51. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu

FORT LAUDERDALE

Na istočnoj obali Floride, oko 40 kilometara sjeverno od Miamija smjestio se Fort Lauderdale, u kojem živi 170 000 stanovnika, među kojima i hrvatska zajednica, koja je tu pronašla mjesto za svoj klub. U tom gradu 1965. godine otvorena je International Swimming Hall of Fame (ISHOF), Međunarodna plivačka kuća slave, u koju su uvedeni i hrvatski sportaši.

Fotografije dobrotom Dolores i Dona Grgasa, Fort Lauderdale

     Kuća slave posvećena je promicanju vodenih sportova i davanju vječnog spomena na doprinose onih koji su se istaknuli u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i plivanju u otvorenim vodama.  Od Hrvata tu je najviše muškaraca, svi su vaterpolisti, samo je jedan plivač, Veljko Rogošić. Od plivačica uvedene su dvije.

     Helen Crljenkovich rođena je u Columbusu, Ohio 1921. godine od oba roditelja Hrvata. Majka joj je bila Anka Tomin iz Petrijevaca, a otac Adam iz Baničevca. Kada je uočen Helenin dar za plivanje, majka se s njom preselila u Kaliforniju. Tu se upisala u školu, a poslije je studirala na Sveučilištu Berkeley. Bila je poznata skakačica. Nastupala je i u filmovima Metro-Goldwyn-Mayera s Esther Williams, poznatom plivačicom i glumicom. Helen Crljenkovich, udana Morgan, nikada nije željela amerikanizirati svoje prezime, jer je bila ponosna Hrvatica. Trebala je nastupiti na Olimpijskim igrama 1940. godine, ali one su bile odgođene zbog rata. Poslije je oboljela od karcinoma i preminula 1955. godine.

  Helen Crljenkovich (1921. – 1955.)

     Poznati meksički slikar Diego Rivera (1886. – 1957.) izradio je 1940. godine veliki mural od deset panela pod naslovom Pan American Unity. Mural se nalazi u City Collegeu u San Franciscu. Pored brojnih likova koje je naslikao na muralu, uz Riverinu suprugu Fridu Kahlo i druge, nalazi se i Helen Crljenkovich, prikazana u gracioznu labuđem skoku.

Diego Rivera, Pan American Unity

Detalji murala s Helen Crljenkovich lijevo i Fridom Kahlo desno

Đurđica Bjedov rođena je u Splitu 1947. godine, a ušla je u povijest kao jedina hrvatska plivačica koja je osvojila zlatnu Olimpijsku medalju. Osvojila ju je na Igrama u Ciudad de Méxicu 1968. godine. Uz zlatnu medalju na 100 metara prsno tada je osvojila i srebrnu s dvostruko dulje dionice. Tada je proglašena sportašicom godine, a u Kuću slave ušla je 1987. godine. Karijeru je nastavila u plivanju, ali u ulozi trenerice u Švicarskoj, gdje i živi.

Đurđica Bjedov drži govor u Splitu povodom 35. obljetnice Mediteranskih igara. Na desnoj je slici prikazana sa svojim učenicima.

Paulo Radmilović (1886. – 1968.) rođen je u Cardiffu u Walesu od majke Irkinje i oca Makaranina, rođena u Dubrovniku. Bio je vaterpolist i nositelj zlatnih medalja na Olimpijadama u Londonu 1908. godine, Stockholmu 1912. godine i Antwerpenu 1920. godine. U Londonu je osvojio zlato i za plivanje. Primljen je u Kuću slave 1967. godine.

Paulo Radmilović (1886. – 1968.)

Ratko Rudić hrvatski je vaterpolski trener rođen 1948. godine u Beogradu, i sam nekadašnji vaterpolist. Što u igračkoj, što u trenerskoj karijeri nositelj je 64 trofeja, od čega je 19 klupskih naslova i 45 reprezentativnih medalja, među kojima je 18 zlatnih. Na europskim i svjetskim prvenstvima te na Olimpijskim igrama osvojio je 21 medalju,  od kojih je 10 zlatnih. Kao igrač i trener nastupio je na jedanaest Olimpijskih igara, što je apsolutni hrvatski rekord. U Kuću slave primljen je 2007. godine.

Ratko Rudić (fotografije dobrotom Muzeja sporta, Split)

Fotografije dobrotom Dolores i Don Grgasa iz Fort Lauderdalea

Perica Bukić rođen je u Šibeniku 1966. godine. Nositelj je 40 odličja i najtrofejniji je vaterpolist svih vremena. Među njima su dvije zlatne Olimpijske medalje, prva iz Los Angelesa 1984. i druga iz Seoula 1988. Dvostruki je prvak svijeta i četverostruki je klupski prvak Europe. Primljen je u Kuću slave 2008. godine.

Perica Bukić (fotografije dobrotom Muzeja sporta, Split)

Fotografije dobrotom Dolores i Don Grgasa, Fort Lauderdale

     U Kuću slave primljeni su i hrvatski vaterpolisti Zdravko Ćiro Kovačić i Zdravko Ježić, a od Splićana još i Ivo Trumbić 2015. godine, te Radovan Miškov u kategoriji veterana 2014. godine, kojemu je prethodio Milivoj Bebić.

Milivoj Bebić hrvatski je vaterpolist rođen u Splitu 1959. godine. FINA ga je proglašavala najboljim svjetskim vaterpolistom 1982., 1984. i 1986. godine, a bio je poznat po neviđenoj lakoći postizanja golova. Bebić je vlasnik dvaju rekorda: na utakmici Jugoslavija – Gvatemala postigao je 28 golova, što je svjetski rekord u broju golova na jednoj utakmici, a za vrijeme šest godina igranja za reprezentaciju na 222 susreta postigao je 620 golova. Bio je prvi igrač u povijesti vaterpola koji je za prijelaz iz jednoga kluba u drugi potpisao milijunski ugovor. Riječ je bila o prijelazu iz splitskoga POŠK-a u Volturno. Nositelj je srebrne olimpijske medalje iz Moskve 1980., te zlatne s Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. godine. U Kuću slave primljen je 2013. godine.

Fotografije dobrotom Dolores i Don Grgasa, Fort Lauderdale