Carla Del Ponte nagodila se s
Beogradom
Jutarnji list, Orlanda Obad, 14.04.2007.
http://www.jutarnji.hr/
Sir Geoffrey Nice, glavni
Milosevicev tuzitelj, optuzuje svoju bivsu suradnicu
ZAGREB - Glavni tuzitelj u
sudjenju Slobodanu Milosevicu pred Medjunarodnim kaznenim sudom za bivsu
Jugoslaviju (ICTY), sir Geoffrey Nice, poslao je redakciji Jutarnjeg lista
reakciju na clanke o tome kako je u postupku pred Medjunarodnim sudom pravde
(ICJ) u Den Haagu Srbija zatajila neke od kljucnih dokaza svoje uloge u ratu u
BiH 1992. - 95., ucinivsi nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog
vijeca obrane, uz odobrenje ICTY-a.
U pismu Nice optuzuje glavnu
haasku tuziteljicu Carlu Del Ponte da je s Beogradom napravila nagodbu koja
nije imala “nikakvu pravnu osnovu” i koja je posluzila Beogradu “da prikrije
dokaze o umijesanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od
ICJ-a, ali i od vlastite javnosti”. Nice naglasava da ni on ni njegov tim nisu
“bili dio tog ‘odobrenja’”, kako se iz nekih napisa, kojima je povod ovotjedni
clanak New York Timesa, moglo zakljuciti, te da “odluka o odobrenju za zastitne
mjere” za veliki broj stranica iz dokumenata Vrhovnog vijeca obrane SR
Jugoslavije “potjece osobno od gospodje Carle Del Ponte”.
Podsjetimo, u clanku New York
Timesa je pisalo kako je u proljece 2003., za vrijeme sudjenja Milosevicu, u
ICTY stigla posiljka dokumenata koja je sadrzavala transkripte ratnih sastanaka
jugoslavenskih politickih i vojnih celnika i obecavala najbolji uvid o ulozi
Srbije u ratu u BiH. No postojala je, pise NYT, “kvaka”: Srbija je pribavila
odobrenje ICTY-ja da dijelovi toga arhiva ostanu nedostupni javnosti.
Pozivajuci se na “interes nacionalne sigurnosti”, pravni zastupnici Srbije
zacrnili su mnoge osjetljive - oni koji su ih vidjeli kazu inkriminirajuce -
stranice. Suci i zastupnici optuzbe i obrane pred ICTY-em mogli su vidjeti taj
cenzurirani materijal, no on nije bio dostupan medju javnim dokumentima
tribunala. U kasnijem postupku zbog tuzbe za genocid, Medjunarodni sud pravde
nije od Srbije subpoenom zatrazio uvid u cjelovite dokumente.
Nice pise da je Carla Del Ponte “u
pismu tadasnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanovicu u
svibnju 2003. dala suglasnost za zastitne mjere “razumnog” dijela iz kolekcije
dokumenata VSO-a, a da prethodno nitko iz Tuziteljstva nije pregledao te
dokumente”. “Toj sam se njezinoj namjeri suprotstavio i putem pisma je upozorio
da ne radi nikakve ustupke Srbiji”, pise Nice, koji zakljucuje da je nagodbom s
Del Ponte Beograd ojacao svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred
njima. Kako je za Jutarnji list ustvrdio pravni zastupnik BiH u postupku pred
Medjunarodnim sudom pravde Sakib Softic, sadrzaj spornih dokumenata mogao je
utjecati na ishod tuzbe BiH, ali i tuzbe Republike Hrvatske pred istim sudom.
Kako je rekao Softic, transkripti
razgovora sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane sadrzavaju detalje ratnih
sastanaka jugoslavenskih politickih i vojnih celnika, a vazni se dokumenti
odnose i na tzv. 30. kadrovski centar Generalstaba Vojske Jugoslavije, koji je
bio zaduzen za Republiku Srpsku, ali i na 40. kadrovski centar, koji je bio
zaduzen za tzv. Republiku Srpsku Krajinu. Dokumenti navodno govore i o unapredjenjima,
prekomandama, mirovinama i placama oficira u Hrvatskoj i BiH koje su isle preko
Vojske Jugoslavije. Iz haaskog Tuziteljstva danas su porucili da ne namjeravaju
reagirati dok ne procitaju cjelokupni tekst Niceova pisma. Reakcija
Tuziteljstva ocekuje se pocetkom sljedeceg tjedna.
Niceovo pismo Jutarnjem listu
”Od Del Ponte sam trazio da ne
radi ustupke Srbiji”
U vasem listu od 12. travnja
2007., u clanku “Sanader: I Hrvatsku zanima zasto dokumenti nisu dosli do ICJ-a”,
pise: “New York Times u ponedjeljak je objavio da je u postupku pred
Medjunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu Srbija zatajila neke od kljucnih
dokaza svoje uloge u ratu u BiH od 1992. do 1995., ucinivsi tom najvisem sudu
UN-a nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeca obrane, uz
odobrenje Tuziteljstva Medjunarodnog kaznenog suda za bivsu Jugoslaviju
(ICTY)”.
Od 2002. do 2006. bio sam zaduzen
za sudjenje Slobodanu Milosevicu i dokumenti koji se ovdje navode bili su
upotrijebljeni kao dokaz protiv Slobodana Milosevica. Ovim putem zelim
naglasiti da ni moj tim ni ja nismo bili dio tog “odobrenja”, kako citat gore
moze eventualno sugerirati. Odluka o odobrenju za zastitne mjere (materijal
zatvoren za javnost) za veliki broj stranica iz dokumenata Vrhovnog vijeca
obrane (VSO-a) SR Jugoslavije potjecu osobno od gospodje Carle Del Ponte. Ona
je u pismu tadasnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu
Svilanovicu, u svibnju 2003., dala suglasnost za zastitne mjere “razumnog” dijela
iz kolekcije dokumenata VSO-a, a da nitko iz Tuziteljstva prethodno nije
pregledao te dokumente.
Njezinoj namjeri sam se
suprotstavio i putem pisma je upozorio da ne radi nikakve ustupke Srbiji.
Naime, taj sam isti mjesec inicirao pravni postupak, prema kojemu Tuziteljstvo
preko sudskog vijeca moze traziti da se ti dokumenti dobiju od Beograda, kako
to vec propisuju Statut i Pravila MKSJ-a. Moja namjera je bila dobiti dokumente
i upotrijebiti ih na otvorenim sjednicama sudjenja. Stoga nije slucajno da je upravo
u to vrijeme Beograd preko gospodje Del Ponte pokusao postici “deal” i time
pokusao ojacati svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred njima. To
im je i uspjelo. Moje pismo je gospodja Del Ponte u potpunosti negirala.
Nagodba Carle Del Ponte s
Beogradom nije imala nikakvu pravnu osnovu. To je bio nepotreban “deal” koji je
Beogradu sluzio samo da prikrije dokaze o umijesanosti Jugoslavije u ratove u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti. S druge
strane, nova vlast u Beogradu nije imala nista protiv da se na zatvorenoj
sjednici ti materijali upotrijebe kao dokazni materijal protiv Slobodana
Milosevica. Motivi gospodje Del Ponte da pristane na takvu nagodbu meni ni
dan-danas nisu jasni, ni poznati. Naime, Tuziteljstvo ne samo da nije nista
dobilo od tog “deala”, nego je stvorilo nepozeljan presedan jer je poslije toga
Beograd poceo primjenjivati iste uvjete za slicne dokumente - i to s uspjehom,
jer je gospodja Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda.
S druge strane, moj tim i ja
potrosili smo mnogo vremena i radne snage uvjeravajuci suce da skinu zastitne
mjere s tih dokumenata, u ime transparentnosti sudskog procesa, a osobito u
ovakvim slucajevima gdje je rijec o sudjenjima na kojima se raskrinkavaju djela
drzavnih institucija koja su se krila i jos se kriju, ne samo od raznih sudova
i zrtava, nego i od vlastitih gradjana. Samo u iznimnim okolnostima sudjenja
mogu i smiju biti zatvorena za javnost.
Sir Geoffrey Nice
Titulu “Sir” dobio zbog dobrog
rada u Haaskom tribunalu
- rodjen je 1945. u Londonu
- 1998. dosao u ured Tuziteljstva
Haaskog tribunala
- bio glavni tuzitelj u procesu
protiv Slobodana Milosevica
- vodio je u ime Tuziteljstva prvi
proces protiv bosanskog Hrvata Darija Kordica, koji je tada osudjen na 25
godina
- vodio je proces protiv Srbina
Gorana Jelisica
- nakon Miloseviceve smrti
napustio Tuziteljstvo Haaskog tribunala
- danas je odvjetnik u Londonu
- 2007. dobio je titulu Sir zbog zasluga
tijekom rada na Haaskom tribunalu
-
- - -
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Dra. Adriana Ivana Smajic
Servicios jurídicos y de traducción
oficial - Traducción de partidas de nacimiento, matrimonio, defunción y otros
documentos legales - Confección de poderes - La Dra. Smajic es abogada y
traductora matriculada de croata-castellano –
Abogado – Traductor oficial –
Traductor público – Traductor jurado
adriana.smajic@gmail.com
- +54 - 11 - 4811-8706
Dra. Adriana Ivana Smajic
Legal and translation services -
Lawyer
Translation of birth, marriage and
death certificates and other documents – Powers of Attorney
Sworn translator – Croatian Spanish
adriana.smajic@gmail.com
- +54 - 11 - 4811-8706