53. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
GLOBE
Priča o Hrvatima u Arizoni započela je na području gradića Globe, koji se smjestio nešto manje od dva sata vožnje od velegrada Phoenixa, autoputom koji se zove Superstition Freeway („autoput praznovjerja“), a vodi kroz pustinju. Nakon nekog vremena dođe se do planinskih lanaca crvene boje i impresivnih stijena te do prvoga mjestašca, koje se zove Miami, a zapravo je riječ o nekoliko kuća uz cestu. Zatim se počinju nazirati prvi rudnici. Područje je bogato bakrom i malahitom, a pripadalo je Apache Indijancima, i tuda je u vrijeme dolaska prvih Hrvata jahao legendarni Geronimo.
Iz Miamija se brzo dođe u Globe, koji su Indijanci zvali Besh Baa Gowah, što znači „mjesto metala“. Globe danas ima oko 7 500 stanovnika, a osnovan je 1875. godine kao rudarski logor. Hrvati su otkrili Globe već početkom 20. stoljeća. Njihovih tragova ima u nazivima ulica Adriatic i Kotor, koji je do Prvoga svjetskog rata bio dalmatinski grad.
U Globeu je 1916. godine izgrađena crkva Holy Angels Catholic Church, koja danas spada u američku kulturnu baštinu. Jedan od prozora na crkvi sponzorirali su tamošnji Hrvati, koji nisu žalili odvojiti teško stečen dolar, pa na vitraju piše „rimokatolički Hrvati“.
Osobito je dojmljivo otići na groblje, gdje postoji hrvatska loža. Tu počiva najviše onih koji su rođeni 1880-ih, a većina ih je živjela tridesetak godina. Žena je malo, prezimena su hercegovačka ili iz okolice Imotskoga, no nađe se i poneko s jadranskih otoka. Težak život u rodnome kraju ti su ljudi zamijenili teškim životom u tuđini, gdje su ih dočekali rad u rudniku, Indijanci i prerana smrt.
Globe, Arizona: Kotor Drive i Adriatic Avenue
U splitskome Pučkom listu, pod naslovom Žalostan glas iz Amerike, objavljeno je pismo Tome Alfirevića, koji je pisao iz Globea 1913. godine[1]. Alfirević je izvijestio: 16. travnja u Miamiu dogodila se grozna nesreća. U rudokopu koji je bio dubok 500 nogu[2] u kojemu je radilo mnoštvo ljudi srušili su se vrhovi unutrašnjih prostorija, te zatrpali cijeli rudokop. Za sreću da nije bilo nego malo vojske (rudara) u rudokopu, inače bi bilo zakukalo na stotine majaka i u crno se zavilo mnoštvo udovica i malene djece. Samo ih je poginulo 6, a ranjeno ih je 25. Od naših Hrvata nije se našao ni jedan u rudokopu kad se je nesreća dogodila. Vele neki: u Americi je dobra nadnica! To je istina, ali se svaki novčić u krvi okupa. Promislite samo radju u rudokopima; u dubini od 500 nogu, gdje ne vidiš ni sunca, ni mjeseca, niti zrake bijeloga dana, već danke boraviš u vječnom sužanstvu; u smradu ugljena i drugih isparina, što te dave u grkljanu.
Crkva Holy Angels Catholic Church i vitraj na kojem piše „rimokatolički Hrvati“