19. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
PUNTA ARENAS
Na samome jugu Čilea, ali i kontinenta Južne Amerike, smjestio se Punta Arenas, grad od oko 145 000 stanovnika, od kojih je 20 000 Hrvata, najvećim dijelom Bračana i njihovih potomaka. Malobrojni su oni koji govore hrvatski jezik, ali osjećaju se Hrvatima i najuporniji su u traženju hrvatskoga državljanstva. Ako dođemo na groblje u Punta Arenasu, odmah nam je jasno da u gradu mora postojati niz hrvatskih tragova. Tu djeluje Počasni konzulat Republike Hrvatske, na čijem čelu je počasni konzul, Splićanin Rudi Mijač. U blizini groblja veliki je Hrvatski trg ili Plaza al Inmigrante Croata, smješten na Avenidi Bulnes između ulica El Ovejero i Hornillas. Trg su osmislili arhitekti Društva arhitekata Magallanesa, a financirala ga je Corporacion de Magallanes, kojoj je predsjednik bio ondašnji župan Mateo Martinić Beroš, a dopredsjednik Roque Tomas Scarpa Martinić.
Hrvatski trg ili Plaza al Inmigrante Croata, Punta Arenas
Na Hrvatskome trgu postavljeno je nekoliko spomenika: Spomenik hrvatskom doseljeniku, Hrvatski grb, spomen-ploča povodom 100. obljetnice 4. vatrogasne postrojbe Bomba Croata i poprsje Marka Marulića. Na trgu su dva metalna stupa za zastave, koja su izrađena u Metalurgica Ružić Ltd.-u, a poklon su vlasnika Santiaga, Ružića Romanellija.
Najstariji je spomenik na trgu Spomenik hrvatskom doseljeniku, koji je otkriven 7. lipnja 1970. godine, a sastoji se od dva dijela: od obeliska od bijeloga mramora visine 14 metara s četiri stupa te od tri brončane figure, od kojih dvije predstavljaju roditelje doseljenike, a treća dijete koje oni drže visoko, a koje je rođeno u Magallanesu.
Punta Arenas, Hrvatski trg i Spomenik hrvatskom iseljeniku
Spomenik je bio poklon jugoslavenske vlade. Tada se zvao Spomenik jugoslavenskom doseljeniku, da bi se preimenovao nastankom hrvatske države. Autor spomenika kipar je Miodrag Živković. Brončani dijelovi bili su izliveni u Beogradu, a kamene je dijelove autor izradio na licu mjesta.
Pozivnica na otvorenje spomenika
Pismo poslano u Split u Maticu iseljenika vezano za postavljanje spomenika
Na otkrivanju spomenika govorio je biskup Vladimiro Crnošija Borić (prvi s lijeva). Uz njega su na slici prikazani Mateo Martinić Beroš, tadašnji župan (na slici s lentom), i Jerka Kusanović, predsjednica odbora Damas Yugoslavas.
Čileanska pošta objavila je 1978. godine, povodom 100. obljetnice dolaska prvih Hrvata u Magallanes, marku i omotnicu sa slikom Spomenika jugoslavenskom doseljeniku.
Na Hrvatskome trgu nalazi se još spomenika. Jedan od njih je Hrvatski grb, koji je postavljen 30. svibnja 2000. godine u spomen na prvu deceniju hrvatske države, ali i na 100. obljetnicu Hrvatskoga pripomoćnog društva, koje je spomenik financiralo.
Punta Arenas, spomenik Hrvatski grb na Hrvatskome trgu
Spomenik Hrvatski grb rad je kipara Guillerma Merina, i nastao je u njegovoj radionici. Postolje spomenika napravljeno je od armiranoga betona, a gornji dio sastoji se od sedam spojenih dijelova. Prije nego što se zatvorio gornji dio, unutra su ubačene školjke donesene s jadranskih plaža.
Na Hrvatskome trgu nalazi se i bakrena ploča izrađena u brodogradilištu ASMAR, posvećena vatrogasnomu društvu Bomba Croata, koju je donirao Tomislav Martić Radojković povodom 100. obljetnice društva. Svečano je otkrivena 6. siječnja 2002. godine.
Otkrivanje ploče povodom 100. obljetnice vatrogasnog društva Bomba Croata
I na koncu, 20. studenoga 2004. godine na Hrvatskome trgu postavljen je spomenik Marku Maruliću. Spomenik, točnije bakreno poprsje oca hrvatske književnosti izradio je splitski kipar Ante Strinić. Bio je to poklon Poglavarstva grada Splita, koje je u Punta Arenas došlo na čelu s predsjednikom Gradskoga vijeća Josipom Gotovcem, gradonačelnikom Miroslavom Buličićem i dogradonačelnikom Ljubom Urlićem.
Spomenik Marku Maruliću otkrili su gradonačelnici gradova prijatelja Splita i Punta Arenasa, Miroslav Buličić i Juan Morano Cornejo. Nazočni su bili, uz već spomenute, počasni konzul Čilea u Splitu Juroslav Buljubašić, ravnatelj osnovne škole Bol iz Splita Davor Bučević, i ravnatelj Muzeja grada Splita Goran Borčić, čija je izložba Split Marulićeva doba istoga dana bila otvorena u izložbenome prostoru Casa Azul. U ime Hrvatske matice iseljenika bila je tu splitska voditeljica Branka Bezić Filipović, a u ime medija splitski novinari Marina Protić i Rodoljub Jović. U glazbenome dijelu programa nastupila je klapa Dalmacija Brač, a veterani Hajduka idućega su dana odigrali svoju najjužniju utakmicu s reprezentacijom gradskih klubova. Nikada više nismo imali toliko Splićana u Punta Arenasu.
Rukovanje gradonačelnika prijateljskih gradova. Lijevo je Miroslav Buličić, a desno Juan Morano Cornejo
Nedaleko od Hrvatskoga trga, također na Avenidi Bulnes, nalazi se Parque Vicente Kusanovic M., park kojega je Punta Arenas posvetio jednomu od svojih značajnih građana hrvatskoga porijekla.
Vicente Kusanović Mihovilović (1875. – 1960.)
Vicente Kusanović rodio se u Pražnicama na Braču 1875. godine, a na jug Čilea došao je kao dvadesetogodišnjak s bratom Antom. Braća su naporno radila, i 1909. godine odlučili su osnovati vlastitu tvrtku pod imenom Društvo Vicente & Antonio Kusanovic Ltd. Posao su širili, i kupovali su terene izvan grada. Vicente je bio prodorniji od Antonia, i politički se angažirao kada je u Europi započeo Prvi svjetski rat, što mu je kasnije donijelo poziciju Počasnoga konzula kraljevine Jugoslavije. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Jugoslavenske banke, ali i drugih akcija za opće dobro.[1]
Na Avenidi Bulnes nalazi se još i trg Plaza Santiago Violic Vlastelica, imenovan po Hrvatu.
U početcima doseljavanja Punta Arenas nije bio popločan i hodalo se po blatnjavim i prašnjavim ulicama. Grad se polako počeo uređivati, i brojni Bračani našli su posao primijenjujući ono što su naučili kod kuće. U zemlju su umetali komade kamenja koje su vadili iz mora i bez veziva su njima pokrivali ulice. Na Braču se to zove kongulavanje, i jedna takva ulica, Avenida Colon, ostavljena je do danas netaknuta u spomen napornomu radu i znanju koje su donijeli Bračani. Izvođači tih radova bili su Jeronimo Serka, Slavo Bezmalinovich, Francisco Tomsich, Francisco Perich i Pascual Boric.[2]
Konguli u Avenidi Colon
Punta Arenas, nepopločana Avenida Colon iz 1918. godine
Kongulavanje (fotografija dobrotom Hrvatskoga doma)
Kongulima popločana Calle Magallanes u Punta Arenasu
U Punta Arenasu djeluje osnovna škola Escuela Republica de Croacia. Školu ne pohađa velik broj učenika hrvatskoga porijekla, ali je unatoč tomu organizirana dopunska nastava hrvatskoga jezika, i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske financira dolazak profesora iz Hrvatske. Na pročelju škole s jedne je strane čileanski a s druge hrvatski grb.
Škola Republica de Croacia 2004. godine (na stepenicama škole je Petar Tudor iz Santiaga prilikom posjeta Punta Arenasu) i danas u novome ruhu
Ulica u kojoj se nalazi Escuela Republica de Croacia zove se Croacia. Škola je smještena na broju 101.
U spomen gradu prijatelju Splitu jedna četvrt Punta Arenasa dobila je naziv Villa Split, a postoje četvrti Poblacion Monsenor Boric, Poblacion Jorge Cvitanić i Barrio Croata ili Hrvatska četvrt.
Hrvatska četvrt, kuća Rudija Mijača, počasnoga konzula Republike Hrvatske
Osim imena Croacia jedna ulica nosi ime Mar Adriatico, i još 35 ulica nose imena po Hrvatima. To su:
Andres Stambuk Juan Sekul
Antonio Goic Jose Loncharic
Antonio Barticevic Jose R. Scarpa
Agata Gligo Kuzma Slavic
Bogoslav Jurisic Lucas Bonacic
Carlos Turina Maria Cristina Ursic
Chedomil Lausic Mateo Karmelic
Dr. Mateo Domic Mateo Paravic
Dr. Juan Rajcevic Monsenor Boric
Dra. Elena Ancic Natalio Brzovic
Dr. Emilio Covacevic Pasaje Gjuranovic
Dr. Emilio Turina Pedro Goic Kursevic
Esteban Capkovic Prolongacion Duvbracic
Esteban Scarpa Santiago Marinovic
Esteban Jacksic Vicente Kusanovic
Eugenio Gligo Zvonimir Gezan
Geronimo Stipicic Pedro Zambelic
Juan Draguicevic
Na centralnome gradskom trgu Plaza Munoz Gamero postavljena je fontana na kojoj su označeni razni gradovi svijeta. Svoje mjesto tu je pronašao i Brač, i to uz Moskvu i Rim. Fontanu treba renovirati te stoga nije u funkciji.
Jedna uzbrdica u Punta Arenasu nosi naziv Subida Glavic, nazvana tako po vlasniku hotela koji se tu nekada nalazio, a zvao se Tres Puentes.
U Punta Arenasu djeluje vatrogasno društvo osnovano 1902. godine, koje se zove Bomba Croata, a vodi se pod brojem 4. Početkom 20. stoljeća, kada je Punta Arenas napunio 53 godine od svojega osnutka i počeo se urbanizirati, grupa naših iseljenika dobrovoljno se okupila u vatrogasnome društvu. U početku se zvalo Compania Austriaca de Bomberos i svi članovi imali su hrvatska prezimena, mahom s otoka Brača. Ime društva više se puta mijenjalo, ovisno o tome kako se mijenjala povijest.Danas, kada se društvo zove hrvatskim imenom, teško je pronaći vatrogasca s hrvatskim prezimenom. Međutim, još su se sačuvale uzrečice iz prvih dana, kao što su primjerice; Pomoz Bog te Bog i Hrvati. Himnu Bomba Croata napisao je Jose Perich Slater.[3]
Narodna banka Čilea 1978. godine objavila je medalju povodom stoljeća useljenja Jugoslavena u Magallanes.
Jugoslavenska zajednica u Punta Arenasu 1986. godine ustanovila je medalju za zasluge u znanstvenome radu i kulturi. Od 1994. medalji je promijenjen naziv u Medalja hrvatske zajednice.
[1] Magallanica r.37;No 2; Punta Arenas 2009.; Mateo Martinić Beroš: Vicente Kusanovic Mihovilovic pionero colonizador recuerdo de sus reveses fundiario
[2] Fugellie, Silvestre. 2001. Pioneros de la Patagonia. Magallanes. 61. str.
[3] Bezić Filipović, Branka. 2013. Jedan za sve, svi za jednoga. Hrvatska matica iseljenika. Split. 102. str.