26. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE
Procjenjuje se da u Sjedinjenim Američkim Državama živi oko pola milijuna Hrvata i njihovih potomaka. Doseljavanje je započelo još u 16. stoljeću, kada su se na obali Sjeverne Karoline nasukali Dubrovčani i stopili s Indijancima plemena Roanoke, pa je tako nastalo pleme Croatan, pleme gotovo bijelih Indijanaca. Prilikom svojega posjeta plemenu guverner John White naišao je na napis „Croatan“ ugraviran na jednome drvetu. Na otoku Roanoke postoji Croatian Indian Park. Postoji i otok Croatian Island, koji je ime dobio 1858. godine, te šuma Croatian National Forest.[1]
Lijeva slika rad je guvernera Whitea, koja prikazuje selo plemena Roanoke oko 1585. Na desnoj slici prikazana je mapa iz 1599. godine, na kojoj je upisan zaljev Croatan[2] (sve fotografije dobrotom Adam Eterovicha).
Guverner kraj stabla na kojem je bila ugravirana riječ „Croatan“ 1590. godine
No prvi veliki val doseljavanja započinje u drugoj polovici 19. stoljeća i svoj vrhunac dostiže 1910. godine. Tada Hrvati sa sjevera zemlje dolaze u Pennsylvaniju, gdje rade kao rudari, zatim u New York, gdje rade u tvornicama, dok Dalmatinci naseljavaju Kaliforniju, a Pelješćani Louisianu ili unutrašnjost zemlje. Hrvati mahom naseljavaju velike gradove poput New Yorka, Chicaga, Los Angelesa, Pittsburgha, Clevelanda i drugih.
Idući val naseljavanja zbio se između dvaju ratova. Nakon Drugoga svjetskog rata razlozi iseljavanja bili su ekonomski i politički. Doseljavanje u Ameriku nastavlja se i danas, što možemo ponovno nazvati ekonomskom emigracijom.
Neki Hrvati u Americi dobili su značajna priznanja vezana za svoja profesionalna postignuća.
Dr. Luka Milas rođen je u Zmijavcima 1939. godine, a medicinu je završio u Zagrebu 1963. godine. Jedno je vrijeme radio na Institutu Ruđer Bošković na Zavodu za biologiju te u Središnjeme institutu za tumore u Zagrebu. U okviru poslijedoktorskih studija otišao je u Houston na Sveučilište Texas u M. D. Anderson Cancer Center na Odjel za eksperimentalnu radijacijsku onkologiju, i tamo je radio do 1969. godine. Nakon razdoblja življenja između Zagreba i Houstona trajno se nastanio u SAD-u 1980. godine. Na M. D. Andersonu postao je predstojnik Odjela za eksperimentalnu radijacijsku onkologiju. Dr. Luka Milas član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2004. godine dobio je zlatnu medalju od Američkoga društva za terapeutsku radiologiju i onkologiju, čime je nagrađen za svoj predani rad na istraživanju osnovne biologije tumora i učinkovitosti kliničke radijacijske onkologije.[3]
Dr. Luka Milas (fotografije dobrotom obitelji Milas)
Hrvati u Americi istaknuli su se i u borbenim akcijama u Koreji i Vijetnamu u Drugome svjetskom ratu.
Junak Drugoga svjetskog rata bio je Peter Tomich, rođen u Prologu kraj Vrgorca 1893. godine. Zvao se Petar Herceg, s obiteljskim nadimkom Tonić, koje je poslije pretvorio u prezime Tomić. U Ameriku je stigao 1913. godine, i stupio je u vojsku. Nakon Prvoga svjetskog rata prešao je u mornaricu, gdje je bio glavni strojar na razaraču Utah. Početak Drugoga svjetskog rata zatekao ga je u Pearl Harboru na Havajima, kada su Japanci napali SAD 1941. godine. Tomich je održavao stroj broda pogođena dvama torpedima dok ga većina posade nije napustila. Sve to događalo se pod paljbom japanskih aviona. Brod se naginjao, i Tomich je tjerao posadu da ode. On je za to vrijeme kontrolirao pritisak u stroju da ne bi došlo do eksplozije, jer bi tada poginuli i oni koji su se spasili plivajući. Unatoč njegovim naporima Tomich i još 58 članova posade, od njih 1001, ostali su zauvijek zarobljeni u brodu nedaleko od obale.
U Pearl Harboru, uz Ford Island, još stoje ostaci nagnuta razarača Utah. Uz njega je postavljeno spomen-obilježje i ploča na kojoj je opisano Tomichevo herojsko djelo. Ploča je postavljena prilikom obilježavanja 30. obljetnice napada, a senator Frank G. Moss tada je izjavio da se nada da će doći vrijeme kada se spomen-ploče više neće postavljati poginulima u borbama nego onima koji će živjeti u miru. Ronioci su tada u ostatke broda položili urnu s Tomichevim pepelom, jer brod je njemu bio sve, i dom i obitelj.
Pearl Harbor, pogled na spomenik poginulima na razaraču Utah, gdje je i spomen-ploča Peteru Tomichu
Ostaci razarača Utah
Spomen-ploča Peteru Tomichu
Godinu dana nakon Tomicheve pogibije, u prosincu 1942. godine, u brodogradilištu Brown Shipbuilding u Houstonu porinut je ratni brod koji je dobio ime U. S. S. Tomich. Trideset godina služio je američkoj mornarici, a zatim je izbrisan iz registra, i 1974. godine poslan u rezalište.
Porinuće U.S.S. Tomich u brodogradilištu u Houstonu (fotografija dobrotom Vladimira Novaka)
Predsjednik Franklin D. Roosevelt Tomicha je posthumno odlikovao Medaljom časti američkoga Kongresa.
Tomicheva medalja
Mornarica je u Newportu na Rhode Islandu 1989. godine Pomorskoj akademiji izgradila muzej, školu i studentski dom, koje je nazvala Tomich Hall. Medalja je tamo bila izložena godinama, jer se nije moglo doći do Tomicheve rodbine. Trebalo je vremena da se dozna njegovo pravo prezime. Na koncu je medalja ipak predana obitelji u Hrvatskoj 18. svibnja 2006. godine, kada je američki nosač aviona Enterprise boravio u splitskoj luci.
Još se jedan Hrvat istaknuo kao vojnik i marinac. Bio je to pukovnik Ivan Slavich, rođen 1927. godine u San Franciscu. Otac mu je bio sudski službenik i političar demokrat, a djed bačvar iz Hrvatske. Slavich je sudjelovao u Drugome svjetskom ratu, te u ratovima u Koreji i Vijetnamu. Bio je zapovjednik prve ratne helikopterske jedinice u vojnoj povijesti Amerike. Nositelj je 16 odličja, a zvali su ga Drivin' Ivan. Umro je na Floridi 2012. godine.
Ivan
Slavich (1927. – 2012.) i njegova odličja (slika dobrotom V. Novaka):
Legion of Merit with
Two Oak
Leaf Clusters
Air Medal with
Four Oak
Leaf Clusters
Army Commendation Medal with One Oak Leaf Cluster
National Defense Service Medal with
One Oak
Leaf Cluster
Armed Forces Expeditionary Medal
United Nations Service Medal for Korea
Hrvata ima i u filmskoj industriji. Producent i glumac Branko Lustig rođen je u Osijeku 1932. godine. Lustigova obitelj židovskoga je porijekla, i pretrpjela je gubitke u Drugome svjetskom ratu, a Lustig je preživio Auschwitz. Od 1955. godine bio je zaposlen u Jadran filmu, gdje je započeo karijeru. Radio je na znamenitome poslijeratnom filmu Ne okreći se sine, dobitniku triju Zlatnih arena na Filmskome festivalu u Puli. Lustig se 1987. godine preselio u Ameriku, gdje je ostvario izvanserijske uspjehe. Postao je prvi i jedini Hrvat koji je kao najbolji producent nagrađen dvjema filmskim nagradama Oscar. Prvoga Oscara dobio je 1994. godine za film Schindlerova lista, a drugoga 2001. godine za Gladijatora. Zajedno s producentima Schindlerove liste 1994. godine osnovao je USC Shoah Foundation, koja je skupila svjedočanstva 52 000 osoba iz 61 zemlje, koje su preživjele Holokaust, s ciljem da se nikada ne zaboravi.
Branko Lustig (fotografija s Public Domain)
Troje producenata hrvatskoga porijekla dobitnici su televizijske nagrade Emmy, kojom se nagrađuje izvrsnost u televizijskome stvaralaštvu.
Brenda Brkušić Milinković rođena je u Chicagu 1981. godine. Njena je majka Dianna Ukas iz Jezera na Murteru, a otac Kruno Brkušić iz Bogomolja na Hvaru. Brenda je još kao studentica za KOCE-TV snimila, producirala i napisala scenarij za film pod naslovom Freedom from Despair. Nositeljica je brojnih nagrada, između ostaloga i nagrade CINE Golden Eagle i priznanja Kongresa zbog promicanja ljudskih prava u svojem radu. Za svoje filmove dobila je četiri Emmyja. Prvi je bio za rad na filmu Bloody Thursday, a drugi za emisiju The Hollywood Reporter in Focus: The Wolf of Wall Street. Zatim je 2015. godine nagrađena s dva Emmyja. Jednim za Actors on Actors a drugim za film Mia, A Dancer's journey, film o balerini Miji Salevnskoj. Suprug Brende Brkušić je dr. Mike Milinkovic, porijeklom Ličanin.
Kruno, Brenda i Dianna Brkušić na Brendinu vjenčanju, a lijevo su Brenda i njen suprug, dr. Mike Milinkovic.
Boško Bobby Grubić rođen je u Sisku 1972. godine. Glumac, redatelj i producent živio je u Londonu, a zatim u Nashvilleu, gdje je studirao masovne komunikacije. Trajno se nastanio u Kaliforniji, i surađivao je sa Stevenom Spielbergom u studiju Universal. Nakon toga postao je izvršni producent za sve televizijske reklamne spotove za American International Group. Dobitnik je triju Emmyja. Prvi je hrvatski producent/redatelj koji je osvojio Emmy za postignuća na području televizijske produkcije. Prvi Emmy dobio je još kao student u Nashvilleu 1999. godine. Drugi je dobio 2006. godine, a treći 2007. godine, koji je obuhvatio pet američkih država. Bobby Grubić humanitarac je na kojega mogu računati Hrvatska i njegov rodni Sisak.
Bobby Grubić
Jack Baric još je jedan dobitnik Emmyja, i to za film Bloody Thursday, koji govori o lučkim radnicima u vrijeme Velike depresije. Baric je autor brojnih dokumentaraca, među kojima je i Searching for a Storm o Domovinskome ratu u Hrvatskoj i slučaju generala Ante Gotovine. Baricev film A City Divided, o rivalstvu fakultetskih nogometnih klubova u Los Angelesu, bio je upotrijebljen u kampanji za prikupljanje novca za borbu protiv raka, kada je za medicinska istraživanja prikupljeno 600 000 dolara. Jack Baric rođen je u San Pedru 1964. godine, i ponosan je na svoje hrvatsko porijeklo. Majka mu Anđelka došla je iz Veloga Rata na Dugome otoku, a otac Lenko iz Sutomišćice na Ugljanu. I Bariceva supruga Denice dijelom je Hrvatica.
Denice i Jack Baric na dodjeli Emmyja, i desno s djecom u Sutomišćici na Ugljanu
Američka pošta posvetila je dvojici Hrvata poštanske marke. Jedna je tiskana u čast Nikoli Tesli a druga Rogeru Marisu.
Nikola Tesla rodio se u selu Smiljan pokraj Gospića 1856. godine, a umro je u New Yorku 1943. godine. Bio je jedan od najvećih pronalazača svih vremena. Najvažnija dostignuća ostvario je na području elektrotehnike. Prema njegovoj je zamisli 1895. godine sagrađena prva centrala na Niagari. Prijavio je oko 700 različitih patenata. Njegovim imenom nazvana je mjerna jedinica za magnetsku indukciju (T), čime je postao besmrtan.
U San Carlosu u Kaliforniji osnovana je tvrtka Tesla Motors, koja proizvodi električne automobile.
Poštanska marka i crpka Tesla Motors u Los Angelesu (fotografija Bobby Grubić)
Roger Eugene Maris rođen je u Hibbingu u američkoj državi Minnesoti 1934. godine u obitelji hrvatskih iseljenika prezimena Maras iz Karlobaga/Paga. I djed i baka s očeve mu i majčine strane došli su iz Hrvatske. Roger, koji je promijenio prezime u Maris, postao je legenda američkoga baseballa. Igrajući za New York Yankeese 1961. godine, postao je prvi igrač koji je potukao rekord, koji je Babe Ruth držao 37 godina. Postigao je 61 pogodak („home run“) u 61. sezoni. Američki Hrvati bili su ugodno iznenađeni kada su saznali da je ova zvijezda baseballa hrvatskoga porijekla. Maris je umro 1985. godine. Poštanska marka s njegovim likom objavljena je 1999. godine pod nazivom Roger Maris, 61 in '61.[4]
BATON ROUGE
Meštrovićevih radova ima na svim stranama Amerike. Logično je da se najveća zbirka nalazi u muzeju Mestrovic Museum Notre Dame u Indiani, jer tamo je i živio i predavao. Druga zbirka po veličini u Sjedinjenim Američkim Državama nalazi se u muzeju Louisiana Art and Science Museum (LAST) u Baton Rougeu u Louisiani. LAST je smješten u povijesnoj zgradi nekadašnjega željezničkog skladišta kraj rijeke Mississippi. Posebno mjesto u muzeju zauzima Mestrovic Gallery, stalna zbirka Meštrovićevih radova u Bert S. Turner Family Atriumu.
Baton Rouge, Louisiana i muzej LAST, gdje se nalazi Mestrovic Gallery.
U Lousiani, ali i na drugim mjestima u Americi, mogu se naći stari natpisi koji svjedoče o dolasku Hrvata na ta područja.
(Fotografija dobrotom Vladimira Novaka)
BEAUMONT
Grad Beaumont u Teksasu možda bi imao sasvim drugačiju ulogu u povijesti i Teksasa i Amerike da nije bilo jednoga Hrvata koji je neposredno uz grad pronašao prvo veliko nalazište nafte, ujedno i jedno od najvećih nalazišta nafte u američkoj povijesti. Bilo je to 10. siječnja 1901. godine u 10:30 ujutro. Koliko je to otkriće bilo važno govori i podatak da je Beaumont od siječnja do ožujka iste godine bilježio porast broja stanovnika s 9 000 na 30 000. Nalazište je unatoč skepticizmu okoline otkrio Ante Lucić – Anthony Lucas, rođen u Splitu 1855. godine.
Lucić je bio sin brodovlasnika i brodograditelja Frane Lucića sa Hvara, koji je s rodnoga otoka najprije otišao u Split, gdje mu se rodio sin Ante, a zatim u Trst. Ante je nakon završene srednje škole studirao u Grazu na Politehnici, a kolega mu je bio Nikola Tesla. Nakon završena studija prijavio se u austro-ugarsku mornaricu, gdje je došao do čina poručnika. Zbog nekoga nemila događaja vezana uz njegovu nacionalnost odlučio je uzeti šest mjeseci dopusta i otići stricu u Ameriku. Stric mu je u međuvremenu, da bi mu bilo lakše, prezime Lucić promijenio u Lucas, pa je to isto učinio i Ante. Nedugo zatim vjenčao se s Caroline Fitzgerald i skrasio u Washingtonu, gdje je započeo svoju inženjersku karijeru. Posao ga je odveo u Teksas, i tamo je našao nepobitne dokaze o postojanju nafte na tom području, što je potvrdio na bušotini Spindletop, koja nosi naziv Lucas Gusher, odnosno Lucasovo nalazište. Dalek je bio put od rodnoga mu Splita do naftnih polja Teksasa, a Lucas je svoj život završio u Washingtonu, gdje je i sahranjen 1921. godine.[5]
Ante Lucić – Anthony Lucas (1855. – 1921.)
U Beaumontu je 1941. godine bila održana naftna konvencija, a Lucasu u čast podignut je granitni spomenik Lucas Gusher Monument, u obliku naftne bušotine. Na spomeniku stoji da je Lucasova zasluga što je pronalaskom nafte promijenio tijek povijesti i uveo Teksas u industrijalizaciju i naftnu eru, a time i cijelu Ameriku pretvorio u velesilu. Vrijeme je pokazalo da je onako visok spomenik bio nestabilan, pa je 1976. godine premješten na Sveučilište Lamar, gdje je napravljen muzej i rekonstruirano nalazište.
Lucas Gusher – bušotina i spomenik
Američki institut za rudarstvo i metalurgiju izdao je medalju nazvanu Anthony F. Lucas Medal za zasluge u pronalaženju, eksploataciji i preradi nafte.
Televizijska kuća CBS pedesetih je godina 20. stoljeća snimila povijesno-obrazovnu televizijsku seriju pod naslovom You Are There (Ti si tu). U seriji se govorilo o velikim događajima iz prošlosti, a jedna epizoda bila je posvećena i Lucasovu otkriću, koje ga je uvrstilo među 200 najzaslužnijih osoba u povijesti SAD-a. Jedna ulica i škola u Beaumontu nose njegovo ime, kao i humanitarna fundacija koju je 1943. godine osnovao njegov sin.
[1] Eterovich, Adam. 2003. Croatia and Croatians and the Lost Colony (1585.- 1950.). Ragusan Press. San Carlos, California. 88. str.
[2] Isto kao pod 32, 86. str. (fotografije dobrotom Adama Eterovicha)
[3] Kukavica, Vesna. 2004. .Onkologu Luki Milasu američko priznanje. Slobodna Dalmacija. 29. XII..
[4] Dobrotom Johna Kraljicha iz New Yorka.
[5] Eterovich, Adam. Lucich Discovery of Oil at Sprindletop Texas. Ragusan Press. San Carlos, California.