21. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
KOSTARIKA
Prvi Hrvati došli su u Kostariku s otoka Krka i okolice Rijeke u drugoj polovici 19. stoljeća. Zatim je uslijedilo doseljavanje iz Dalmacije i dubrovačkoga primorja. Najpoznatija hrvatska obitelj u Kostarici obitelj je Orlić, koja je dala i predsjednika republike.
Bio je to Francisco Orlich Bolmarcich[1], rođen u mjestu San Ramon 1907. godine. Otac mu se zvao Jose Orlich Zamora, a majka Georgina Bolmarcich Lemerić. Iz braka sa suprugom Maritom Franciscu Orlichu Bolmarcichu rođena su dva sina: Francisco Jose i Mauricio.
Prije nego što je ušao u politiku, Orlich Bolmarcich je radio u proizvodnji kave i šećerne trske, a potom u tvornici obuće. Za gradonačelnika San Ramona izabran je 1938. godine, nakon toga za zastupnika, da bi 1948. sudjelovao u građanskome ratu i bio zapovjednik sjevernoga fronta. Poslije rata postao je ministar javnih radova i ponovno zastupnik. Od 1962. do 1966. bio je predsjednik Kostarike, koja se za vrijeme njegova mandata priključila Centralnoameričkomu zajedničkom tržištu. Otvorena je Nacionalna dječja bolnica, čime se poboljšala briga za zdravlje seoskoga stanovništva. U Kostarici drže veoma važnim to što je Orlich Bolmarcich 1963. godine organizirao sastanak panamskoga i centralnoameričkih predsjednika s američkim predsjednikom Johnom Kennedyjem.
Sabor ga je odlikovao zaslugama za narod. Umro je u San Joseu 1969. godine. Tada se komentiralo: Njegov moto bio je rad, a njegova strast bila je zemlja.[2]
Pošta Kostarike objavila je marku s njegovim likom i omotnicu povodom 100. obljetnice njegova rođenja.
Francisco Orlich Bolmarcich, predsjednik Kostarike od 1962. do 1969. (dobrotom Ane Sule Galleguillos)
Djed predsjednika Orlića bio je među prvim Hrvatima koji su došli u Kostariku 1870. godine. Bio je to Frane Orlić, po majci Žic, s otoka Krka. Priča se da je govorio: Sve što netko želi, košta. Zato treba raditi. Don Chico, kako su ga zvali, zaista je i radio, te je doprinio sebi, ali i svojoj okolici. U mjestu San Ramon u pokrajini Alajuela sve značajno izgradio je ili sponzorirao don Chico, i ostavio zajednici. Prvo je donirao materijal i projekt crkve koja je izgrađena u San Ramonu 1924. godine. Po nacrt za crkvu otišao je u Njemačku. Zatim je donirao teren za gradnju bolnice, a jedini uvjet bio je da se bolnica nazove po njegovu rano preminulom sinu Nikoli, jednom od šestero djece. Donacijama don Chica uvedena je ulična rasvjeta, izgrađena je škola, komunalni salon i most.[3]
Slika lijevo: s desne je strane Aquileo Orlich, jedini sin Frane Orlića koji je ostao u San Ramonu. U pozadini je mjesna crkva izgrađena po nacrtu koji je donirao don Chico.
[1] U Južnoj Americi uobičajeno je da svatko nosi očevo i majčino prezime. Žene udajom mogu dodati muževo prezime kao treće, što čine onda kada je riječ o nekoj poznatoj osobi.
[2] Baranović, Pjero; Bezić Filipović, Branka. 2010. Hrvati na markama svijeta [DVD-ROM]. Hrvatska matica iseljenika, podružnica Split
[3] Novina Vertice informativo, Octubre 2011., str. 17.