopanja kauri smole, koja se koristila u proizvodnji boja i lakova, a koje ima samo u tom dijelu svijeta. Dugo je bila najvažniji izvozni proizvod Novoga Zelanda, no zbog toga se iskrčilo mnogo šuma, što je s vremenom postalo problem. Na tim teškim poslovima radili su i Hrvati.

 

Oglas iz Pučkog lista

Cijene prijevoza iz Splita za daleke destinacije nisu se mijenjale deset godina

 

s nalazišta smole

S nalazišta smole

spomenik kopaču smole

 

U spomen teškomu radu i sudbinama Dalmatinaca na području Kaipara Dalmatian Pioneer Trust u Dargavilleu podignuo je  1997. godine Spomenik prvim kopačima.

 

    Hrvati su na Novome Zelandu susreli Maore. Najprije su bili iznenađeni, jer nikada dotad nisu vidjeli ljude toliko različite od njih samih. Ali kako gostoprimstvo krasi oba naroda, Maori i Hrvati uspjeli su se zbližiti. Prema tome kako im je hrvatski jezik zvučao, Maori su Hrvatima nadjenuli ime Tarara. Dijelili su i zajedničko zanimanje za sport, a rijetkost nisu bili ni miješani brakovi, gdje su Hrvati uspjeli zadržati svoje običaje i tradiciju. Simon Petricevich za maorski je magazin Mana izjavio:

     Oba naroda imaju dosta toga sličnog. I jedni i drugi vole jesti, vole biti bučni i vole se zabavljati. Tarare (Hrvati) su žestoki kao i Maori, i vole se družiti. Isto tako i jedni i drugi obiteljski su ljudi. Baš to je najjača strana njihove povezanosti. Imaju skoro jednak odnos prema životu i smrti, plaču i jauču jednako kao mi. Zato se Maori i Tarare tako dobro slažu. To je sretna kombinacija.[4]

    Hrvatsko kulturno društvo iz Aucklanda i Te Whanau O Waipareira Trust  podržali su podizanje spomenika u mjestu Swanson, posvećena povezanosti Maora i Hrvata. Tekst na ploči napisan je na maorskome, hrvatskome i engleskome jeziku.

 

spomenik

JEDINSTVO DVAJU NARODA

KOJI HODAJU UJEDINJENI PRED BOGOM

 

     Spomenik su 1999. godine otkrili guverner Sir Michael Hardy Boys i Mira Szaszy Petricevich.

 



[1] Bezić Filipović, Branka.2005. Splićani vanka Splita. (Katalog). Hrvatska matica iseljenika, podružnica Split.

[2] New Zealand Herald, 1997.

[3] Isto kao pod 33.

[4] Jelicich, A. Stephen. Auckland, 2008. From Distant Villages. 273. str.