66. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
MELBOURNE I OKOLICA
U Melbourneu i okolici živi velik broj hrvatskih iseljenika. Sjeverno od Melbournea mjesta su McIntyre i Moliagul, gdje su u razdoblju od 1877. do 1881. godine osnovane dvije dalmatinske kompanije za traženje zlata. Jedna se zvala Dalmatia Gold Mining Company, a druga Maximilian Gold Mining Company. Zbog problema s poplavama nalazišta su zatvorena, a kompanije su propale prije nego što su uspjele ostvariti kakav značajniji profit. I danas, toliko godina poslije, u McIntyreju postoje Dalmatinska ulica i Dalmatinski izvor, kao trajni podsjetnici hrvatske prisutnosti na tom području.[1]
McIntyre, Victoria
Grad Korumburra u Victoriji ulicu Radovick Street posvetio je svojemu osnivaču Antoniu Radovicku, koji je došao iz Potomja na Pelješcu 1862. godine, a bavio se hotelijerstvom. Radovick je bio poznat kao donator i inicijator razvoja grada, pa ga još uvijek spominju kao oca Korumburre.
Članovi Geološkoga društva ispred Radovickova hotela sredinom 1890-ih
U Prahranu, u južnome predgrađu Melbourna, postoji ulica De Murska, ali i ulica Tripovich. U Melbourneu su Zagreb Court, Dalmatia Way i Dalmatia Court, u Geelongu Karlovac Court i Croatia Place, zatim Nicola Court i Emilija Court, imenovani po supružnicima Sutalo, a u proceduri je i imenovanje ulice Sutalo.
Ni dvjestotinjak kilometara sjeverno od Melbournea nalazi se gradić Mooroopna. Tu je 1860. godine doselio Trojan Drvenica (Trojano Darveniza), rođen u Trnovici u Dubrovačkome primorju 1838. godine. Već 1871. postao je vlasnik najvećega vinogada na cijelome području australske države Victorije. Imao je velik broj sorti loze, a k sebi je pozvao tadašnjega najvećeg stručnjaka za vina Henryja Fortina iz Bordeauxa u Francuskoj. Fortin mu je unaprijedio proizvodnju, a tu je i ostao, jer je boraveći među Hrvatima oženio Hrvaticu. Uz njegovu je pomoć Drvenica do konca stoljeća izvozio vina po cijelome svijetu, i dobivao je nagrade na svim natjecanjima. Bio je izabran za predsjednika udruge vinara cijele oblasti, a 1922. godine utemeljio je tvrtku Excelsior Vineyard, po kojoj je ulica dobila ime Excelsior Avenue. Trojan Drvenica umro je u Mooroopni 1927. godine, a kako se nije ženio, naslijedio ga je nećak.[2]
Drveničina vinarija Excelsior
Trojan Drvenica (1838. – 1927.) i jedan od njegovih vinograda
Na etiketama vina Trojana Drvenice s lijeve je strane bio prikazan klokan a s desne emu, onako kako je sam Drvenica to bio osmislio i legalno registrirao. Nakon što je Drvenica tridesetak godina koristio svoj znak, ujedinjeni dijelovi Australije (1901.) željeli su ga upotrijebiti na tadašnjem službenom državnom grbu. Budući da bi bio prekršaj učiniti to bez dopuštenja, počelo se vršiti pritisak na Drvenicu, i čak mu se prijetilo sudom. On se branio registracijom, koja je bila odobrena od same kraljice Viktorije. Nuđen mu je i novac da proda brand, što je Drvenica odbio. Na kraju je ipak popustio, i dopustio je da klokan i emu s njegova branda budu besplatno postavljeni na državni grb.[3] Tako je 1912. godine nastao australski grb, a odobrio ga je kralj George V..
Lijevo je Drveničin amblem po kojem je dizajniran grb Australije, a desno je kako grb danas izgleda