05. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
ITALIJA
Drži se da u Italiji ima oko 60 000 Hrvata, od čega ih polovina živi na području Trsta. Većina ih se tamo doselila nakon Drugoga svjetskog rata iz ekonomskih razloga. Dijelu Hrvata koji su u to vrijeme raznim načinima odlazili u Italiju bila je to zemlja kroz koju su prolazili samo radi toga da se domognu nekih daljih destinacija.
Najpoznatija hrvatska zajednica u Italiji Moliški su Hrvati, smješteni u pokrajini Molise, stotinjak kilometara udaljenoj od Pescare. Danas ih ima oko 2 000 a žive u tri sela. Jedno se zove Mundimitar (Montemitro), drugo je Filič (San Felice) a treće Kruč (Acquaviva Collecroce). Već se iz ovoga vidi da su, živeći u brdima, sačuvali svoj jezik, koji su još u 16. stoljeću, bježeći pred Turcima, donijeli s hrvatske obale Jadrana, ili kako oni sami kažu – s one bane mora. Mnogi lokaliteti u Moliseu nose hrvatska imena, primjerice Selo, Izer (jezero) i drugi, a i natpisi su dvojezični. Na kamenu pokraj crkve svete Lucije piše:
ZA NE ZABIT KO BIHMO
ZA ZNAT KO JESMO.
Uz crkvu svete Lucije na lokalitetu Selo u blizini Mundimitra
Mundimitar, dvojezični natpisi
Makarska ulica u Mundimitru
U Mundimitru je 2009. godine podignut spomenik povodom posjeta Stjepana Mesića, tadašnjega predsjednika Republike Hrvatske.
Spomenik u čast dolaska Stjepana Mesića u Mundimitar
Molise, Kruč – dvojezični natpis
Vasto je gradić od 40 000 stanovnika, smješten uz more u pokrajini Abruzzo, koja graniči s pokrajinom Molise, i to je grad u kojem gravitiraju Hrvati iz moliških sela. U Vastu postoje ulice Dalmacia, Ragusa, Zara, Sebenico, Lesina i Braca.
Crkva Maria Santissima del Carmine izgrađena je u 17. stoljeću na temeljima crkve San Nicola degli Schiavoni[1] iz 1362. godine. Tada je tu postojala velika hrvatska kolonija, te se smatra da su oni podignuli crkvu. U baroknom, prepravljenom zdanju svetom Nikoli slavenskom sačuvan je oltar.
Broj hrvatskih obitelji u Vastu s vremenom se smanjivao te ih je već 1522. godine bilo pedesetak, a poslije su se sasvim asimilirali. Međutim, prezimena hrvatskoga porijekla su ostala: Stanisci, Schiavone, Di Spalatro, Spalatino, Marcovecchio, Besca, Bracone, Bucchicchio, Busico, Lalli, Matassa, Mattiaccio, Miri, Miscione, Peca, Radoccia, Rosica, Santicchia, Silla, Suriani, Tenisci i Teti.
Crkva Maria Santissima del Carmine u Vastu, te tlocrt crkve i oltar posvećen svetom Nikoli (slika dolje)
I na sjeveru Italije, u Veneciji, najbolji dio venecijanske luke, smješten u blizini Trga svetoga Marka i središta političke moći, nosi naziv Riva dei Schiavoni, odnosno Hrvatska obala. Ime je dobila po Hrvatima s istočne obale Jadrana koji su u vrijeme Mletačke Republike (od 9. do 18. stoljeća) na tome mjestu sidrili brodove i prodavali robu.
Canaletto (1697. – 1768.): Riva dei Schiavoni u 18. stoljeću
Splićani,danas, u šetnji Hrvatskom rivom u Veneciji: Dina i Marino Borčić (dobrotom obitelji Borčić)
Rim je oduvijek bio privlačan Hrvatima, velikim dijelom i zbog toga što se tamo nalazi sjedište katoličke crkve. Još je u 15. stoljeću na zamolbu svećenika Jeronima iz Potomja na Pelješcu papa Nikola V. dodijelio udruzi pobožnih Hrvata ruševnu crkvicu svete Marine na lijevoj obali Tibera. Uz to su dobili dopuštenje za gradnju bolnice i smještaja. Hrvati su crkvu obnovili i posvetili svetom Jeronimu Dalmatincu iz Stridona. Papa Sexto V. novu je crkvu dao izgraditi iz temelja, i ta crkva, koja i danas postoji, završena je 1599. godine. Uz crkvu tu je i Zavod sv. Jeronima, u kojem borave hrvatski studenti-svećenici na postdiplomskim studijima. U crkvi se misa održava na hrvatskome jeziku.[2]
Zavod i crkva svetoga Jeronima u Rimu (osobna zbirka autorice)
Nastup Pučkog hvarskog kazališta u crkvi svetoga Jeronima u Rimu 2005. godine. Na slici je Milan Lakoš.